What do you think?
Rate this book
The Whisper of the Axe
Richard Condon presents his scenario for the second and final American Revolution. Led by a brilliant black criminal laywer named Agatha Teel, the revolutionaries plan a mission to save society by punishing it--starting with the destruction of three cities. In China, hand-picked leaders undergo intensive training in urban warfare and secret personnel and weaponry are spread throughout the U.S.--the entire vast operation funded through the heroin trade. Could it happen here? Condon colors doomsday vividly and believably.
279 pages, Hardcover
Published January 1, 1976
2 people are currently reading
92 people want to read
About the author
Richard Condon
88 books108 followersRichard Thomas Condon was a satirical and thriller novelist best known for conspiratorial books such as The Manchurian Candidate.
After service in the United States Merchant Marine, Condon achieved moderate success as a Hollywood publicist, ad writer and Hollywood agent. Condon turned to writing in 1957. Employed by United Artists as an ad writer, he complained that he was wasting time in Hollywood and wished to write a novel. Without Condon's knowledge, his boss, Max E. Youngstein deducted amounts from his salary then fired him after a year giving him the amount of money he had deducted in the form of a Mexican bank account and the key to a house overlooking the ocean in Mexico. Youngstein told him to write his book. His second novel, The Manchurian Candidate (1959), featured a dedication to Youngstein. The movie made from it in 1962, made him famous. Prizzi's Honor (1982) was likewise made into a successful movie.
Condon's writing was known for its complex plotting, fascination with trivia, and loathing for those in power; at least two of his books featured thinly disguised versions of Richard Nixon. His characters tend to be driven by obsession, usually sexual or political, and by family loyalty. His plots often have elements of classical tragedy, with protagonists whose pride leads them to a place to destroy what they love. Some of his books, most notably Mile High (1969), are perhaps best described as secret history. And Then We Moved to Rossenara is a humorous autobiographical recounting of various places in the world where he had lived and his family's 1970s move to Rossenarra, Co. Kilkenny, Ireland.
After service in the United States Merchant Marine, Condon achieved moderate success as a Hollywood publicist, ad writer and Hollywood agent. Condon turned to writing in 1957. Employed by United Artists as an ad writer, he complained that he was wasting time in Hollywood and wished to write a novel. Without Condon's knowledge, his boss, Max E. Youngstein deducted amounts from his salary then fired him after a year giving him the amount of money he had deducted in the form of a Mexican bank account and the key to a house overlooking the ocean in Mexico. Youngstein told him to write his book. His second novel, The Manchurian Candidate (1959), featured a dedication to Youngstein. The movie made from it in 1962, made him famous. Prizzi's Honor (1982) was likewise made into a successful movie.
Condon's writing was known for its complex plotting, fascination with trivia, and loathing for those in power; at least two of his books featured thinly disguised versions of Richard Nixon. His characters tend to be driven by obsession, usually sexual or political, and by family loyalty. His plots often have elements of classical tragedy, with protagonists whose pride leads them to a place to destroy what they love. Some of his books, most notably Mile High (1969), are perhaps best described as secret history. And Then We Moved to Rossenara is a humorous autobiographical recounting of various places in the world where he had lived and his family's 1970s move to Rossenarra, Co. Kilkenny, Ireland.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 7 of 7 reviews
December 5, 2017
THE MANCHURIAN CANDIDATE, Richard Condon's magnum opus, is considered a thriller. It is a blisteringly funny book. Condon could spin a thrilling story, but he is at heart a satirist, a perverse, over-the-top satirist. He makes subjects as grim as incest, brainwashing, assassination, revolution, treason, drug-dealing as everyday as trip to a national park. Condon so loved his country that he had to demolish it in print. In WHISPER OF THE AXE, a prominent socialite, lawyer, R & B Singer, and U. N. Delegate turns terrorist to bring the country down, on our Bicentennial of all days. In Condon's fictional world (if not in the real one), heroin is the currency of choice, all politicians can be bought, The Chinese are the secret masters, and there isn't an ideal that can withstand the smile of a beautiful woman. This would be horrifying if it weren't so hysterical. The book has flaws -- it's racial attitudes and use of dialect are insensitive (as if Condon ever gave a thought to sensitivity), it is at times pedantic (Condon knew a lot and loved to share it), and gets, by the rushed denouement, too extreme. Condon is like Ross Thomas in the mix of humor and political writing. Unlike Thomas, Condon's eccentric characters may not always work for a positive solution. This is a highly offensive novel, and I couldn't have loved it more.
October 19, 2025
Otkako je Kondon u prvi plan stavio ispiranje mozga u svrhu političke asasinacije, čovjek sa njim nikada nije načisto. Da li misli ozbiljno, ili nas sve zavitlava?
Na kraju uvijek prigrlimo onaj prvi utisak: ne da smo generalno zadovoljni, koliko da je zabava skoro konstantna. A katkada se njegovi politički trileri čitaju i kao slapstik SF, iako čovjekove preokupacije o političkoj disfunkcionalnosti najmanje veze imaju sa tim žanrom (Kondon je svejedno dobio odrednicu u onlajn SF Enciklopediji potpisanu inicijalima Džona Kluta).
Kako godine odmiču, njegove pisanije dobijaju na legitimitetu i u sve većem su fokusu sa našim vremenom kad shvatamo da je ono o čemu se nekada šaputalo više-manje istina, a ne morbidni, komični psyop kao stvoren za fikciju. Autorova fiksacija, vidi se, jesu novac i politička moć, stoga velika većina njegovih naslova upravo obigrava oko toga.
Primjera radi, da se pojedini stariji naslovi danas ponovo napišu, zvučali bi plauzibilnije od sada već zastarjelih tomova Toma Klensija. Zapravo jedan od Kondonovih posljednjih trilera, The Final Addiction (1992), u velikoj mjeri nadvisuje izglednosti ideja lijepog broja autora političkih trilera iz jednostavnog razloga što je Kondon rijetko bio vezan za određeni prolazni cajtagajst. Tvrdim da je njegov manirizam danas umnogome razumljiviji nego onomad.
* * *
Satira u pitanju nastala je za vrijeme djelovanja prve Komisije američkog senata koja je raskrinkala FBI COINTELPRO. Tada su i druge američke troslovne agencije (sa CIA-inim projektima “ispiranja mozga”) neočekivano metnute u žižu javnosti i stavljene u nezavidnu situaciju zbog objelodanjivanja raznih izopačenih aktivnosti, kako vani tako i u sopstvenoj zemlji.
Taj veliki šamar američkim obavještajnim službama, ali i 200-stotu godišnjicu rođenja svoje države, Kondon je stoga odlučio da proslavi (fiktivnom) pričom o jednoj od najuticajnijih crnkinja u istoriji amerike.
Pravnik po vokaciji i sa značajnim vezama u američkoj vladi, Agata Til sa hiljadu očiju na glavi, odlučuje da, u ime svega što je njena rasa preživjela u nekoliko prethodnih stoljeća, u narednih osam godina Americi (za 200. rođendan) priredi svojevrsnu degradaciju sa minimum 60 miliona žrtava. U tom smislu ni njoj nije u potpunosti jasno šta je njen cilj sem izazivanja pukog haosa.
Od svojih klijenata polako će preuzeti teretne brodove kojima prevoze kokain i heroin, i tim novcem će obezbijediti jedan dio sredstava. Drugi dio će dobiti od Kineza sa kojima će ugovoriti da određen broj otuđenih američkih vojnika i ženskih zatvorenika dovedu u specijalni gerilski vojni kamp za subverzivne subjekte, gdje će im se isprati mozak konstantnim hemijskim tretmanima i pripremiti ih da sa potpunim fokusom izvedu svoje zadatke po većim američkim gradovima. Time će započeti gerilski rat.
Istovremeno će Agatin brat, nuklearni fizičar, u saradnji sa potplaćenim američkim fizičarima u Kini, pokušati da atomske bombe svede na veličinu kofera, kako bi se lakše prokrijumčarile do Amerike.
S druge strane, incestoidni brat i sestra, bijelci Bart i Inid, koji rade za CIA-u, biće neposredno upleteni u ovu revoluciju. Kondon će ih opisati kao “klasične produkte najvećeg dostignuća u ispiranju mozga”. Samim tim, Bart će postati idealan kandidat za američkog senatora (i on će svoju kampanju finansirati preko CIA-inih veza sa azijskim narko-dilerima), a potom i za predsjednika.
Inid, njegovu sestru, Kinezi će kidnapovati u Aziji. Zatim će se postarati da od nje naprave dvodstrukog agenta. Ona će poslužitoi kao adut da Agata Til ucijeni Barta da, kad se domogne Bijele kuće, počne raditi za nju.
U pitanju je inače jedna od povratnih Kondonovih premisa, kad sasvim sporedni pion u američkoj vladi, ili biznismen sa vezama u vladi, i te kako plauzibilno dolazi do Bijele kuće. U trećem romanu o mafijaškoj porodici Prici – The Prizzi’s Glory – to je glavni zaplet.
Poznata mafijaška porodica nastojaće da kupi respektabilnost, tako što će svoje ljude pokušati da uvuče u Bijelu kuću,ali i na tri političke pozicije u njenoj neposrednoj blizini.
Ovo je poslije Drugog svjetskog rata možda izgledala kao urnebesna fantazija, ali je Kondon još tada znao da je i te kako izvodivo (sada najmanje aludiram na gdina Trampa). U romanu Mile High (1968) Kondon iznosi svoju tvrdnju da je mafija uticala na političare (prevashodno na budalu poput predsjednika Vorena Dž. Hardinga) da izazovu Prohibiciju kako bi se obogatila na račun nelegalne prodaje alkohola.
Time što upravo američke protagoniste predstavlja prije komunističkih agenata, Kondon izbjegava demonizaciju svog omiljenog psihološkog procesa ispiranja mozga kao nešto fantastično i morbidno, i tom prilikom, ironično, hvali bivšeg nacističkog doktora Bauma kao CIA-inog najboljeg brainwasher-a. (https://www.goodreads.com/book/show/4...)
U isto vrijeme, CIA je dugo vremena upošljena u azijsko krijumčarenje opijuma da bi finansirala svoje tajne ratove. Oni su ti koji u posljednjem času, zahvaljujući infiltriranim agentima na kineskim koledžima, otkrivaju da izvjesna znamenita ličnost u Americi radi o glavi cijeloj zemlji.
Citiraću Foulerovu hranljivu Knjigu zaboravljenih autora, gdje su Kondonu pridruženi Pjer Bul, Ronald Firbank i Piter Von Grinvej (između ostalih):
“Kondon je satiričar koji je nešto što je moglo biti nepodnošljivo maliciozno i zlo pretvarao u nešto bogato i najvećma urnebesno. Njegov prepoznatljivi i na mahove iscrpljujući stil obično baca čitaoca u brzopokretni, komplesni i najčešće šokantni niz događaja.”
__________
Fun fact: Gore Vidal je iste, 1976. godine, na prigodan način takođe proslavio jubilarni rođendan američke nezavisnosti objavljivanjem svoje farse, doduše o istinitim događajima zbog kojih je u Americi umalo izbio novi građanski rat.
Istorijski naslov 1876 govori o skandaloznim dešavanjima tokom predsjedničkih izbora uoči njenog stogodišnjeg jubileja, danas mahom izbanalizovanih konstantnim repeticijama u najvišem političkom vrhu.
I to je brutalna farsa, doduše o anomalijama američkog izbornog sistema.
1876. godine ne samo da su pokradeni izbori, već je u tom trenutku, pošto su (Linkolnovi) republikanci predali vlast južnjačkim rasistističkim demokratama, oni ne samo okončali period tzv. Rekonstrukcije (nakon Građanskog rata), već su popustili pred plimom rasne nejednakosti i nasilja koje ni danas ne prestaje da potresa američko društvo.
Na kraju uvijek prigrlimo onaj prvi utisak: ne da smo generalno zadovoljni, koliko da je zabava skoro konstantna. A katkada se njegovi politički trileri čitaju i kao slapstik SF, iako čovjekove preokupacije o političkoj disfunkcionalnosti najmanje veze imaju sa tim žanrom (Kondon je svejedno dobio odrednicu u onlajn SF Enciklopediji potpisanu inicijalima Džona Kluta).
Kako godine odmiču, njegove pisanije dobijaju na legitimitetu i u sve većem su fokusu sa našim vremenom kad shvatamo da je ono o čemu se nekada šaputalo više-manje istina, a ne morbidni, komični psyop kao stvoren za fikciju. Autorova fiksacija, vidi se, jesu novac i politička moć, stoga velika većina njegovih naslova upravo obigrava oko toga.
Primjera radi, da se pojedini stariji naslovi danas ponovo napišu, zvučali bi plauzibilnije od sada već zastarjelih tomova Toma Klensija. Zapravo jedan od Kondonovih posljednjih trilera, The Final Addiction (1992), u velikoj mjeri nadvisuje izglednosti ideja lijepog broja autora političkih trilera iz jednostavnog razloga što je Kondon rijetko bio vezan za određeni prolazni cajtagajst. Tvrdim da je njegov manirizam danas umnogome razumljiviji nego onomad.
* * *
Satira u pitanju nastala je za vrijeme djelovanja prve Komisije američkog senata koja je raskrinkala FBI COINTELPRO. Tada su i druge američke troslovne agencije (sa CIA-inim projektima “ispiranja mozga”) neočekivano metnute u žižu javnosti i stavljene u nezavidnu situaciju zbog objelodanjivanja raznih izopačenih aktivnosti, kako vani tako i u sopstvenoj zemlji.
Taj veliki šamar američkim obavještajnim službama, ali i 200-stotu godišnjicu rođenja svoje države, Kondon je stoga odlučio da proslavi (fiktivnom) pričom o jednoj od najuticajnijih crnkinja u istoriji amerike.
Pravnik po vokaciji i sa značajnim vezama u američkoj vladi, Agata Til sa hiljadu očiju na glavi, odlučuje da, u ime svega što je njena rasa preživjela u nekoliko prethodnih stoljeća, u narednih osam godina Americi (za 200. rođendan) priredi svojevrsnu degradaciju sa minimum 60 miliona žrtava. U tom smislu ni njoj nije u potpunosti jasno šta je njen cilj sem izazivanja pukog haosa.
Od svojih klijenata polako će preuzeti teretne brodove kojima prevoze kokain i heroin, i tim novcem će obezbijediti jedan dio sredstava. Drugi dio će dobiti od Kineza sa kojima će ugovoriti da određen broj otuđenih američkih vojnika i ženskih zatvorenika dovedu u specijalni gerilski vojni kamp za subverzivne subjekte, gdje će im se isprati mozak konstantnim hemijskim tretmanima i pripremiti ih da sa potpunim fokusom izvedu svoje zadatke po većim američkim gradovima. Time će započeti gerilski rat.
Istovremeno će Agatin brat, nuklearni fizičar, u saradnji sa potplaćenim američkim fizičarima u Kini, pokušati da atomske bombe svede na veličinu kofera, kako bi se lakše prokrijumčarile do Amerike.
S druge strane, incestoidni brat i sestra, bijelci Bart i Inid, koji rade za CIA-u, biće neposredno upleteni u ovu revoluciju. Kondon će ih opisati kao “klasične produkte najvećeg dostignuća u ispiranju mozga”. Samim tim, Bart će postati idealan kandidat za američkog senatora (i on će svoju kampanju finansirati preko CIA-inih veza sa azijskim narko-dilerima), a potom i za predsjednika.
Inid, njegovu sestru, Kinezi će kidnapovati u Aziji. Zatim će se postarati da od nje naprave dvodstrukog agenta. Ona će poslužitoi kao adut da Agata Til ucijeni Barta da, kad se domogne Bijele kuće, počne raditi za nju.
U pitanju je inače jedna od povratnih Kondonovih premisa, kad sasvim sporedni pion u američkoj vladi, ili biznismen sa vezama u vladi, i te kako plauzibilno dolazi do Bijele kuće. U trećem romanu o mafijaškoj porodici Prici – The Prizzi’s Glory – to je glavni zaplet.
Poznata mafijaška porodica nastojaće da kupi respektabilnost, tako što će svoje ljude pokušati da uvuče u Bijelu kuću,ali i na tri političke pozicije u njenoj neposrednoj blizini.
Ovo je poslije Drugog svjetskog rata možda izgledala kao urnebesna fantazija, ali je Kondon još tada znao da je i te kako izvodivo (sada najmanje aludiram na gdina Trampa). U romanu Mile High (1968) Kondon iznosi svoju tvrdnju da je mafija uticala na političare (prevashodno na budalu poput predsjednika Vorena Dž. Hardinga) da izazovu Prohibiciju kako bi se obogatila na račun nelegalne prodaje alkohola.
Time što upravo američke protagoniste predstavlja prije komunističkih agenata, Kondon izbjegava demonizaciju svog omiljenog psihološkog procesa ispiranja mozga kao nešto fantastično i morbidno, i tom prilikom, ironično, hvali bivšeg nacističkog doktora Bauma kao CIA-inog najboljeg brainwasher-a. (https://www.goodreads.com/book/show/4...)
U isto vrijeme, CIA je dugo vremena upošljena u azijsko krijumčarenje opijuma da bi finansirala svoje tajne ratove. Oni su ti koji u posljednjem času, zahvaljujući infiltriranim agentima na kineskim koledžima, otkrivaju da izvjesna znamenita ličnost u Americi radi o glavi cijeloj zemlji.
Citiraću Foulerovu hranljivu Knjigu zaboravljenih autora, gdje su Kondonu pridruženi Pjer Bul, Ronald Firbank i Piter Von Grinvej (između ostalih):
“Kondon je satiričar koji je nešto što je moglo biti nepodnošljivo maliciozno i zlo pretvarao u nešto bogato i najvećma urnebesno. Njegov prepoznatljivi i na mahove iscrpljujući stil obično baca čitaoca u brzopokretni, komplesni i najčešće šokantni niz događaja.”
__________
Fun fact: Gore Vidal je iste, 1976. godine, na prigodan način takođe proslavio jubilarni rođendan američke nezavisnosti objavljivanjem svoje farse, doduše o istinitim događajima zbog kojih je u Americi umalo izbio novi građanski rat.
Istorijski naslov 1876 govori o skandaloznim dešavanjima tokom predsjedničkih izbora uoči njenog stogodišnjeg jubileja, danas mahom izbanalizovanih konstantnim repeticijama u najvišem političkom vrhu.
I to je brutalna farsa, doduše o anomalijama američkog izbornog sistema.
1876. godine ne samo da su pokradeni izbori, već je u tom trenutku, pošto su (Linkolnovi) republikanci predali vlast južnjačkim rasistističkim demokratama, oni ne samo okončali period tzv. Rekonstrukcije (nakon Građanskog rata), već su popustili pred plimom rasne nejednakosti i nasilja koje ni danas ne prestaje da potresa američko društvo.
August 8, 2021
A provocative 1976 thriller from the inimitable Richard Condon, the bestselling author of The Manchurian Candidate.
Agatha Teel, a famous black socialite and lawyer, plots the violent overthrow of the United States in an audacious eight-year scheme that involves the international heroin trade, urban guerrillas brain-washed and trained in China, and tactical nuclear weapons. The revolution is scheduled for July 4th in the bicentennial year.
A parallel plot involves Bart Simms and his sister Enid, brainwashed CIA agents who are also incestuous lovers. Simms has political ambitions and seems based on George H.W. Bush. After his service for the agency, he secures a Senate seat, and then has his eyes set on the White House.
The intersection of Teel's plot and the Simms siblings brings the story to a sudden and violent climax.
Condon was a quirky writer who was fond of Rabelaisian lists, unusual similes, hidden history, intricate conspiracies, financial intrigue, gourmet food and wine, and colloquial urban slang. In this book, he went out of his way to shock readers, particularly in his controversial handling of race and sex.
This isn't up to the excellence of Condon's The Manchurian Candidate (whose brainwashing plot is repurposed here) or Prizzi's Honor. The denouement winds down too abruptly, and the characters often seem like mere puppets. But it's still an entertaining thriller in Condon's unique style.
Agatha Teel, a famous black socialite and lawyer, plots the violent overthrow of the United States in an audacious eight-year scheme that involves the international heroin trade, urban guerrillas brain-washed and trained in China, and tactical nuclear weapons. The revolution is scheduled for July 4th in the bicentennial year.
A parallel plot involves Bart Simms and his sister Enid, brainwashed CIA agents who are also incestuous lovers. Simms has political ambitions and seems based on George H.W. Bush. After his service for the agency, he secures a Senate seat, and then has his eyes set on the White House.
The intersection of Teel's plot and the Simms siblings brings the story to a sudden and violent climax.
Condon was a quirky writer who was fond of Rabelaisian lists, unusual similes, hidden history, intricate conspiracies, financial intrigue, gourmet food and wine, and colloquial urban slang. In this book, he went out of his way to shock readers, particularly in his controversial handling of race and sex.
This isn't up to the excellence of Condon's The Manchurian Candidate (whose brainwashing plot is repurposed here) or Prizzi's Honor. The denouement winds down too abruptly, and the characters often seem like mere puppets. But it's still an entertaining thriller in Condon's unique style.
July 14, 2020
Read in 1978. Political mystery thriller.
May 19, 2024
Superbly funny American satire that has aged well.
November 28, 2024
2 and a half stars. I wanted to like this more then I did. It has its moments, but I couldn’t fully get into it.
September 12, 2008
Just re-read it (May '11).
20/20 hindsight: the plot is so preposterous I don't see how I could have suspended disbelief long enough to give it 3-stars.
Amazingly well written tho - and all the cruelty and cynicism you expect from Condon.
20/20 hindsight: the plot is so preposterous I don't see how I could have suspended disbelief long enough to give it 3-stars.
Amazingly well written tho - and all the cruelty and cynicism you expect from Condon.
Displaying 1 - 7 of 7 reviews