Znate ono kada moji knjiški drugari kažu "Čitam da ne biste morali vi"? Epa, pridružujem se tom taboru i ovu knjigu bih svrstala u tu kategoriju.
Dolazilo mi je da je ostavim više puta, ali kako sam prešla polovinu knjige, rekoh hajde da izdržim do kraja, jer me interesovalo kako će se završiti i da li će se atmosfera u romanu promeniti. Ali nije. Moram priznati da sam do kraja već počela da zabušavam i okrećem stranice brže, maltene sam prelistala da saznam kraj.🙊
U početku se ništa ne dešava. Upoznajemo glavne likove Loklana, Amber i Rafaela, kroz podugačka poglavlja, saznajemo njihove životne priče i kako su došli u hraniteljsku porodicu Mej i Tedija, ništa što nije moglo da stane na mnogo manje od stotinak stranica na koliko je razvučeno. Meni je takav uvod bio predugačak.
Ali, ni do kraja se ne dešava ništa posebno.😄 Iako bolje od početka, sa mnogo predvidivih hepienda glavnih i sporednih likova, nije se desilo ništa po čemu bi mi radnja ove knjige ostala upečatljiva i upamćena. Spora je, sve je pisano nekim hladnim tonom, bez imalo emocija. Čak i neke scene koje su mogle biti emotivne, to nisu. Klišea je bilo na sve strane. Apsolutno me ništa nije dotaklo ovde, niti prodrmalo, kamoli da "ponovo poverujem u ljubav" kako je stajalo na koricama knjige.
Dugačka ravna linija.
Isprva najomraženiji lik, Olga, postao je najzanimljiviji i to je pozitivno u celoj priči. Njena volja za životom, vedar duh, samopouzdanje, daju veselu atmosferu i primer su kako je lepše kroz život ići posmatrajući ga sa vedrije strane.
Mislila sam da ću mnogo brže pročitati ovaj roman, a na kraju iskreno priznajem da je najslabiji za sada od početka godine.
Uzmite utiske sa rezervom, kako uvek i kažem, pa ako želite nešto za razbibrigu i imate više vremena za čitanje, upoznajte se sa stanovnicima Lanroka i njihovim dogodovštinama.
2.5🌟