Postscript

P.S. I Love You #2

by Cecelia Ahern

De P.S. I Love You Club is het vervolg op de wereldwijde bestseller P.S. I Love You van Cecelia Ahern. Een verhaal dat de harten van lezers wereldwijd veroverde.

Wanneer Holly Kennedy wordt benaderd door de P.S. I Love You Club wordt haar rustige leven op zijn kop gezet. Geïnspireerd door de brieven van Holly's overleden man wil de club dat Holly hen helpt met het schrijven van hun eigen afscheidsbrieven.
Als Holly één ding niet wil, is het teruggaan naar het verdriet van toen. Nu, zeven jaar later, wil ze juist vooruitkijken. Maar Holly leert leden van de club toch kennen en ze beseft dat wanneer je van iemand houdt, er altijd nog iets te zeggen valt...

Genres: Romance, Fiction, Chick Lit, Contemporary, Audiobook, Adult, Ireland

362 pages, Paperback

First published September 19, 2019

About the author

Cecelia Ahern was born and grew up in Dublin. She is now published in nearly fifty countries, and has sold over twenty-five million copies of her novels worldwide. Two of her books have been adapted as films and she has created several TV series.

Reviews

[Tonkica · Rating 4 out of 5]

4.5

Svi se sjećaju priče P.S. Volim te iako je od onda prošlo više od deset godina. Kada je izašla u papirnatom izdanju, uskoro je dobila i svoju jako dobro prihvaćenu ekranizaciju. Filma P.S. I Love You (2007), s Hilary Swank i Gerardom Butlerom u glavnim ulogama, sigurno se svi još dobro sjećaju. Ako to nije bilo opis ljubavi, ne znam što je. Knjiga je imala svoj početak, sredinu i kraj i sumnjam da je netko mislio da bi mogao osvanuti nastavak. Ako tako gledamo, nastavak stvarno nije bio potreban. Cjelina je postignuta i zašto nešto dirati i, kako uvijek bude, bespotrebno narušiti ravnotežu. Ali...

Cijeli osvrt pronađite ovdje: https://knjige-u-svom-filmu.webador.c...

[Učitaj se! | Martina Štivičić · Rating 5 out of 5]

Kad bih morala nabrojati deset romana koji govore o ljubavi na najbolji mogući način, ne znam točno kojih bi se deset našlo na toj listi, ali znam da bi 'P.S. Volim te' Cecelie Ahern definitivno bio među njima.

'P.S. Volim te' roman je koji je emotivno potpuno razoružao brojne čitatelje diljem svijeta. Svi smo mi uz njega plakali, smijali se i naučili (bar malo lakše) nositi se s gubitkom voljene osobe. Kada jedan takav roman doživi takav uspjeh, skeptična sam čak i oko njegove ekranizacije (koja me ipak uspjela oduševiti), pa kako ne bih bila skeptična oko nastavka, koji je osvanuo nakon čak 15 godina? Obično me nastavci romana (romana koji sami po sebi uopće ne vape za nastavcima) koji se pojave s tolikim vremenskim odmakom, baš kao i nastavci Disneyevih crtića, razočaraju. No, ovoga puta mi se to nije dogodilo. Ni blizu!

Ako sam prije možda mislila da romanu 'P.S. Volim te' nije potreban nastavak, nakon što sam taj nastavak pročitala, promijenila sam mišljenje: itekako mu je potreban! A nismo ni znali da nam treba! :)

Roman 'P.S. Volim te' pričao nam je o razdoblju neposredno nakon gubitka voljene osobe i kako se s tim gubitkom nositi. 'Klub P.S. Volim te' nastavlja tu priču logično i smisleno, savršeno uokvirujući priču koja je započela prije 15 godina i dajući joj neki nov život, novi smjer u kojem će se dalje razvijati, pri tome nimalo ne uništavajući dosadašnju ostavštinu Gerrya i Holly, ljudi koje smo svi mi toliko zavoljeli o njima čitajući.

Sedam je godina prošlo od Gerryeve smrti i Holly je, malo pomalo, nastavila sa životom. U zadnje joj vrijeme sve nekako dobro ide, a tuga zbog Gerrya gotovo se posve povukla. Na sestrin nagovor, Holly pristane ispričati priču o gubitku Gerrya, kao i o pismima koja joj je ostavio, u podcastu koji njena sestra snima, a koji se bavi različitim temama. Hollyn podcast, na njezino zaprepaštenje, postigne veliku popularnost, toliku da joj se počnu javljati i drugi ljudi koji bi željeli svojim najmilijima ostaviti nešto slično onome što je Gerry ostavio Holly. A sve to odvede Holly na put kojim je mislila da više neće kročiti, i otkrije joj mnogo toga o samoj sebi, ali i o Gerryu, čega do sada uopće nije bila svjesna. I samo tako, život joj se još jednom promijeni - i donese puno toga sa sobom.

Gerryeva pisma bila su ono što je Holly pomoglo da izađe iz ponora tuge i nesigurnim koracima nastavi dalje. Razmišljajući sad ponovno o tim pismima, i svemu što su ona za nju značila, Holly shvaća da ona možda nisu bila namijenjena samo njoj, već da je i Gerry zacijelo u njima pronašao određenu dozu utjehe, nešto što mu je pomoglo da se lakše s njom oprosti. I nešto da bude uz nju u onim najtežim trenucima, kada već on tamo ne može biti.

"To je samo papir, ali zapravo nije. To su samo riječi, ali zapravo nisu. Mi smo ovdje samo nakratko, a papir će nas sve nadživjeti; on će vrištati, vikati, urlati, pjevati naše misli, osjećaje, jade i sve ono što u životu inače prolazi neizrečeno. Ovaj će papir poslužiti kao glasnik njihovim najmilijima, oni će ga čitati i čuvati; riječi iz živog uma, živog srca. Riječi znače život."

Kome su zapravo namijenjena pisma, oporuke i drugi znaci pažnje koje ljudi na umoru ostavljaju svojim najmilijima, da ih pronađu nakon njihove smrti? Njima samima, da se bolje osjećaju oprostivši se na način koji im je najbolje odgovarao ili onima koji ostaju nakon njih, kako bi njima bilo lakše nositi se sa smrću voljenih? Odgovor je: i jednima i drugima.

"Ne znam koji će mi dan biti zadnji dan kvalitetnog života, ili možda zadnji dan života, ali ću se pobrinuti da budem ovdje što je dulje moguće. Želim živjeti i sve ću probati; lijekove, terapije, njegu, a sada i pisma i popise. Možda sam izgubila kontrolu nad svojim tijelom, ali još uvijek mogu upravljati događajima u svojem životu i pripremiti druge za život poslije mene. To će biti moja posljednja pobjeda."

Kao i 'P.S. Volim te', ovo je još jednom roman o ljubavi i gubitku, s tim da se ovaj roman nosi s istim gubitkom, ali sedam godina poslije. S tolikim vremenskim odmakom, pomislili biste da su rane već dobrim dijelom zacijeljene i da je lako okrenuti novi list i nastaviti dalje. Da je upravo to ono što i treba učiniti. No, Holly nas podsjeća, a i samu sebe, da netko koga si izgubio nikada zapravo ne odlazi. Uvijek će biti dio nas, živ u našim sjećanjima i mislima.

"...na kraju krajeva, to je ono što svi mi želimo. Da se ne izgubimo, da ne zaostanemo, da nas ne zaborave, da zauvijek ostanemo dio čak i onih trenutaka koje ćemo propustiti. Da ostavimo svoj trag. Da nas se sjećaju."

Ovaj roman je tužan, izmamit će vam suze na oči, da, ali je ujedno i vrlo pozitivan: zabavit će vas, nasmijati, natjerati vas da se osjećate bar mrvicu lakše u vezi smrti i svega što s njom dolazi. Grozno je izgubiti nekoga koga voliš. Ali važno je održati tu osobu na životu kada jednom ode, sjećati se svega dobroga i nikada ne zaboraviti na ljubav koja je tijekom njenog života bila svugdje prisutna.

"Smrt razdvaja ljude, ali jednako tako nađe način međusobno povezati one koji ostaju."

Kao i 'P.S. Volim te', ovaj će vas roman emotivno posve razoružati. Baš kao i Holly kada je čitala Gerryeva pisma, čitajući ovaj roman osjećat ćete:

"...i gubitak i žalost, ali također i povezanost i ljubav, nadahnuće i tamu, crninu i bijes, svjetlo i nadu, smijeh i strah. I sve između, čitav kaleidoskop osjećaja koji se pretaču iz jednog trenutka u drugi."

O, da, 'P.S. Volim te' itekako je zaslužio nastavak! I dobio ga je, i to baš savršenog. Cecelia Ahern postala je majstorica u izbacivanju ljudi iz cipela svojim riječima. Dopustite joj da vam to još jednom napravi.

[Ana · Rating 4 out of 5]

Originalni osvrt možete pročitati ovdje: http://bibliomanija.com/2020/04/29/kl...

Davne, davne 2004. godine, Cecelia Ahern rasplakala je cijeli knjiški svijet. Njezin prvijenac P.S. Volim te bio je jedan od onih romana koji su zasjali na knjiškom nebu i vječno ostali u mislima i srcima čitatelja. Bio je to roman koji sam doslovno progutala i koje još uvijek ima svoje posebno mjesto među omiljenim romanima. A priča o Holly, koja nakon smrt supruga Gerryja nastavlja živjeti zahvaljujući pronalasku njegovih pisama u kojoj joj on daje smjernice za nastavak života i to sve s istim završetkom P.S.Volim te, očaravajuća je i dirljiva.

Mnogo godina nakon toga, Cecelia je hrabro kročila knjiškim svijetom, pisala i oduševljavala svoje obožavatelje. No, ruku na srce, ja nisam bila među njima. Iako me ugodno iznenadila svojom distopijskom duologijom, u moru njezinih knjiga mogla bih izdvojiti dva – tri romana koji me nisu u tolikoj količini oduševili, ali koji su bili ugodni za čitanje.

I onda su krenula šuškanja. Priče o tome kako Cecelia piše nastavak svog prvog romana, te kako će nas opet oduševiti. Naravno da sam odbacila takvu tvrdnju, tvrdo odlučivši da me nastavak sigurno neće oduševljeno izuti iz cipela. Zapravo, nisam bila sigurna je li mudro Ceciliji Ahern da revidira ovu priču i njene likove, te može li se ona podudarati s kvalitetom prve knjige.

I tako, sedam godina nakon priče u P.S. Volim te, Cece me je još jednom uvela u svijet Holly Kennedy, sada sretnu, u vezi i službeno u novoj fazi života. Na prvi pogled odbolovala je – koliko je to uopće moguće – nadahnula se pismima i primirila sa smrću voljenog Gerryja.

Jednoga dana, Holly unatoč svojoj zabrinutosti i neugodnosti pristaje gostovati u sestrinom podcastu pod nazivom “Kako govoriti o …” te govoriti o tuzi, gubitku i iskustvu nakon Gerryjeve smrti i otkriću njegovih pisama. Njezina iskrena ispovijest postigne veliku popularnost, posebice među skupinom ljudi koji imaju smrtonosnu bolest i koji su baš poput Garryja odlučili voljenima ostaviti ono što je on njoj ostavio – trajni pečat njihove ljubavi. I očajnički traže njezinu pomoć.

I samo tako sve se promjeni i Holly ponovno baci u razdoblje života kojega se više ne želi prisjećati.

Hollyjin puni krug koji je Cecelia napravila od P.S. Volim te do Kluba P.S. Volim te pokazuje Aherninu nevjerojatnu, urođenu sposobnost da prodre u sve psihološke i emocionalne zamke povezane s gubitkom i utakne ih u priču koju ne možete zanemariti. Jer smrt je teška. Teško ju je prihvatiti a još teže živjeti uz uspomenu koja nikada neće oživjeti. Ali, da bi se raslo, mora se krenuti od korijenja.

Ovoga puta ona će dobiti priliku biti podrška drugima, hrabriti ih i usmjeravati a dok to bude radila možda će se njezine one preostale krhotine spojiti i zacijeliti. Hollyjini odnosi s članovima Kluba P.S. Volim te emotivno su iscrpljujući i samo je hrabrost tjera da se suoči s tugom i napokon shvati da to što nastavlja dalje ne znači da je zaboravila ili da manje voli. Da, tuga i gubitak mijenjaju nas nepovratno, a izlječenje dolazi samo od prihvaćanja i hrabrosti da se prihvati promjena.

Cecelia je u svakoj rečenici otvoreno pisala o onom što smrt i tuga čine. No, Klub P.S. Volim te nije tugaljiv roman, iako sam zbog njega proplakala puno puta. Zapravo, smatram ga svjetlom nade, slavljenjem života, ljubavi i hrabrosti za nastavkom života.

A nastaviti ne znači zaboraviti nego u život prizvati neke posve drugačije dimenzije ljubavi. A upravo je to Cecelia učinila sa Hollyjinim životom.

I najiskrenije, s vremenom sam shvatila da nam je svima trebao ovakav završetak

[Ana Pehar · Rating 5 out of 5]

"Ako na ciljaš mjesec i promašiš, još
uvijek ćeš biti među zvijezdama."