Ovo je knjiga o ljudskoj duši, životu, ljubavi, našem mentalitetu, društvenim problemima, filozofiji...
Čitaćete na njenim stranicama tužnu ispovest i razmišljanja devojke/žene Marine.
Na samom početku romana stoji: ,,Prepričavanje uvek poprimi neki vid spletkarenja. Čak i kad istinski želimo da u sećanju obnovimo neki doživljaj, tačno-onako-kako-je-bilo, upadamo u zamku najgore vrste - spletkarenja sa sopstvenom dušom. Zahtev za potpunom iskrenošću završi se nehotičnim domunđavanjem sa sobom; ulizički oduzimamo, dodajemo, prekrajamo, laskajući i kad, navodno, sebe u sebi najviše opanjkavamo."
Glavna junakinja (i pripovedač) Marina se stalno seća prošlosti, preispituje se, krivi sebe za greške, žali za izgubljenom ljubavlju i prijateljstvom, bori se za dostojanstven život u sredini koja nema razumevanja za intelektualce. Ona ,,spletkari" sa svojom dušom, otvara bolnu ,,kutiju sećanja", svesna da je možda sve bilo ili moglo biti drugačije. Pita se: ,,Gde si se zajebala, Marina?", kao što se često i mi pitamo gde smo se ,,zajebali", jer nam nešto ,,škripi" u životu.
Mnogo mi se sviđa to što spisateljica Marija Jovanović pravi digresije, odnosno ima delova u knjizi gde se razmatraju teorije čuvenih filozofa. Taman da se kao ja malo podsetite filozofije (😉). Nemojte misliti da su digresije bespotrebne jer je glavni lik Marina filozof po obrazovanju (kao i autorka knjige), pa tako ona posmatra svoj život u kontekstu filozofije koja je za nju ,,carstvo uma, a um je carstvo slobode". Zamislite, ona kao takva nežna dušica sklona razmišljanjima zaljubila se neočekivano u svoju suprotnost - Grka Vasilisa, praktičnog i iskusnog mladića.
Iznenadilo me je to koliko se Vasilis i Marina razlikuju. Da li je moguće da je došlo do sudara različitih svetova? Ona je bela i hladna, a on - tamnoput i topao; ona sanjari i razmišlja dok on - preduzima akciju i živi u trenutku. Ljubav nije znala za razlike, ali da li će imati srećan kraj posle dugih 18 godina? Vasilis je za Marinu bio ,,svetla i jasna monada", Orfej koji je sišao u podzemni svet Hada da je spasi od smrti onda kada je doživela udes, njegovo "let's go, Marina, let's go, my love" vodilo je napred kroz život.
Ima predivnih metafora u ovom psihološkom romanu npr. kada junakinja opisuje bol na više načina ili predstavlja svoju dušu kao kuću gde pušta samo određene ljude i čuva najdraže od zaborava. Dijalozi su često dati kao jedna duga rečenica u vidu pasusa jer ne treba da postoje ograničenja u intimnoj ispovesti duše. Baš sam uživala u čitanju ove neobične knjige koja spaja na zanimljiv način filozofiju, mitove i istoriju sa životnom pričom pojedinca gde ima uspona i padova.