- Otišao sam odavno, ne znate gdje sam - rekao je Dugi i uletio u ormar zatvarajući vrata za sobom. - Gdje je Dugi? -Tko? - Dugi. - Sto: Dugi, sestro? - Gdje je? - Tko? Sestra je odmahnula rukom i krenula u potragu. - Ku-kuc! Sestro, tuuu saaam - začulo se odnekud iz četvrte sobe. Dugi je izašao iz ormara i namignuo mi u znak priznanja za razgovor sa sestrom, a onda je provirio kroz vrata na hodnik. Marko i ja smo mu se pridružili. Sestra je otrčala na ženski odjel, a Dugi, čim je ona nestala iza mutnog stakla, potrči prema ambulanti. Ja sam potrčao za njim. Marko je potrčao za mnom. Sva smo trojica uletjela u ambulantu. - Kamo vi? - Ja na ženski odjel - rekoh - a ti? - A ti? - pitao je Dugi Marka šaptom. - I ja! - prošapta Marko. - Pa što ćeš ti kad tamo nemaš nikoga? - Nije važno, ali je zabranjeno - nasmije se Marko. - Pssst! - Dugi nam je dao znak da se stišamo i priljubimo uza zid.
Zlatko Krilić je rođen 1955. godine u Osijeku. Djetinjstvo je proveo u Čepinu, a danas živi i radi u Zagrebu. Za djecu i omladinu objavio je više knjiga, a među značajnijim su: “Prvi sudar”, “Čudnovata istina”, “Početak plovidbe” i “Veliki zavodnik”, a od knjiga za odrasle važno je napomenuti “Živi pijesak”. Za svoje literarno stvaralaštvo dobio je više priznanja i nagrada od kojih valja spomenuti nagrade: “Ivana Brlić Mažuranić”, “Grigor Vitez” i “Sedam sekretara SKOJ-a”. Ističe se i pisanjem kazališnih igrokaza: “Uskočka kapa”, “Jaje”, “Gozba u ponoć” i dr. Dosta piše za radio i televiziju, kao i scenarije za crtane filmove.
Zabavna priča zbog koje se lakše podnosi i odlazak u bolnicu. Vjerujem da će ovo djelo sa zanimanjem čitati svaki tinejdžer koji je imalo sklon čitanju.
Zlatko Krilić, Zabranjena vrata Moje ubogo dijete, osim što ima šlolsku lektiru, dobije i od mene. Samo što sam ja stroža i mora pročitati 3 knjige mjesečno (poznajem svoje dijete, a i sa mnom se da pregovarati, pa kad joj se ne da... pregovaramo). Ovaj mjesec dobila Zlatka Krilića. Iz dva razloga: ne možeš ići kroz život , a da ne znaš odgovoriti na najvažnije pitanje: "Što si doručkovala?". I drugi je razlog, jer je meni Krilić najdražinpisac djetinjstva. No nisam čitala Zabranjena vrata, pa kad ih je kćer posudila i pročitala, uzela sam ih ja. Pročitala sam dok sam kuhala rižito (usput rižoto mi je tako zagorio, da se ne može jesti). A Zabranjena vrata? Moja nana (baka) je kao mala, mala bila prisiljena nositi natpis "molim vas, nemojte me ljubiti", tako su hodala djeca koja su imala tuberkulozu. Taro sam knjigu shvatila poprilčno osobno. Znam zašto je nisam pročitala prije, mislila sam da je tužna. A nije. Samo je. Knjiga daje odgovore kako se mladi nose sa stvarima s kojima se odrasli teško nose. Iako je knjiga izmišljena, mogla je biti potpuno istinita. Ljubav. Prijateljstvo. Nemoć. Moć. I vanjski život koji ide dalje. Bez tebe. I kad uđe u tvoju sobu, laže ti, taj vanjski život, mo to nije važno, jer lažeš i ti njemu. Na žalost, Krilić ne kaže što je s djecom koja ozdrave, ali daje nadu da su dobro da je najgoed iz njih. Iako je tek ožujak mislim da je ovo najveselija knjiga ove godine. I ako ju niste pročitali... trebali biste, mogu ju čitati i veliki i mali, samo odrasli više plaču (ja jesam). Dakle podsjetnik - pročitati Zabranjena vrata. Pokušala sam pročitati i Zagonetno pismo, ali ipak mi je dječje.
I na kraju (nije iz Zabranjenih vrara pitanje), sjeća li se netko odgovira ba najvažinije pitanje koje će ti postaviti dečko koji ti se sviđa "Što si doručkovala?"?