"Kasnila je, uvijek kasni, to joj je mana, svjesna je, ali nije mogla pronaći torbu, a kad ju je uspjela locirati (ispod plave samtene jakne na vješalici za kapute u predsoblju), nije mogla naći ključeve."
Ovako počinje uradak T. Coraghessana Boylea, svojevrstan psihološki triler o nečemu što čovjek s ovih prostora baš i ne može zamisliti. Kašnjenje i gubitak ključeva bili su mačji kašalj za ono što je toga dana predstojalo Dani Halter, gluhonijemoj profesorici engleskog jezika, u Školi za gluhe u San Roqueu. Činjenica da nije stala na znak STOP nije razlog za uhićenje, ali za Danu to je bio početak noćne more: izdavanje čekova bez pokrića, krađa automobila, posjedovanje opojnih droga, oružani napad, optužbe su se samo nizale...
Bespomoćna Dana bila je zarobljena u zatvoru i u svijetu čujućih ljudi, za koje je bila samo čudovište koje je ispuštalo samo neartikulirane glasove, budući da nije bila gluha od rođenja. Srećom, na svojoj strani imala je dragog čovjeka Martina Bridgera, filmskog crtača za specijalne efekte, koji će također kao i njegova djevojka, postati žrtva krađe identiteta.
Peck Wilson, smeće od čovjeka, živjelo je na tuđi kredit. Kad bi ispraznio račune i kartice jedne osobe, poput sokola bi se ustremio na drugu, uživajući u svemu što mu život pruža. Ali još jedan dokaz da se novcem ne može kupiti sreća je raspad njegova braka i udaljenost od voljene kćeri, zbog boravka u zatvoru. Nova žena u životu postala je samo uteg oko vrata, sretna što je pronašla novu kravu muzaru koja će platiti novu odjeću, šminku, igračke njene kćeri i hrpu nepotrebnih stvari za kuću.
Dana i Martin sami postaju detektivi i kreću u potragu za čovjekom koji im je ukrao identitet, jer pomoći od policije nema, s obzirom da se - koje li ironije - radi o zločinu u kojem nema žrtava.
Preporučujem ovu knjigu, za vrijeme čitanja koje sam se stalno pitala: što bih ja učinila da sam na Daninom mjestu?