Akira Kumo je, kao dete, nekim čudom preživeo eksploziju atomske bombe u Hirošimi. Danas je ekcentrični (da je siromašan bio bi lud) čuveni modni kreator zaluđen za sve što ima veze sa oblacima. On unajmljuje bibliotekarku Viržini Latur kako bi katalogizovala njegovu čudnovatu zbirku. Dok to radi ona sluša Akirine priče o pionirima meteorologije, o naučniku koji je dao nazive oblacima, o slikaru koji ih je slikao... Sve priče su kombinacija činjenica i Akirine mašte.
Najneobičnija je priča o izvesnom naučniku Ričardu Aberkrombiju koji je krajem 19. veka krenuo na put oko sveta kako bi napravio najsveobuhvatniji atlas, katalog, oblaka. Plod ovog putovanja je misteriozni Protokol Aberkrombi, knjiga koju niko nikada nije video i koja je vremenom postala mit. Sada je Aberkombijeva stogodišnja ćerka, koja je sve vreme skrivala Protokol, na samrti, a Akira to vidi kao priliku da se konačno dočepa tajanstvenog kataloga i popuni svoju zbirku.
Viržini Latur, po njegovom nalogu, odlazi u London kako bi pokušala da dobije ovaj Protokol.
I tu će konačno saznati tajnu Aberkombijevog života i tajnu koju krije Protokol.
"Teorija oblaka" je spoj istorijskih činjenica i romantizovanih priča oko njih, priča o strasti, erotici, žudnji, usamljenosti, ali pre svega priča o životu, kako pojedinačnom, tako i životu kao fenomenu. A sve to spajaju oblaci na nebu.
Nije loša knjiga. Zanimljivo napisana, dobrim stilom, lako se čita, drži pažnju, ima moćan kraj...
Šta je problem sa knjigom? Epski je neoriginalna. Sve te teme, ideje, motive, pa i samu poentu smo čitali u malom milionu sličnih knjiga...
Tokom čitanja stalno prolaze misli o poznatom i već pročitanom. I sve to kvari utisak.