Marija Jurić Zagorka was a Croatian journalist, novelist and dramatist, the first female journalist and second in the list of most popular Croatian writers of all time (by the 2005 poll compiled by Vjesnik, a Zagreb daily newspaper). Many of her works have been adapted to film.
She was born in the village of Negovec near Vrbovec, to a well-standing family, which allowed her a good education, but in spite of her talent and many gifts, her parents decided to end her education early and, soon after leaving school, married her off to a man whom she barely knew, a Hungarian railway clerk 18 years her senior. The marriage ended abruptly with her escape from the house, first to Sremska Mitrovica and then to Zagreb, due to her husband's and mother-in-law's abuse.
It was in Zagreb that she began her career as a journalist, which was a highly unusual career for a woman in those days, and because of that, she was frowned upon, humiliated and prejudiced against her entire life. She was forced to write anonymously, under pseudonyms that hid her gender, and hide herself at work so nobody would notice there was a woman writing for (and later running) a newspaper. This didn't stop her from being politically involved, fighting against the Germanization and Magyarization of Croatia, and fighting for the rights of women, which caused her considerable problems in life, both professionally and privately.
Urged by Bishop Strossmayer, Zagorka began writing historic novels, usually set in 16th, 17th and 18th century Croatia. She instantly became popular amongst the people, who endearingly called her "The Fairy of Zagorje" (upon publishing Grička vještica) and "Queen of Croatians" (upon publishing Gordana: Kraljica Hrvata). The critics and her colleagues, however, constantly put her down, ridiculed her work, slurred her as a person and as a writer, and deliberately ignored her in literary magazines and almanacs. Still, she kept on writing and published her works as a part of her newspaper so they would be affordable to the general public, adapted her own and the works of August Šenoa for theater, ran two magazines "Ženski list" (1925- 1938) and "Hrvatica" (1938-1940) addressed to the female public, and with her young female colleagues formed the Society of Croatian Female Writers.
Upon the formation of Independent State of Croatia, the magazine "Hrvatica" was forcibly canceled and her entire estate is taken from her, leaving her without means to support herself. Desperate, Zagorka attempted suicide, but luckily survived. Living in Zagreb, she saw the end of WWII thanks to the financial help and care of her loyal public. Despite her age and weak health, she continued fighting for the rights of women, even though it earned her the ridicule and animosity of her male colleagues, who repeatedly called her "a madwoman" and "mannish old hag", until the day of her death.
None of her novels have been translated into English, but two are available in German: Grička vještica and Malleus maleficarum. 11 of her novels, published in Croatian, are found in the Library of Congress. The exact number of the novels she has written is unknown, but it is presumed that she wrote around 35, some of which are lost forever.
Tuzno, živio prije svog vremena. Gotovo ti ga bude žao koliko se trudio biti nekakav agent promjene u društvu koje zapravo nije željelo promjene. Kao što je netko rekao: mi smo za promjene dokle god te promjene ne promjene ništa.
CRO/ENG I tako, malo po malo, korak do korak, došlo se do kraja ovog sjajnog serijala, koji nije razočarao sa svojom posljednjom knjigom, premda bih još malo pričekao, dok mi se ne slegnu dojmovi, da ih sortiram, od najboljeg na niže. Kao što je to bio slučaj na početku serijala, gdje druga knjiga ima svoju priču, u odnosu na prethodnu, i ovdje dolazi do tranzicija, kako u prijelazu vlasti i svjetonazora, tako i u fokusu sa jednog protagonista (protagonistkinje) na drugog. Zapravo, cijela knjiga bi skoro mogla biti i kao spin off, ali su likovi iz prethodnih naslova i dalje prisutni, iako ne više kao prije. Najviše mi se dopada ta promjena, dok je okosnica cijelog serijala (borba između tradicionalnog i modernog gledišta na društvo, gdje se isprepliču politika, vjera, znanost i moral) očuvana, kao i prisutnost jakih ženskih likova. Pogotovo se to odnosi na lik Marice, koja je predstavljena kao dijete u prethodnoj knjizi, ali joj je Zagorka dala toliko prostora, da bi se mogla nositi i sa nekim drugim likovima koje se moglo pratiti kroz više knjiga. Car Josip, kao centralni lik, je sjajan i njegov borba protiv misticizma, povlastica i privilegiranih, a u korist potrebitih, je pravi titanski sraz, koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, a još manje, kada ono znači i tragedije u procesu. Sa ovom knjigom se završava prva faza Zagorkine bibliografije (''Roblje'', ''Kneginja iz Petrinjske ulice'' i ''Grička vještica''), dok ću se iduće godine fokusirati na djela koja je pisala tijekom 10-ih (paralelno sa ''Gričkom vješticom''), 20-ih i prve polovice 30-ih godina prošlog stoljeća, sve do ''Gordane''.
And so, little by little, step by step, it came to the conclusion of this amazing series, which didn't disappoint with it's final book, although I would wait, calm down my impressions, before sorting them, from best to least favorite. As it was the case at the beginning of the series, where the second book has it's own story in relation to previous one, it also comes to a transition, both in shifts of the power and worldview, as well as with the protagonist (or a female protagonist) from one to another. In fact, a whole book could be viewed as a spin off, although the characters from previous titles are also present, but not in such a role as before. I mostly like this change, while the backbone of the series (the clash between traditional and modern view on a society, where politic, faith, science and moral intertwine) is preserved, as well as the presence of strong female characters. This especially holds weight on the character of Marica, which has been introduced as a child in previous book, but Zagorka gave her so much development space, that she could even manage with some other characters present through a couple of books. The emperor of Joseph, as a central character, is amazing and his struggle against mysticism, privileges and privileged, for the benefit of those who need it, is a true titanic clash, which can't leave no one indifferent, least of all when it means a tragedy in the process. With this book ends the first phase of bibliography by Zagorka (''The Slave'', ''The Countess from the Petrinja Street'' and ''The Witch of the Grich''), while the next year I'll focus on the works that she was writing during the 10's (parallel with ''The Witch of the Grich''), 20's and the second half of 30's of the 20th century, all up until ''Gordana''
Iskreno, serijal bi mi se cinio jednako zavrsen i cjelovit nakon dvorske kamarile. Makar knjiga sadrzi sve dobre elemente koje zagorka ima u svom arsenalu, sama prica nije mi bila toliko zanimljiva, pogotovo jer se radnja ponovno odvija na dvoru (tb na suparnica marije terezije I i II). Tek oko 350. stranice radnja postaje napeta i cvorovi se krenu raspetljavati. 7/10
Odličan završetak ovog genijalnog serijala. Zanimljivo je kako se svaka knjiga u serijalu nadoveže na prethodnu, no ipak je svaka toliko različita i potiče na razmišljanje o drugačijim stvarima. Jako je teško izdvojiti najbolju, za svakog će biti neka druga. Inače u svakoj knjizi naiđemo na neki trenutak koji nam je dosadnjikav ( koji pročitamo nabrzinu kako bismo došli do nama zanimljivijeg dijela). U Zagorkinim knjigama toga nema, natjera vas da čitate i provedete vrijeme s njenim likovima vješto kao nijedna druga spisateljica.Nisam mogao ni zamisliti koje će razmjere priča poprimiti kad sam tek počeo s prvom knjigom. Kraj cijenim baš zato što je realističan i što nas ostavlja otvorenog uma... Čast mi je govoriti hrvatskim jezikom i biti "među odabranima" da mogu uživati u ovakvim knjigama. Stalno se pitam kako bi njoj bilo da se rodila vani i bi li tamo dobila poštovanje koje zaslužuje, jer kod nas se Zagorka čita premalo. Mislim da je ona( kao i Josip II.) rođena puno prerano da bi bila shvaćena :) Velika preporuka!
''Njene ruke pomilovale su ga po licu i , poput smrti, obrisale svaku kap njegove krvi''
Savršeno tužno/dramski a srećna završnica najbolje knjige svih vremena. Ova knjiga osim što ima elemente istorije, neshvaćene i opsesivne ljubavi, to je takodje i triler prepun misterije, laži, šifri, ubistava i raskrinkavanja. Ali je ujedno i politička knjiga koja nam daje opis jednog delića vremena koji možemo upotrebiti u svim epohama. Kako funkcioniše vrh države , koja je cena i ceh za vladanje, kako se prlja duša i koliko njih može tome izbeći. Josip postaje car. U svakoj bajci to bi bio idealan završetak ali postoje tamne sile koje prljaju njegovu vladavinu i ruše carstvo u njegovo ime. Jer puk je lako zavodljiv, dovoljno je zapaliti polje i reći da je Josip to naredio, to će tako biti. Crkvi se bespogovorno veruje, marva uništava sve oko sebe u slepilu, vještice se spaljuju, pravda ne postoji. Tek nekolicina hrabrih ide uz vetar i kroz sedam knjiga se suprotstavlja prevashodno ljudskoj gluposti. Istinska ljubav konačno dobija formu. Nera pokazuje kome je konačno odana i Siniša dobija konačnu potvrdu njene iskrenosti. Josip , pobedjuje na tronu ali zapravo postaje poražen. Vrtoglavi završetak koji nas je držao u neizvesnosti kroz ovih sedam knjiga pokazaće vam svu spremnost i bezumlje ljudske svesti i srca a pogotovo kad stignete do kraja, mislim da ćete neko vreme gledati u zid i pitati se neprestano-Ali zašto ?
Zbog svih navedenih elementata ali i Zagorkinog savrpenog buntovnog spisateljskog umeća, ova knjiga je na mojim policama krunisana već dobrih 20 godina od kad sam je još u Osnovnoj školi pročitala. I kasnije kada joj se vraćam utisak o njoj ne jenjava. Na njoj sam maturirala srednju školu jer prosto nije bilo šanse da ijedno drugo delo zauzme moje stranice pred diplomu.
''Znaš li što je srce u ljubomori ? Neman koja grize besomučno''
'Zašto me je priroda posjela na presto a stvorila me samo čovekom ?Zašto mi je dala srce a onima oko mene kamen ? ''
''Više volim pametnog tudjina nego glupog patriotu.''
Rasplet mi se učinio prenaglim, odnosno Josipova smrt i kapitulacije je došla sasvim nenadano. Inače, jednako zanimljivo kao i sve prethodne knjige. Da je Zagorka danas živa vjerujem da bi bila hrvatska J.K.Rowling (po pitanju slave).
This entire review has been hidden because of spoilers.
Još jedan odličan nastavak. I iako sam iz povijesnih činjenica znala tj. pretpostavljala kakav će biti završetak, nadala sam se da će ipak biti drukčije. Ali dobro. Svejedno odlično!
"Veličanstvo, plačem samo nas vašim bolima,ne nad vašim životom." Kako težak svršetak serijala, toliko tmuran, sjetan, nepravedan. Pola knjige sam preplakala nad njegovom sudbinom. Ovdje je Nera sporedni lik, dok je Josip posvetio svoj život i moć da oslobodi ljude od staleža, crkve, da udijeli običnom čovjeku svoj vlastiti novac i uprkos tome nije bio cijenjen. Tako bi prošao i danas, dobro nažalost skoro niko ne cijeni, svijetom vlada zlo.
Da, velčanstvo, masi treba blještavila, carskog sjaja, a ne jednostavnosti. Vjerujte, veličanstvo, masi svih staleža više imponira sjajan šesteropreg nego tucet plemenitih ideja; više imponira carska krunidba, za koju se potroše milijuni, i parada u kojoj se pregazi desetak majki s djecom, nego stotinu tisuća bijelih hljebova kojima biste nahranili sirote. Ja bih na sve pristao, sve prevario: neprijatelje bih vezao, progonio i uništio, prijatelje bih tovio, i tada bi pobjeda bila sigurna.
U pocetku kad se pojavio u 4. knjizi, Josip mi nije bio nešto kao lik. Iskr mi je "smetao" u romanzi mojih golupčića.
Ali, u dvorkoj kamarili mi se svidio, kako je pustio Sinisu da se vrati Neri i kao covjek kakav i je, odstupio.
Mogu reci da je u ove 4 knjige jako porastao u mojim očima, od mladog filozofa koji je samo pricao, do cara kojega je snasla takva sudbina.
Sad cu poredati knjige, po meni koje su najbolje 1. Malleus Maleficarum 2. Kontesa Nera 3. Tajna Krvavog mosta 4. Dvorska Kamarila 5. Buntovnik na prijestolju 6. Suparnica Marije Terezije I 7. Suparnica Marije Terezije II
Po meni se serija mogla zavrsit odmah poslje Dvorske kamarile ali ni ovaj nastavak nije bio los. To Zagorka radi, produljuje seriju tako sto uvede nove likove i glavne ucini sporednima.
S ovom knjigom zatvorila poglavlje Gricke vjestice. Moram priznati da mi je prica izgledala gotovo na kraju seste knjige, ali oca zadnja, kao neki Zagorkin komentar na vrijeme koje je ostalo iza Nerine price, je ok. Doduse bilo mi je malo tesko ukljuciti se u pricu i ta zadnja knjiga bila mi je najteza za zavrsiti. Bilo bi zanimljivo gledati i daljnju povijest kroz Zagorkine oci.
Vrlo solidan kraj jednog vrlo solidnog serijala. Bilo mi je baš zabavno! Verujem da neke istorijske i političke stvari nisam ukapirala ili čak primetila ali, i bez toga, verujem da sam iz ovih knjiga izvukla jedno jako lepo iskustvo.
Kao sto i naslov kaze, knjiga govori o buntovniku na prestolu tj. Josipu II i nejgovom nacinu vladavine. Tek sporedne uloge imaju Nera, Sinisa, Marica... Posto je ovo i poslednja knjiga Gricke vjestice, zakljucijem da Zagorka nije imala ideju da se kroz sve knjige provlaci jedna ideja vodilja a da se sporedni dogadjaji uklapaju u nju. Glavni likovi bi cesto postajali sporedni, uvodili bi se novi koji bi postajali centar paznje, itd. Ocekivala sam malo bolju strukturu narocito da ova poslednja knjiga nekako zaokruzi pricu, da se u njoj pomenu svi bitni likovi iz prethodnih ali uzivala sam u Zagorkinom stilu, zapletima i raspletima. Knjige se bukvalno "gutaju".