”Onaj ko nije u potpunosti otuđen,ko je ostao prijemčiv i sposoban da osjeća,ko nije izgubio osjećaj za dostojanstvo,ko još nije ”na prodaju”, ko još može da pati zbog patnji drugih, ko još nije u potpunosti usvojio imanje kao način postojanja - ukratko, ličnost koja je ostala ličnost , a nije postala stvar - ne može da se u današnjem društvu ne osjeća usamljeno, nemoćno, izdvojeno, da ne sumnja u sebe i vlastita uvjerenja, ako ne i u mentalno zdravlje, da ne pati čak i ako doživljava trenutke radosti i jasnoće kakvih nema u životu njegovih ”normalnih” suvremenika ”.
”Ali je krajnje nužno da se kaže nešto o negativnoj strani kulta individualnosti i o njegovoj povezanosti s psihologijom. Jedan razlog ovog kulta je očigledan: što individualnost više iščezava u stvarnosti, to se više uzdiže na riječima. Suvremena psihologija potiče i zadovoljava ovo zanimanje za ”individualnost”. Ljudi misle o svojim ”problemima”, pričaju i o najsitnijim pojedinostima iz povijesti svog djetinjstva, ali je to što govore često samo uljepšani trač o sebi i o drugima, uz upotrebu psiholoških pojmova i koncepata umjesto manje prefinjenog, staromodnog jezika tračarenja. Osim što podržava ovaj privid ”individualnosti pomoću trivijalnih razlika”, suvremena psihologija ima još važniju ulogu; učeći ljude kako bi trebalo kako reagirati na različiti poticaje,psiholozi postaju važno oruđe za manipulaciju drugima i sobom. Biherviorizam je stvorio čitavu nauku koja podučava umijeću manipuliranja. Mnoge poslovne firme postavljaju testiranje osobnosti kao uvjet svojim budućim zaposlenima. ”
”Umijeće čitanja i pisanja je još jedan primjer iskrivljene procjene umnih aktivnosti civiliziranog čovjeka. Suvremeni čovjek vjeruje da je ovladavanje ovim umijećem neosporan znak napretka. Uloženi su najveći napori da se iskorijeni nepismenost, gotovo kao da je ona znak nekakvog mentalnog poremećaja; napredak nacije mjeren je - osim brojem automobila -procentom ljudi koji umiju čitati i pisati. Ovakvi vrijednosni sudovi zanemaruju činjenicu da narodi kod kojih je čitanje i pisanje monopol malobrojnih krugova svećenika ili učenjaka imaju izvanredno pamćenje. Modernom čovjeku je teško shvatljivo da su čitave književnosti - Vede, budistički tekstovi, knjige Starog zavjeta, kasnije židovsko usmeno predanje - stotinama godina vjerno prenošene s koljena na koljeno prije nego su zapisane. ja sam zapazio upravo suprotno: ljudi koji moža i ume čitati i pisati, ali se ovim znanjem rijetko služe - na primjer meksički seljaci - imaju odlično pamćenje, jer ništa ne zapisuju.”
”Za suvremenog čovjeka se tako može reći da živi u simbiotskom odnosu sa svetom mašinom. Moćan je - ili izgleda da je moćan - utoliko što je dio njih. Bez njih, kad se sam služi samo onim čime raspolaže, bespomoćan je kao malo dijete. ”
”Prema legendi, Prometej je donio čovjeku vatru da bi ga oslobodio vladavine prirode. U toj točki svoje povijesti čovjek je postao rob te iste vatre koja je trebalo da ga oslobosi. Danas je, pod maskom diva, čovjek postao slabašno, bespomoćno biće zavisno od mašina koje je sam stvorio, a otud i od vođa koje mu garantiraju valjano funkcioniranje društva koje proizvodi mašine, zavisan od uspješnog odvijanja biznisa, na smrt preplašen da će izgubiti svaku potporu, da će biti ”čovjek bez čina i zvanja”, i od samog bivanja, od izazova pred koji bi ga stavilo pitanje ”ko sam ja”?”
”Ako pretpostaviš čovjeka kao čovjeka, a njegov odnos prema svijetu kao ljudski odnos, ljubav možeš zamijeniti samo za ljubav, povjerenje za povjerenje itd. Ako želiš uživati u umjetnosti, moraš biti umjetnički obrazovan čovjek itd. Svaki od tvojih odnosa prema čovjeku - i prema prirodi - mora biti određeno izražavanje tvog zbiljskog individualnog života koji odgovara predmetu tvoje volje.”