Evo pokusaj dva. Odmah sam napisala komentar, ali sam nekako ostala bez teksta i sad mi tek rijeci dolaze malo.
Ovo je neobicno. Ima tako tih nekih djela koja su graficki wow - pomaknuti su, probijaju granicu stvarnosti, zid izmedju autora i konzumenta? (Ovdje ne kazem citatelj jer je graficka novela, ali bez teksta). Vise mi djeluje kao film na papiru. Nesto u stilu Izuma Hugoa Cabreta - samo sto su ilustracije ondje onako sanjive ili barem idu u tom smjeru, a ovdje su dosta darkish. Sve u svemu, crtez je mocan i doista je toliko dominantan da mu tekst ni ne treba. Slicno mi se desilo s Kucom listova koja je meni osobno najdraza jer me promijenila - jer nije to knjiga nego je projekt. I iako je izmedju zanrova, psiholoski je dosta mocna. No dobro, ovo nije (jos) komentar na Danielovskog. Podsjetio me i na film Pi i na Beskrajni dan. Nisam sigurna jesam li bila u ludilu nekog tko je u teskim kompulzijama pa je tesko razluciti jel izludjeni mozak ili osoba ima bozanske karakteristike ili je cijela radnja nesto tipa petlje iz Zone sumraka.
Zapravo me dosta zbunjuju takve stvari, jer mi se u zadnje vrijeme dogadja da mi u ruke dolaze djela koja su kreativno inovativna, ali to ide u smjeru graficke ili tehnicke izvedbe - a sam medij (knjiga, strip, film) prestaje biti knjiga, strip film i postaje bas projekt koja me angazira na vise nacina jer da bih nesto citala moram okretati sebe i knjigu, izvrtati, citati unatrag, citati napreskokce, vracati se ili pak tekst grafickim oblikovanjem oponasa radnju ili osjecaj ili kao u ovom slucaju upadnem u metafiziku brojeva, zapravo petlju - zbuni me to jer je to neosporno snazna izvedba i trazi od tebe malo vise angaziranosti premda prica kao prica ne nadilazi klasicnu naraciju iako bi se mozda bas to ocekivalo s obzirom na pristup izvedbi.
Svidjelo mi se iako ne mogu reci da je moj dojam nabijen pozitivnim ili negativnim emocijama kao sto obicno nesto vas potakne da se nekako osjecate. Izvedba je uzbudljiva, ali prica me nije emocionalno dotaknula. No ipak me dosta angazirala. Slicno sam se osjecala i nakon Odabranih djela T. S. Spiveta. Knjiga stvarno lijepo izgleda i od vas napravi da udjete u jedan genijalan um koji racuna apsolutno sve i na marginama crta grafove svega i koliko je on u tom nekom hiper raspolozenju da mu je mozak opterecen podrazajima, toliko ni vi ne mozete citati radnju jer je radnja u marginama, ispod i iznad ulomaka, u naslovu i sa strane i ima ih bezbroj. Sad mi misao skace na ovo djelce pa cu rec da je zgodan tripic ovaj stripic hahahah
Preporucam. Prolista se stvarno relativno brzo, pa mi se javite sa dojmom. Ako ni zbog cega drugog, onda zbog neobicnosti, a i zato da skuzite zasto sam tako nekoncizna i all over the place u ovoj hrpi vjerojatno nerazumljivih rijeci 🤣