At last: a book on the martial arts from a true Zen master. Taisen Deshimaru was born in Japan of an old samurai family, and he recieved from the Great Master Kodo Sawaki the Transmission of Mind to Mind when Sawaki died. In 1967, Deshimaru-Roshi went to France and taught as a missionary general of the Sato Zen School until his death in 1982. In Europe he learned how to make Oriental concepts understandable to the Western mind. One of the results of that experience was this book: a series of lessons, question-and-answer sessions, and koans (riddles or anecdotes that point out general principles) that provide practical wisdom for all students of the martial arts--kendo, aikido, iai-do, jodo, or archery--as well as for the general reader interested in Zen.
The Zen Way to Martial Arts is a phenomenal work. It explained how martial arts were not about competition, but a way of life, the journey to self mastery. It emphasized the importance of breathing, meditation, living/being in the present moment, and letting go of attachments. It articulated doing things wholeheartedly, as if it were the last moment of your life. It explained how the dojo was the place of enlightenment,meditation, and learning. It intimated how the ideogram “bu” used in words such as bushido, budo, bujutsu, etc., meant to sheath/stop the sword and to cease combat. So these words don’t actually means arts or ways of war, but ways of peace or restoring it. It explained how the samurais were not to be just warriors, but they had to study Buddhism, Taoism, Confusion, literature, etc., to be well-rounded and proficient in virtue. Reading this work was like sitting with Master Deshimaru and absorbing his wisdom. It is truly a guide and reminder on how one should live their life that I will continually pick up to remind myself.
Un volumino breve ma carico di concetti. Direi essenziale per chiunque pratichi o abbia praticato meditazione e/o arti marziali. Si tratta di brevi estratti da interventi di un Maestro, frammentati da interviste allo stesso. Molto profondo e interessante, almeno come punto di inizio per ricerche successive. Bello anche come oggetto-libro, un formato sottile ed elegante, di carta ruvida al tatto.
C'était plutôt léger et facile à suivre. L'auteur y met l'accent sur le Zazen plus que le Zen ou les arts martiaux. Mais ce qui est impressionnant est le fait que le long du livre il clarifie à chaque fois et à chaque instant que le but et l'objectif des arts martiaux n'étant pas de vaincre ou de se défendre ce n'est qu'un effet secondaires quand on poursuit la Voie. La Voie dans le sens de la discipline et l'équilibre entre toutes les dualités qui sont d'apparence antagonistes mais se complètent harmonieusement. En effet, tous les arts martiaux - du moins ceux issus du bouddhisme - ont en commun et comme point de départ une volonté de vivre une vie équilibrée et suivre le code "honorable" des samouraïs : Bushido (pour en savoir plus, essayez ce livre :Bushido: The Soul of Japan. A Classic Essay on Samurai Ethics ). Même le nom du "Dojo" ne signifie pas un espace d'entrainement mais un espace de méditation. Et donc, la prochaine fois que vous mettiez vos pieds sur le Tatami quel que soit votre art souvenez vous que vous devriez méditer en vous entrainant. Le secret pour réussir cet exercice est bien sur la respiration, d'ailleurs avant même de commencer une séance d'entrainement il faut passer par Mokusō, au début ou à la fin, c'est durant cet exercice qui est au coeur du Zazen qu'on peut apprendre à respirer, mais surtout à expirer... Plusieurs autres techniques ont été amplement expliquées et d'autres "concepts" aussi dont Mushotoku : méditer, s'entrainer sans but ni objectif.... Enfin, l'objectif de tout art martial n'est pas de déployer la violence mais de l'éviter, ainsi le plus sage est celui qui ne se met pas dans des situations de combat....
"Beneath the instinct to fight there lurks a diviner instinct to love."- Bushido: The Soul of Japan. A Classic Essay on Samurai Ethics, Itazo Nitobe.
Sarebbe da intitolare lo zen e le arti marziali GIAPPONESI, dato che l'autore, anche se velatamente, mostra la tipica mentalità chiusa e rigida degli antichi maestri di arti marziali giapponesi. Nonostante questo, è un testo gradevole che sottolinea l'importanza di un equilibrio tra corpo tecnica e ki e dalla necessità di una corretta gestione tramite la coscienza.
Morate živjeti intenzivno, cijelim srcem bez rezerve Zen stavlja naglasak na jednostavnost i samokontrolu, na punu svjesnost u svakom trenutku Zen i borilačke vještine su ono što mi jesmo Zazen znaši postati intiman sa samim sobom, pronaći pravi osjećaj unutrašnjeg jedinstva i uskladiti se sa univerzalnim životom Sve u univerzumu je povezano, sve je u procesu osmoze. Ne možete izdvojiti ni jedan dio iz cijeline - medjuzavisnost upravlja kosmičkim ustrojstvom.
Naše kretanje i kretanje drugih stoje u medjusobnom odnosu. Bilo kakva promjena utiče na sve djelatnosti.
Šin Djin Mej je vrlo stara knjiga prvobitno kineska i na jednom mjestu kaže - ši dobu nan - najviša staza ona nije teška, ali ne ostavlja mogućnost izbora. Ne smiješ da prijanjaš za stvari koje te privlače ali ni za stvari koje su ti odbojne. Djin - osjećanje univerzalne ljubavi milosrdje prema ljudskom rodu
Bušido i 5 elemenata budizma: umirivanje emocija, mmirno prihvatanje neumitnosti, samokontrola u svakoj prilici, bliže istraživanje smrti nego života, potpuno siromaštvo
I kod Zena i borilačkih vještina najvažnija je obuka Morate vježbati dok ne umrete
Intuicija i akcija se javljaju istovremeno Ako na bilo koji način oklijevate to znači da je u akciji samo čeoni dio vašeg mozga zadužen za racionalno razmišljanje i donošenje svjesnih odluka
Ako imitirate nekoga vi ćete pogriješiti, potrebno je da stvarate sopstveni metod, svako od nas treba da stvara sopstveni metod
Prava priroda našeg postojanja ne može se shvatiti čulima i utiscima koje primamo
Kreativnost i koncentracija energije su zajednički imenitelj borilačkih vještina i zena treba koncentrisati "ovdje i sada" ostajući neprekidno u dodiru sa osnovnom energijom u tijelu Ako zatvorite ruku u nju ne može ništa da stane Kod borilačkih vještina poenta je prodrijeti u elemente i fenomene
Ljudi su napola živi, polovični nikad cijeli, poput mlake vode Morate naučiti da prodrete u život Tajna borilačkih vještina je da naučimo da usmjerimo um rju gi i vaspitamo ga u duhu ispravnog djelovanja, um mora postati supstanca
Ovdje i sada Kada aktivnost uma ispuni čitav kosmos, kada znamo kako ugrabiti priliku koja nam se pruža, tada možemo svaki obrt preokrenuti u dobitak, izbjegnuti nesreću i kroz jednu stvar započeti mnogo beskrajno stvari.Ista stvar vrijedi za svakodnevni život.
Sreća nikad nije samo na jednoj strani Moramo kreirati sopstveni život, osloboditi se, postati nevezani, sva tajna je u tome U borbi um treba da bude nalik na mjesec, dok tijelo i vrijeme teku poput vode u rijeci Uvijek moramo da stvaramo ovdje i sada, na taj način ostajemo svježi uvijek novi
Nije dobro raditi nešto polovično Ne smijete ostaviti ni trunku energije u rezervi Morate kreirati ne može se računati samo na vasu
Ako bogat čovjek stalno daje sinu novac on nikada neće naučiti da zaradi a siromašan čovjek će uvijek izmisliti neki način da se izdržava
Svaku bi bitku trebalo da vodite kao da je na život i smrt - u suprotnom su bvještine na nivou puke igrarije
u stvarnosti su fizička snaga, snaga tehnike/uma manje više jednaki - uprkos tome, šin/duh odlučuje ishod Ne smijete pokazati slabe tačke, život je borba, morate ostati skoncentrisani i ne otkrivati svoje mane, Prvo razmisli pa onda udari na pravi način Vaš um, svjesnost, ne smije da zazire niti premišlja. Treba se potpuno uskladiti sa onim što se trenutno dešava. Ono što je bitno jeste snaga vaše koncentracije, tjelesna napetost i tehnika se moraju kanalisati pažnjom i intuicijom uma. Snaga tijela i tehnika nisu ništa bez pažnje uma Pravilna svjesnost je od suštinske važnosti za pravilnu akciju Sjenka koju baca bor je tamna, baš kao što mjesečina obasjava sve
BUN BU RJODO: DVOSTRUKA STAZA KJU ŠIN RJU: škola koja uči upravljanje umom Do, japanski - staza, nije odredjena tehnika, vas...svi oni skupa čine budo. Ideogram bu - vratiti mač u korice, prekinuti borbu Napustite egoizam
Upražnjavati do, stazi - pitanje kako živjeti, podučavanje ega, staza koja vodi do razumijevanja dubina nečijeg uma, naše prvobitn prirode Ne misli, ne traži, ne želi, ne poimaj, ne primaj, ne popuštaj
Akcija ne može da bude ispravna ako joj nije predhodila meditacija, i ona postoji zajedno sa njom, jedino tada može se ostvariti istinska sloboda
energija-ki zazen položaj donosi rezultate vrlo brzo - gotovo trenutno za razliku od budoa gdje tek nakon 4,5 godina postajete sposobni da se usredsredite na vasu, kod zazena položaj utiče na svijest od samog početka ako redovno vježbate tajne saznajete nesvjesno, pridono, automatski ono što treba da uradite jeste da ubijete svoj um, sebe, toga se drugi ljudi plaše, držaće se dalje od vas u zazenu ne smijete prijanjati ni za jednu misao, vaša misao ne smije nigdje da se zaustavi, neka misli promiču - tada se možete suočiti sa suštinom ega
na početku ako vaša vlatita svijest želi da misli, pustite da misli dodju i prodju
kasnije će se pojaviti nesvjesni sadržaji neka i oni dodju i prodju, Rijeka teče i mijenja se dok teče, ali supstanca našeg uma, ego, on je poput mjesečevog odraza na vodi ukoliko ne prianjamo za naše misli, pustimo ih da prodju, supstanca napeg uma je fudo nepokretna
PRAKSA ZENA Djelovanje bez ijedne svjesne misli - čisto je suština zena Iskustvo zena je povratak normalnom ljudskom stanju Zazen je potpuni povratak čistom normalnom ljudskom stanju - ono je dostižno svima, znači postati blizak sa samim sobom, pronaći istančan osjećaj unutrašnjeg jedinstva, živjeti u skladu sa univerzalnim životom. Zazen nije umrtvljivanje, to je staza koja vodi do istinskog mira i ljudske slobode, suština je položaj, disanje i stav uma vremenom svaki čin u životu postaje zen,njegov izvor je meditativno sjedenje. Zazen je normalno stanje tijela i uma, mir, postojanost, sklad i ravnoteža iskustvo nam pomaže da pronadjemo istinsku životnu silu unutar nas
JEDINSTVO UMA I TIJELA Fiziološke posljedice zazena su fundamentalne i dalekosežne, sam položaj obezbjedjuje savršeno stanje mišića, uravnotežava NS, stvara harmoniju izmedju nas I univerzuma. Naš život nije samo u našem tijelu, on se prepliće sa neraskidivo sa životom univerzuma. Nama upravljaju dva NS:cerebrospinalni/centralni povezan sa moždanom korom i neurovegetativni povezan sa unutrašnjošću centara mozga. Naziva se još autonomni jer na njega ne možemo djelovati svjesno, a on kontroliše i aktivira naše biološke funkcije, koje regulišu temperaturu, osjetilnost, metabolizam, endokrine žlijezde, varenje, san.
Zazen djeluje na ANS čija ravnoteža odredjuje tjelesno i mentalno zdravlje. Ravnoteža dijelova ovog sistema i regulacija donosi zdravlje.
Čovjek može da nauči kako da sam uravnoteži svoje tijelo - zazen čini da se antagonizam izmedju simpatikusa i parasimpatikusa usmjeri tako da se krvni pritisak, disanje, varenje, spavanje, vrate u normalu. Kada je ravnoteža narušena dolazi do slabosti/oboljenja.
Čovjek je zapostavio prirodno samo-regulisanje tijela, svoju automatsku mudrost, podvrgavajući ove centre svim vrstama nasilja koje narušava njegov prirodni ritam, to je osnovni uzrok svih bolesti koje imamo danas, neuroza i kancera. Umirujući moždanu koru, zazen nam omogućava da uspostavimo ritam
SVIJEST uKOLIKO JE Naš um uznemiren, prirodne funkcije našeg tijela takodjer teže poremećajima. Kada je um smiren, tijelo može da djeluje spontano, a akcija koja proizilazi je laka i slobodna. Kada je um svo vrijeme zaposlen, tjelesne funkcije su poremećene. Nije dobro biti opsjednut neprekidnim razmišljanjem.
Oni koji imaju suviše jak ego, ne mogu iskusiti univerzalnu svijest. Da bi postogao satori, ��ovjek mora da otpusti ego.Da bi dobio sve, mora da se otvori i ponudi sve. Univerzalna svijest je izvor intuicije.
Dan je vrijeme a aktivnosti, noće je vrijeme odmora. U snu, dok su tijelo i mozak manje aktivni, ćelije se ponovo pune energijom. Simpatički sistem djeluje uglavnom danju, parasimpatički noću. Mnogi ljudi čine veliku grešku pretvarajući se da mogu biti aktivni i danju i noću. Iscrpe se i ne mogu da povrate ravnotežu nakon čega slijede bolest i smrt. Ciklus aktivnosti i odmaranja je narušen. Prirodno spavanje treba da se podudara sa svitanjem i sutonom. Kao i spavanje i tišina je veoma važna. Budizam uči da tri oblika karme/aktivnosti utiču na vrijeme i prostor: tijelo, govor i misao. Danas su ljudi previše ekspanzivni Pričaju samo sa tačke gledišta sopstvenih riječi "Iz tišine se pomalja besmrtni duh" Čovjek može da nauči da diše sporije, ritmom od 5-6 dubokih, mirnih udisaja u min. Što smo prijemčiviji za univerzalni život, to više naša energija raste, sve manje kalorija nam biva potrebno Udisanje je uzimanje energije, duboko/lagano izdisanje je njeno širenje u tijelu U Šobogenzu, Dogen piše da će ukoliko nastojimo da postignemo satori pomoću svjesne misli, um i ego stvoriti barijeru, naspram stvarnosti i ostat ćemo zarobljeni unutar njihovih ograničenja Izučavati stazu Bude znači izučavati sopstvo, izučavati sopstvo znači napustiti ego, tj.postati jedno sa čitavim kosmosom
HARA Japanci kažu istegni mišiće abdomena U hari se sabira najveći dio energije nerava neurovegetativnog sistema Kičmeno-moždani sistem i naših 5 čula omogućavaju nam da živimo, neurovegetativni sistem i seksualni organi nam omogućavaju da kroz nas prostruji univerzalni život Osim vječnog života univerzuma, ku-a, tek začeto biće prima karmu roditelja koji su ga začeli
Kroz praksu zazena, ovdje i sada, čitavim našim bićem, mi postojimo u središtu kosmičkog sistema, to je najviša dimenzija koju kao ljudi možemo dostići Um i materija u svakom ljudskom biću nisu odbojeni već medjuzavisni Evropski filozofi su nastojali da postignu jedinstvo uma i materije, ali na površnom, čisto intelektualnom nivou Čak i ako imaš jaku ki energiju, ona je slaba zbog toga što se precjenjuješ Čak i ako u životu pokleknete, ne smijete dozvoliti da vas ophrvaju strah i brige, morate se usredsrediti na ovdje i sada, a ne da čuvate energiju za neko buduće vrijeme. Sve vaše djelatnosti moraju da proizilaze iz ovdje i sada.
Prijanjati za jednu ideju, jednu kategoriju, jedan sistem vrijednosti, je pogrešno i suprotno zakonima života i staze. Naše razmišljanje treba da prevazilazi ličnu svijest, ali se ovdje radi o razmišljanu cijelim tijelom, ne samo mozgom Čovjek samo treba da se koncentriše, da napne stranu luka Ukoliko mislimo o rezultatima, postignuću, nećemo moći da se skoncentrišemo niti da oslobodimo cjelokupnu energiju Ali ako se umjesto toga trudimo, rezultati će se odmah javiti, nesvjesno i prirodno Nesvjesna praksa je bolja nego svjesna praksa Neki su ljudi imali previše jak ego i nisu se dovoljno trudili, zatim vremenom krenu nekim drugim putem Čovjek ne smije da zaboravi kako je razmišljao na početku U zazenu, naša energija i um, dospijevaju u sklad sa energijom kosmosa, a ta beskonačna energija upravlja i usmjerava našu energiju
Većina ljudi uvijek želi da stekne nešto, žele da imaju umjesto da budu Disanje doprinosi dugovječnosti Završetak tačke udisaja je tačka najviše ranjivosti, a na završetku faze izdisaja tijelo potpuno miruje Zanšin - um koji ostaje miran, ne prijanjajući ni za šta, budan, pažljiv, a ipak nevezan U zenu, kao i u tradicionalnom budou, naglasak je na ukupnom ponašanju Svi ovi gestovi jačaju u nama osjećaj dostojanstva, i poštovanja, pomažući nam da stvorimo normalno stanje u sebi
danas niko nije normalan, svaki čovjek je pomalo lud/neuravnotežen, opsjednut svojim mislima Vidjenje svijeta savremenog čovjeka je djelimično i nepotpuno, njegov život nagriza sopstveni ego on misli da vidi, ali griješi
"Spoznaj sebe i spoznat ćeš univerzum" - Sokrat Ne smijete da sanjate vaš život - morate biti potpuni u svemu što radite Čovjek treba da živi svijet svojim tijelom, ovdje i sada - usredsredite se u potpunosti na svako djelo Nema razloga da strahujete od bilo čega - ljudi koji su uplašeni misle samo o sebi, oni su egoistični preko svake mjere Morate da otpustite vaš ego - tako će nestati i svi vaši strahovi strah dolazi kada se opirete Morate da budete dogadjanje, a ne izdvojeni iz dogadjaja Prave tradicionalne borilačke vještine jačaju ki, razarju egoizam i strah, uznose poklonika u sferu koja prevazilazi dualizam, razvijaju svijest koja zaboravlja na sebe
Odbacivanje ega je tajna ispravnog življenja - važno je ojačati volju i razviti snagu i vještinu, najvažnije je ojačati duh i pronaći slobodu Ki je uvijek kretanje - pokret - nedokučivi tok života energija koju vi znate je samo njegova forma, koju on pokreće Japanski - jovaki, - osoba ima slab ki, cujoki - njegov ki je jak
Ono po čemu se ljudi razlikuju je način na koji transformišu svoju vitalnu energiju Kosmička energija se ne mijenja, njena transformacija preko našeg tijela stvara ki-vitalnu energiju
Ki je izvor uma - ako ki nije jak, životna sila je slaba, ako je ki jak, životna sila je jaka
Najbolji način da se akumulira ki je kroz disanje uz koncentraciju na izdisaj
Najvažnije je kako koristimo svoj ki Kroz pravilno disanje možemo da izliječimo bolesti i konstantno obnavljamo svoju životnu energiju Tako možemo da čuvamo energiju iz dana u dan Moramo da pazimo da je ne trošimo uzaludno, čemu će nas podučiti zazen
Još jedan dodatni faktor koji utiče na trošenje ki energije je karakterističan za savremenu civilizaciju, mentalna pobudjenost, raspršivanje, brižnost i nesredjenost misli danas pretjerano upotrebljavamo mozak, a trebali bi da ojačamo intuiciju, instinkt Kada ljudi nemaju dovoljno ove vrste energije, razbole se
Izdisaj je ključ budoa - kao i skoncentrisano ispoljavanje kija Uvijek je neophodno da se čovjek skoncentriše na jednu tačku - svu energiju i sposobnosti na jednu stvar u datom trenu, ostajući pri tome svjesni svega ostalog, što se u okolini dešava Potpuno ste nepokretni, a ipak ste svjesni i najmanjih pokreta ljudi oko sebe, vi vidite očima svjesnoti Koncentracija se stiče kroz trening, usredsredjenost na svaki pokret na kraju, volja, težnja, više nije djelatna i rezultat dolazi sam od sebe, prirodno, nesvjesno I bez zamaranja, dok god koristite snagu volje, vaš čeoni mozak je prenapregnut samim time vi se zamarate
Jedan zen koan kaže "Staza je pod tvojim nogama" Trening tijela, meditacija u zazenu, kultivisanje vašeg uma - najispravniji način da je slijedimo ako postanete previše intelektualni, trošite isuviše ki energije takodje svaka osoba ima sopstvenu stazu - sopstveni kosmos cilj borilačkih vještina je očuvanje života u susretu sa neprijateljskim silama, zazen rješava pitanje smrti Dok smo živi moramo biti skoncentrisani na život, kada nam se primakne smrt moramo odbaciti život i znati kako da umremo u tome je mudrost ukoliko neko hoće da živi mora da spozna smrt u sebi ljudi koji brinu o budućnosti ili prošlosti ne shvataju da brinu o iluziji ono što moramo da riješimo jeste da rastvorimo suprotnosti u nama, koje su nastale u dvjema hemisferama našeg mozga koje utiču na sve u našem životu u našoj porodici, društvenim aktivnostima, našem unutrašnjem životu
Ne mislim nego reagujem i to mudro čovjek mora koristiti mudrost svo vrijeme Nemojte gledati na stvari usko uvijek tražeći pravila i recepte svaka situacija zahtijeva odgovarajuću reakciju kako se skoncentrisati to je pravo pitanje - stalnim SAMOPOSMATRANJEM jedino tako čovjek može da vidi svoje nesavršenosti sopstvene karme i stekne kontrolu nad željama i strastima Zazen je ogledalo nas samih koje nam može pomoći da napredujemo Znati kako vladati sobom - u tome je tajna vladajte tijelom i umom koji su jedno ovladajte životom i smrću
Ništa živo što je podložno oprečnom i komplementarnom dejstvu jina i janga ne može izbjeći promjenu i smrt Moraš da se sabereš i potpuno posvetiš svakom danu kao da ti je posljednji dan na zemlji Nemoj uvijek da se vladaš mudro, da stalno imaš na umu mudjo i nikada ne popuštaj u pažnji Tvoja smrt se opasno primiče to nikada ne zaboravi - ako ne živiš sa tim saznanjem ti ne tražiš istinsku stazu Neprekidno vježbaj zazen svaki dan U zazenu nema naročite tajne, naročitog cilja Ali kroz zazen će tvoj život zasigurno krenuti nabolje, procvjetati, postati savršeniji
gjoodo - istinski put, nakon nekoliko godina ćeš sasvim prirodno početi da praktikuješ svim tijelom i duđom bez napora i volje
EGO - NIŽE JA, posesivno i ograničeno koje mora biti uništeno pošto se satoji iz iluzija dok svi nastoje da ga tretiraju kao nešto stabilno, na šta se može pouzdati kao na stolicu svaka akcija tijela, svaki gest mora biti u skladu sa suštinom pravog zazena tvoji postupci i ponašanje moraju prirodno da prate kosmički predak, automatski i nesvjesno Ko god uspije ostvariti istinsku pažnju-samadi, stekao je uslove da postane vodja, osoba velikih moći i sveobuhvatnog pogleda na život i smrt svi početnici zapadaju u stanje pospanosti i uznemirenosti a razlog je što se u toku vježbe njihva svijest i zazen razilaze, oni se opiru svom zazenu
zazen se ne može vježbati svjesno kao nešto što želimo ponekad kad budete meditirali, mnogi demoni će proći kroz vašu glavu i narušiti vaš zazen
ne možemo preko noći da vidimo i osjetimo dobrotu osoba sa kojima živimo, moramo uvijek da čuvamo nadu ne smijemo nikada je ugasiti ni u periodu sreće ni nevolja tako ćete biti jedan od onih koji je istinski odgovoran za svoju stazu Korjen, izvor života i smrti se nalazi u nama samima
Taisen Deshimaru is fondly remembered for having transmitted Soto Zen Buddhism to France. He fostered and led his sangha (Buddhist congregation) in Paris from the late 1960s until passing away suddenly in the early 1980s. His French dharma heir, Philippe Coupey, continued this Soto Zen lineage. Four books of Deshimaru's are published in English, featuring material from transcribed retreat lectures, student group discussions, and philosophical essays. Of those four, 'Zen Way to the Martial Arts' is for me the least substantial, despite being the most widely circulated and physically available.
This book's ideal audience is the contemporary student of Japanese or Japanese-derived martial arts (e.g. Brazilian Jiu-Jitsu), looking into the recent history and cultural context of these arts' emergence, and also what spiritual disciplines exist which could distinguish it from exclusively physical technique-based combative sports like boxing. Despite saying he reveals "the secrets of the samurai," it's not particularly mysterious stuff--maybe less so even than in his other tomes. Here Deshimaru explains concepts like "mushin" (no mind), "hishiryo" (beyond categories), and "mushotoku" (acting without any desire for gain or profit) as they apply when practicing the arts of Iaido, Kendo, and Kyudo.
These highlighted qualities of mind are indeed simple, mysterious, and essential (and given more refined attention in other books like 'Ring of the Way' and 'SIT'), but it's unclear why specifically compartmentalized modern iterations of classical martial practices are all that different from martial sports like fencing. Or what occurs in regular sports, like basketball free throws for which the entire pro playoff series depends upon the state of mind of the most sweaty, shaking, inexperienced rookie-year hands of all time (never mind all those horrific secret scenarios which exist in more or less severity in the background of every exciting and lucrative sports showdown: the scenarios where the player's best childhood friends or family members are in debt to crime orgs, and what happens to them will be determined by the last free throw going in or not--supreme stress factors of the highest order, in other words) . No doubt this applies to all and every circumstance under pressure, then? Perhaps that's the point. In the generations since Deshimaru's passing, secular meditation has given rise to endless books like 'Zen and the Art of Motorcycle Maintenance'.
In some sense this is ideal even, and is exactly why Deshimaru is such an endearing, perfect modern Zen communicator: he is able to present Zen simultaneously as both a fresh countercultural force which casts off the weights of superstition and pretense, as well as an accessible core religious understanding which is inherently accommodating for modernity. It may have been in part due to his personality and his presence in the right generation, but Deshimaru's encouragement for practicing "zazen" in his "sesshin" talks in other books always seems vibrant and unique.
Deshimaru has some notably incorrect takes on Taijiquan (T’ai Chi) in here somewhere (his student prompts it, asking if Tai Chi is the same as moving zazen, which sounds like some New Age '70s bad Taijiquan scene, as its zhangzhuan practice (literally "post standing") common to most internal Chinese martial system curriculums of the past century, is not only similar but potentially even more effective--see: Sun Lutang on standing), which, whatever... but given the subject matter of the book it does not inspire confidence in Deshimaru's depth of martial arts research.
Deshimaru does say in various places in print of how his teacher, Kodo Sawaki, was deeply connected to the Japanese martial arts world during its transition to modern Budo. A Kodo Sawaki martial arts book (or any full book, really) would have been truly wild, great stuff. Deshimaru's responses to students asking him about "magic powers" are such great put-downs, such funny moments, I can only dream of how Kodo Sawaki would have handled the same topic.
This book is a fairly good introduction into the study of Zen. Not having read any books on this subject previously, it sparked my curiosity. Now, some pros and cons.
First the cons: The author gives a wide ranging and at times rambling history of Zen. The Japanese words and terms were at times a distraction, but necessary for this subject. More reading is necessay for anyone to fully comprehend Zen. The title is a bit misleading in that this book is not just for martial artists, but for literally anyone that has a desire to expand their knowledge about Zen.
The pros: I think this is an introductory book on the subject and it gave me a better perspective. The glossary toward the end of the book is a good, and necessary addition when reading.
In conclusion, this is a pretty good read but a bit rambling. Essentially, the author could have achieved the same thing in far fewer, more concise pages.
Boken innehåller både berättelser och intervjuer. De första tre delarna av boken tyckte jag om. De kändes mer påtagliga med råd och förklaringar genom både författarens egna ord och berättelser om samurajer i forna japan. 3-4 stjärnor.
De två sista delarna innehöll dock för mycket mystisism och samurajromantik för min del. Berättelser om mästare som kan döda möss med sin blick, rop som återupplivar döende genom att kanalisera kosmisk energi, blinda samurajer som ingen kan rå osv, osv. Det är lösryckta, för hårt dragna, exempel som inte bär något eget budskap utan mest verkar syfta till att stärka tron hos de redan troende. 1-2 stjärnor.
Las artes marciales no se basan en la competencia y el deporte sino en la búsqueda de sí mismo a través de la práctica del arte. El zazen no solo resulta importante en el mundo de las artes marciales sino también en todos los aspectos de la vida cotidiana, ya que al implementar dichas técnicas de autoconocimiento y abandonar el ego que suele consumir a la humanidad, logramos trascender a una dimensión más allá de la fuerza y la técnica, el dominio del espíritu. Un libro que me dejó muchas enseñanzas para la vida. Sin embargo, a veces puede ser repetitivo, por ejemplo con el tema de la respiración, que sí bien es muy importante, no es necesario volverlo a explicar cada tres capítulos.
This is a good book. Zen Buddhism is primarily practiced in Japan. The ethical dilemma is how can a system based on obtaining personal enlightenment be connected with the combat arts of the samurai. Both Zen and the samurai are such an integral part of Japan, that this question is not brought up. In any case, there is no trouble with the martial arts for defense.
The technical aspects of the book are excellent. From posture to breathing. It does not skimp on concepts foreign to Westerners such as transmission from mind-to-mind. If you practice correctly, you will outgrow this book.
Es gracioso que critiquen específicamente eso mismo que Deshimaru comenta, dándole la razón. La impaciencia de Occidente, la manera en la que sí o sí tienen que ver un arte marcial como combate y nada más, la forma en la que no toleran los cuentos que vienen a aclarar el panorama, la brevísima parte en la que habla de acupuntura... Todo los muestra como occidentales que no entienden lo que significan las artes marciales, mucho menos comprenderían el zen puesto que no se saben detener, ni hablar de la parte de la muerte del ego. Personalmente, este libro me duró un suspiro.
This book has many layers which can not only be applied to martial arts practice but to wider contexts also. The type of book to re-read and gain deeper understandings as you grow and shift with life's journey.
Eh, this was an OK read for me. The same thing happened to me with this book as pretty much every Zen book I read. In one ear, out the other, nothing sticky.
I was a bit irked by some of the medical/health claims in the book, like the idea that monks only need a thousand kilocalories a day in monastic settings because their early bedtimes lead to more correct energy usage (or something of that sort), along with the usual ki and reflexology stuff (actually as a former Aikido practitioner, I guess I'm somewhat a bit less hostile to the idea of ki, although I'd tend to see it as just a convenient model/simplification around a bunch of more mundane things). Also find it interesting that it's not just Nishijima that talks about this idea of zazen balancing the autonomic system (between the sympathetic and the parasympathetic).
To be clear, I'm not asserting that these claims are false — what do I know? — they just made me nervous. But then I don't go to Zen teachers for medical advice, and as was helpfully pointed out to me, “ehhh.. he was an old japanese man and it was the 70's - just nod and grin.” . So I'll be nodding and grinning away.
(I subscribe very much to the Zen-Masters-as-Human-Beings model, which includes things like believing silly things, and their believing in silly things not particularly delegitimising their Zen master status. Likewise, I don't find it particularly controversial to entertain the idea that the Buddha, as a 5th century BCE guy probably believed a bunch of silly things too…)
Some bits I liked:
“Do not be narrowminded, always looking for rules and recipes. Every situation requires its own reaction.”
and
““Every gesture is important. How we eat, how we put on our clothes, how we wash ourselves, how we go to the toilet, how we put things away, how we act with other people, family, wife, how we work — how we are: totally, in every single gesture.”
Not that they are particularly memorable or unique among Zen book messages. I just like the various ways people say this sort of thing.
Ce livre, dont la première édition en français est de 1977, a très mal vieillit. Les "c'était mieux avant quand les vrais hommes étaient de vrais hommes qui ne montraient même pas d'émotions, même dans la vie privée" sont très vite irritants. De plus, Taisen Deshimaru insiste régulièrement sur l'importance de la virilité, et conclut sur l'importance du Ki ("chi" en chinois), tout en se gardant bien de préciser que le Ki est l'énergie féminine. Outre cet aspect de promotion d'un atavisme viril, cet ouvrage est très vague dans ses définitions, et à aucun moment Taisen Deshimaru ne fait la différence entre Budo et Bushido. Budo est tantôt "voie du guerrier" ou "art guerrier" (qui est censé être Bushido), tantôt "voie du guerrier" + autres arts comme la calligraphie, et tantôt "voie du guerrier" + Zen (qui lui non plus n'est jamais définit). On se lasse aussi très vite de l'intervieweur en pâmoison devant le maître. Enfin, l'éditeur montre aussi ses limites, ajoutant de jolies calligraphies pour faire artificiellement grimper le nombre de pages. Conclusion: mieux vaut commencer avec "Contes et récits des arts martiaux" de Pascal Fouliot (vendu dans le même coffret par Albin Michel https://www.goodreads.com/book/show/4...) avant cet ouvrage, qui n'apporte aucune clarté sur le sujet abordé.
I try to always have one buddhist book going at all times, as the daily reading helps me with my practice. The Zen Way to the Martial Arts was a wonderful daily practice supplement for me in the fall of 2012. I still think of some of its contents each time I sit to meditate today. Highly recommend this book as a peaceful guide to living your life like a warrior (think focus, discipline, etc.). And non-buddhist practitioners would get something out of it, too. Talks a great deal about internal mastery, and that of course can help us all achieve more and do better and live happier.
Deceptively simple on the surface, but full of gold. To me Deshimaru embodies everything that is zen and meditation. Alive, energetic, simple, direct and action oriented. I have no interest in reading about '32 states of enlightenment blah blah' style buddhist texts that dwell on the mystical side of things. I want something concrete and actionable. Deshimaru presents zen and zazen in such a fashion. I picture Deshimaru being the sort of meditation teacher the samurais had.
This is one of those books where you can try to take away a lesson or two...but the whole book is full of koans and anecdotes, so it's one of those deals where, as a martial artist, this won't make sense until you come across exactly what he talks about, and even then, you probably won't immediately get the lessons he talks about in this book.
There are some good takeaway life lessons though, so I would recommend it to anyone looking to further their reading in the martial arts category.
This entire review has been hidden because of spoilers.
A short and to the point book about how to understand Zen in relation to martial arts. However, I would only recommend reading this if you are at least one of these things: 1. interested in Zen philosophy 2. a (past) practitioner of (Japanese - or at least East Asian) martial arts 3. someone who read "How the World Thinks" - a book I read not long ago on non-Western thought/philosophy. Without these, this book might not be for you.