Dvadeset i četiri kratke lirske priče o Vukovaru, djetinjstvu, prijateljima, životu, ratu i svijetu što nas okružuje jedina su književna ostavština legendarnoga ratnog izvjestitelja iz Vukovara. Priče je Siniša slao faksom iz opkoljenog i razrušenog Vukovara u Zagreb neposredno prije pada grada. U knjizi se nalaze i ratni izvještaji s Radija Vukovar te fotografije iz privatnog albuma obitelji Glavašević i iz ratnog Vukovara.
Siniša Glavašević rođen je 1960. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je komparativnu književnost i bibliotekarstvo u Sarajevu. Na Hrvatskom radiju Vukovar radio je najprije kao spiker, a naposljetku kao urednik i ratni izvjestitelj. Početkom 1997. godine njegovo je tijelo pronađeno na Ovčari.
U rodnom Vukovaru je završio osnovnu i srednju školu, a u Sarajevu studij komparativne književnosti i bibliotekarstva. Bio je urednik Radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran. Sahranjen je 14. ožujka 1997. u Zagrebu, na Mirogoju.
Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara".
teško je zvjezdicama ocijeniti ovakav tip knjige.... siniša glavašević nije bio ni pisac ni umjetnik od pera, ali njegovi predsmrtni zapisi imaju svoju vrijednost. ova je knjiga zbir misli o naoko jednostavnim i banalnim temama (ljubav, prijateljstvo, neprijatelji, obitelj, igra, svemir, pjesnici...) koje je pisao paralelno s novinskim ratnim izvješćima iz vukovara, uoči opsade i tik pred njegov pad (XI. 1991.), a uz to su u knjizi priložena i osam ratnih izvješća od kojih je posljednje napisao 18. XI. 1991. i koje je toga dana bilo emitirano u kronici dana.
zapravo mi je cijelo vrijeme glavom prolazila misao kako je taj čovjek, usprkos stanju u kojem se nalazio, usprkos tragediji, strahoti i bolu kojem je izravno svjedočio, uspio zadržati zdrav razum - i ne samo zdrav, nego i lijep, pozitivan, blag i dobrohotan. u ovim zapisima nema ni mržnje ni bacanja krivice ni predbacivanja pa čak ni straha - ničega od onoga što bismo očekivali da će preplaviti čovjeka koji svjedoči ratu, koji je izravno suočen sa zlom. njegov tekst je nježan i na neki način tih... kao da zna kakva budućnost ga čeka (i to sasvim skora budućnost, ubijen je 20. XI. 1991.) i kao da ostavlja svoj nenametljiv trag... nešto kao posljednje ljubavno pismo životu. i time me ugodno iznenadio... bila sam spremna na tragičniji tekst, na plimu svega onoga na što mislimo kad govorimo o ratu.. a ovdje je to izostalo: prenio je samo mir i dobrotu.
Kao da citam Gibranovog proroka, Sinisa je simbol sto znaci biti Heroj- u valu mrznje i smrti ciji dolazak predosjeca , pokazuje nam i opet da je ljubav najjaca sila u svemiru... I danas na 25. godisnjicu pada Vukovara, Sinisa je u nasim srcima i njegove price zivjet ce vjecno.
Stories from Vukovar is a collection of very short essays about basic human emotions and actions that we, human beings that we are, often take for granted, until we find ourselves in life-threatening situations, like war.
Siniša Glavašević was a journalist, war reporter and the main editor of Croatian national radio station in Vukovar. Vukovar was his native town and when it was besieged by the aggressors in 1991., he decided to stay and report to the whole country of what was happening in Vukovar.
While Siniša was reporting and trying to survive her also wrote these essays, and a few days before the fall send them through a fax machine to Mladen Kušec, to be read live on radio every day. Later on, they were compiled into a book, along with his war reports from the last month before the "fall". The stories are really simple, one, one and a half page long and very beautiful. They were also translated to English. The most famous story is the one titled "Priča o Gradu" (A Story of the City). It has been read so many times it became one of THE stories of the Croatian Homeland War and the symbol of Croatian courage and the fight for survival.
Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića knjiga je koja ostavlja dubok, gotovo neizbrisiv trag. Rijetko koje djelo na tako jednostavan, a snažan način uspije spojiti osobnu bol, ljubav prema gradu i ljudima, te univerzalnu poruku o dostojanstvu i slobodi. Glavašević je pisao iz srca, u najtežim trenucima, i upravo ta iskrenost čini svaku priču živom. Njegov stil je poetski, nježan i istovremeno brutalan u istini koju donosi. Dok čitaš, osjećaš miris razrušenog grada, čuješ tišinu nakon granata, ali i vidiš ljepotu koju autor pronalazi čak i u mraku. To nije samo knjiga o ratu, to je knjiga o ljudima, o snovima i o tome koliko daleko može ići ljubav prema domu. Ono što posebno oduzima dah je humanost kojom Glavašević govori o Vukovarčanima. Likovi nisu samo anonimne žrtve rata, nego stvarni ljudi, sa svojim navikama, strahovima, uspomenama i malim trenucima sreće. Upravo ti detalji čine čitanje bolnim, ali i nevjerojatno vrijednim. Priče iz Vukovara je knjiga koju bi svi trebali pročitati, ne samo zbog povijesnog značaja, nego zbog poruke o hrabrosti, ponosu i vjeri u čovjeka. Ovo je jedna od onih knjiga koje te promijene i ostanu s tobom dugo nakon posljednje stranice.
English: Priče iz Vukovara (Stories from Vukovar) by Siniša Glavašević is a book that leaves a deep, lasting impression. Few works manage to capture personal pain, love for one’s city and people, and a universal message of dignity and freedom with such simplicity and emotional strength. Glavašević wrote from the heart, in the darkest moments, and it is that raw honesty that brings every story to life. His writing style is poetic, gentle, yet brutally honest about the reality surrounding him. While reading, you can sense the ruins of the city, the silence after the shelling, but also the beauty he manages to find even in the darkest of times. This isn’t just a book about war, it’s a book about people, about dreams, and about how far love for one’s home can go. What stands out the most is the deep humanity with which Glavašević writes about the people of Vukovar. His characters are not anonymous victims of war, they are real individuals with habits, fears, memories, and small moments of joy. Those details make the reading experience both painful and incredibly meaningful. Priče iz Vukovara is a book everyone should read, not only for its historical significance, but for its message about courage, pride, and faith in humanity. It is one of those books that change you and stay with you long after the last page.
Ako bih ovu knjigu gledala objektivno kao obično književno djelo ocijenila bih je s 3 zvjezdice jer iz tog pogleda, bez osjećaja, nije ništa posebno. Međutim, Glavašević mi je kroz svoje kratke prpovijetke uspio prenijeti toliko različitih emocija kao rijetke knjige koje sam dosada pročitala. Podsjetila me na teške dane rata i bolne ožiljke koje neki od nas još i danas nose sa sobom. Glavašević je bio živa legenda, borac te zagovarač pravde i istine. Iz tih razloga ovo je djelo od mene dobilo 5 zvjezdica.
Hrvatska mora bolje. Iz poštovanja prema svojoj prošlosti i budućnosti, ali i za nas sada - u ovom trenu. "Nema leđa jačih od mojih i vaših", i zato - moramo bolje. :'(
There is an image of Siniša Glavašević and some of his colleagues, showing them presenting a radio report from a basement on September 30, 1991, during the siege of Vukovar and less than two months before he was killed. While I was reading his absolute honest and unpolished thoughts I kept on going back to this image inside my mind. It is so easy to picture him strolling around the streets full of ruins, observing the pain and suffering of his hometown. It is so easy to feel his pain, grief and rage. It is so easy to be touched and feel your heartbeat go faster as you go one page after the other. Documentaries, history books, archives could never give you this first-handed experience, which is most often ugly and sad, and there is no unnecessary romanticizing or overdoing. But there is real, genuine human feelings and this is what makes it so relevant and impactful.
Nekoliko puta sam već čitala ove priče i opet ću. Priče su kao pjesme koje vas pogode nekad ni sami ne znajući zašto. Meni se najviše usjekla u pamćenje/srce Priča za tebe, pročitala sam ju ne znam ni ja koliko puta već pa bi ju stvarno i mogla nositi kao osobnu kartu.
"Zato možda mnogi usamljenici hodaju svijetom, osvrću se tražeći nekoga, slute radost i ne mogu potisnuti želju. Sreća je dosegnuti, dočekati nekoga koji isto tako traga. Boreći se u vječitom zagrljaju samoće i nevažnih prolaznika neki i ne uspiju. Ali ne treba stati. Tamo negdje, u perspektivi, u osnovi svijeta i vas čeka netko. Nemojte ga zaboraviti."
Kako kaže Pavao Pavličić: "Glavašević je bio alegorija čovjeka koji se nosi s vlastitom sudbinom, i čovjeka koji toj sudbini uzvraća sredstvima koja mu stoje na raspolaganju: običnom, ljudskom ljubavlju za obične, ljudske stvari. (...) Ostala je odanost rodnom gradu, ostalo je jednostavno i samorazumljivo shvaćanje pravde i istine što ga njegove priče sadržavaju, ostala je ljubav prema svijetu i životu koju ni najteže bombe nisu mogle ugasiti. Sačuvavši vrijednosti koje su mu bile važne, Glavašević je sam mogao mirno nestati."
Kratke crtice o životu, o onome za što vrijedi živjeti i vrijednostima koje bi trebali naučiti našu djecu. Jednostavne, a duboke. S druge strane, ratni izvještaji, dijelove kojih smo već čuli i čitali (svake godine na pad Vukovara na Indeksu), ali sada u cjelokupnom izdanju. Užasno potresno i tužno. Baš me zanima jesu li ovu knjigu pročitali oni koji se svake godine prešetavaju i naslikavaju po Vukovaru u studenom...
Ovisi o osobi kakva je knjiga. Priče su zanimljive, jednostavne, ali opet dubokoumne. Imaju konkretne pouke tj. govore o stvarima koje bi mi kao ljudi trebali cijeniti. Inače jako dobra knjiga te mi se sviđa kratkoća zapisa.
Siniša Glavašević je tako lijepo i slikovito napisao Priče iz Vukovara da se može osjetiti njegova patnja za Vukovara i za domom. Potiče nas sve da se pitamo jeli smo spremni boriti se i položiti svoj život da bi štitili svoj dom i sve buduće generacije?
I like the book since it's about the history of one of our cities that was destroyed in war. It's really sad to read it but you know that all of those memories have emotion in it.
"Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. "