Srpska književnost u kojoj drama upadljivo zaostaje za lirikom i prozom, dobila je sa Dušanom Kovačevićem (1948) značajnog dramskog pisca koji svojim još uvek nezaokruženim opusom staje uz bok najznačajnijih - Sterije i Nušića.
Kovačevićevo dramsko delo, međutim, već do sada je pokazalo mnogo širi raspon od Sterijinog i, naročito, Nušićevog, od mladalačkih burlesknih komedija “Radovan treći” i “Maratonci trče počasni krug” do zrelih, ozbiljnih komada s elementima humora, kao što su “Balkanski špijun” i “Profesionalac”. Komička osnova Kovačevićeve drame “Balkanski špijun” najlakše se prepoznaje kada se u njoj otkriju obrisi jedne starije, u srpskoj književnosti gotovo kanonske komedije - Nušićevog “Sumnjivog lica”. Kao i Ilija Čvorović u “Balkanskom špijunu”, i sreski načenik Jerotije Pantić u” Sumnjivom licu” uhodi i hapsi lažnog špijuna koji je, u stvari, tajni verenik njegove kćeri. Iako su obrisi zapleta u obe drame vrlo slični, razlika između njih pokazuje koliko se Kovačević u “Balkanskom špijunu” udaljio od tradicionalnog komičnog obrasca i kako se preobražajem zapleta približio tragikomediji, dominantnom dramskom žanru druge polovine dvadesetog veka.
Dušan Kovačević is serbian playwright and director best known for his theater plays and movie scripts. He graduated from a grammar school in Novi Sad, and received a Bachelor's degree in dramaturgy from the University of Belgrade in 1973. Kovačević's prolific work is well known and popular in Serbia. His comedies have been translated into 17 languages, but his work didn't become available in English until the mid-1990s. A declared royalist, Dušan Kovačević is a member of the Crown Council of Aleksandar Karađorđević. He is also a corresponding member of the Serbian Academy of Sciences and Arts.
Поента драме и јесте да представа, односно у овом случају филм, буде далеко боља верзија дела. Не знам чему коментари који морају да нагласе да је филм бољи
Dok sam čitao ovu dramu, u glavi su mi sve vreme bili prisutni glasovi Bate Stojkovića, Mire Banjac, Bore Todorovića, Zvonka Lepetića i Sonje Savić. Pošto je "Balkanski špijun" moj omiljeni film Dušana Kovačevića, odlučio sam da se konačno upoznam sa ovim delom u pisanoj formi i da ga nakon toga uporedim sa filmom.
Nema sumnje da je film definitivno bolji jer je on proširena verzija ove drame koja broji sto strana. U dramskom komadu se radnja odvija u kući Ilije Čvorovića, gde on podnosi detaljan izveštaj sa terena supruzi i bratu blizancu Đuri, a u filmu su prikazane sve te prepričane anegdote, što nam puža mogućnost da se uvek slatko nasmejemo dok gledamo kako Ilija beži u lovu i uskače u reku da bi spasio živu glavu, a takođe je prikazan i njegov čuveni pad sa terase kad Bata Stojković svojim autentičnim glasom ispusti vapaj koji me uvek nasmeje.
Ilija Čvorović je zbog ljubavi prema Staljinu mladost proveo u zatvoru, što ga je zauvek obeležilo. Od tada se uvek trudio da ne skrene sa puta i da bude pošten građanin. U njemu se javlja paranoja od trenutka kad ga pozovu na informativni razgovor zbog podstanara Petra Jakovljevića, krojača iz Pariza, koji se nedavno uselio kod njega. Plašeći se da ga ponovo ne povežu sa neprijateljem zemlje koji mu je "od početka bio sumnjiv", Ilija uzima stvar u svoje ruke kako bi razotkrio bandu koja radi na štetu zemlje. Kako vreme odmiče, Ilijin strah se povećava, jer sumnja da su ga Jakovljević i njegova banda primetili i da žele da ga likvidiraju. U pomoć priskače Ilijin brat blizanac Đura, nestabilan čovek tankih živaca i preke naravi, koji će pokušati da mu pomogne da konačno raskrinkaju bandu.
Zašto je važno da pročitate ovu dramu? Bez obzira koliko ste puta gledali film, uvek postoji mogućnost da vam je promakao neki dijalog, ili je neka rečenica isečena iz filma. Ovde ima svih duhovitih replika, plus rečenica koje su izbačene iz filma, a smatram da su jako bitne za bolje upoznavanje unutrašnjeg stanja Ilije Čvorovića, heroja iz senke, kome je svejedno da li će ga se setiti na Dan bezbednosti, već mu je najvažnije da živi vođen mišlju da je jednog čoveka izveo na pravi put.
Ipak, niko u zemlji nema razumevanja za prave patriote, čak ni rođena deca, tako da je na kraju orao pao, a Đura nije oprostio Jakovljeviću što ga je tukao, već je verovatno nastavio tamo gde je prekinut, što jasno prikazuje poslednja scena u kojoj Ilija sa poslednjim atomima snage ne odustaje od svog cilja - raskrinkavanja državnog neprijatelja.
Lektira... Izvukla me je iz čitalačke krize, što je odlično. Zaista sam uživala, samo mi je falio onaj deo iz filma kad izvlače Staljinovu sliku. Film je bolji...
Kada bi Nušićevo Sumnjivo lice bilo pokemon, bez sumnje bi evoluirao u Kovačevićevog Balkanskog špijuna. A kako volim prvu, obožavam i ovu moderniju verziju priče o vlasti sumnjivim licima, paranoji i porodičnom haosu koji slede. Nije lepo da budem lud, a da to ne znam! Raskorak između fantazije i realnosti. Obožavam kad autor otvoreno pokazuje koliko je tema mentalnog zdravlja namerno zataškavana od strane srpskog društva. Nisu bitni životi, nije bitna istina, bitan je obraz, bitno je da ne dospe u novine i do tuđih ušiju. Duševne bolesti su nešto na nivou anateme. Mada, ostaje pitanje da li je Ilićevo manija njegova konačna dijagnoza ili je to samo maska još traumiranijeg stanja stvari. Baš mi je žao što srž, ta duboko usađena mržnja nije imala više prostora da se objasni i obradi. Nadam se da će gospodin Kovačević napisati nastavak gde Ilić odlazi kod terapeuta!
Yüksek enflasyonun olduğu bir ülke, ancak insanlar en büyük sorunlarının güvenlik olduğuna ikna edilmiş. Komplo teorilerinin ele geçirmiş olduğu korku paranoyası ile kontrol edilen zihinler... Çok tanıdık, çok bildik...
Na početku me je baš podsećala na "Sumnjivo lice", ali mi je bila mnogo manje zabavna. Bila mi je nekako bolesna ne znam. To Ilijino ponašanje od početka do kraja deluje toliko manično i taj bizarni kraj... Nekako je bilo teško pratiti događaje jedne tako nestabilne osobe. Danica me je toliko iznervirala kad je izvredjala Sonju u delu kada je rekla da bi trebali oca (Iliju) da odvedu kod psihijatra. Dala sam tri zvezdice samo jer mi nije bila dosadna, ni u jednom trenutku. Kratka su poglavlja, a i sama po sebi je kratka i dešavanja idu brzo jedna za drugim. Bolje je "Sumnjivo lice". 😁 👤🧗♂️🕵️♂️👨💻🎞️📸🗞️📆
Iako ,,Balkanski špijun" govori o godinama posle Drugog svetskog rata i komunističkom dobu, ova drama je aktuelna i dan-danas. U ovom prepoznavanju leži prisnost između čitaoca i dela, ali u prepoznavanju je i očaj. Na stan se čeka preko dvadeset godina, kad se kuća konačno kupi, otplaćuje se do smrti, mladi završavaju fakultete, ali za njih nema posla (,,Misliš da deca budžovana čekaju na zaposlenje? Njima prvo obezbede posao, pa ih tek onda prave"), pri pomisli na birokratke zavrzlame i čekanje odustaje se od ideja i nauma, odlazi se u inostranstvo u potragu za pristojnijim životom (,,Kad sam odlazio, otišao sam jedne večeri, a vraćam se, evo, godinu dana. I, što je najčudnije, svi me pitaju: zašto sam se vratio?")...
Zastrašeni i kažnjeni zbog svojih uverenja mnogi će učiniti sve samo da se ista nesreća ne ponovi dvaput (,,Slušaj me ti: jednom sam najebo što sam verovo ljudima, drugi put - neću"). Strah tera čoveka da se brani, da preduzima ,,neophodne mere", da u sve sumnje, da neprijatelja vidi svuda (,,Špijuni su među nama, samo ih treba znati - prepoznati"). Progonjeni postaje progonilac.
,,Ne bi čovek reko da je inspektor: moderno obučen, svetlo odelo, šarena košulja, duža kosa. One, iz mog vremena, mogo si da prepoznaš na pet kilometara. To im bila taktika, da ih se svi plaše. Čim ga vidiš, znaš ko je. Ovi opet idu u drugu krajnost: čim ga vidiš, ne znaš ko je. Ovako izgleda da ih ima više..."
Komplo teorilerine inanan insanların çoğunlukta olduğu bir toplumda yaşadığımdan olsa gerek, Kovacevic'in oyununa acı acı güldüm. Nihayetinde, "dış güçlere" karşı ülkesini savunan ve büyük resmi gören adamlardan geçilmiyor buralar. Oyunun satır aralarında Sırbistan'a dair verilen bilgilere, Türkiye'nin güncel ve hep de güncel kalacak benzerliklerini görerek şaşırdım. Fakirlik, işsizlik, liyakatsizlik, enflasyon, yöneticilerin yolsuzluğu, tarım arazilerinin boş kalması, iç göçler vs. Bu benzerlik, paranoyakça deli saçması şeylere kendini kaptıran insanların seçtiği yöneticilerin ve yönetimlerin sonucu mu yoksa nedeni mi diye de düşündürüyor. Her ikisinin birbirini doğurduğu bir sarmal olması da daha bir olası elbette.
Bence oyunun en güçlü tarafı, sıradan insanın cehaletini, ama aynı zamanda kendine aşırı güvenini göstermesi. İlija gibi karakterler aslında trajikomik bir şekilde kendi hayatını bile yönetemezken (borç, işsizlik, sağlık sorunları…), devletin, ideolojinin ya da komploların en büyük uzmanı olduklarını sanıyorlar.
Bu kör bağlılıkla cahillik birleşince ortaya çok tehlikeli bir şey çıkıyor: gerçeği göremeyen ama her konuda “kesin” fikirleri olan, başkalarını yargılayan ve sistemin çarpıklığını meşrulaştıran insanlar. En trajik yanı da şu: bunlar “kötü” oldukları için değil, rejimin onlara verdiği tek kimlik bu olduğu için böyleler. Yani ideoloji onların gözünde bir tür “bilgelik” yerine geçiyor.
Lektira. Pogledala sam i film pre nekoliko meseci. Bolji je film - ja inače smatram da je uvek najbolje gledanje izvođenje predstava - ali ima čvrstu osnovu. Kao definitivna mračna komedija kasnog dvadesetog veka u Srbiji, "Balkanski špijun" slikovito prikazuje mane našeg društva u Titovo vreme i jedinstveno iskrivljenu ličnost određenih individua kroz vešto napisan dijalog, glatko održavajući ravnotežu između smeha i ozbiljnosti. Dušan Kovačević je jedan legendaran dramaturg koji je vrlo bitan predstavnik drama naše zemlje.
Nedavno sam počela da čitam Kovačevića i malo je reći da me svaki put sve više oduševi i zainteresuje da ga iznova čitam i upoznajem. Njega je nemoguće ne voleti. Dela obiluju humorom, a pre svega istinom i blagom ironijom i satirom. Kritika društva mu je odmerena, razgovori jednostavni i duhoviti. On dobro poznaje vreme u kojem živi i dobro poznaje ljude, medjuljudske odnose, politiku. Mislim da su zato njegova dela aktuelna i toliko prevodjena. Cilj mi je pogledati neku predstavu radjenu prema njegovim dramama, a znam da ih ima mnogo. Filmovi su fantastični!
Prvo sam gledala film koji znam napamet i onda mi je bilo potpuno neverovatno da se tekst u potpunosti ne slaže sa onim što piše u delu. Sjajna drama, smatram da je treba pročitati bez obzira na odgledan film i predstavu.
Knjiga mi se nije dopala, iskreno. Možda je mnogima interesantno to što je kraj otvoren, ja bih više voleo da znam da li je Ilija u pravu ili ne. Barem mi je knjiga bila korisna da vežbam čitanje na srpskom.
This entire review has been hidden because of spoilers.
The book (or movie script, however you want to call it) is as hilarious as the movie itself. I'm convinced everyone has seen the movie before reading this book, so the main characters speak with voices of those actors. The plot is exactly like in the movie, there are slightly less vulgar expressions in it but those omissions only reinforce the memory from the movie itself. A must-read for any "Balkanski špijun" aficionado. The quotes from the book (and the movie) are unforgettable! No wonder it has a cult following!