What do you think?
Rate this book
Bez trećega
64 pages
First published January 1, 1926
1 person is currently reading
112 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 20 of 20 reviews
February 20, 2025
---2025---
(Giga, Marko i njegovi kompleksi)
---2015---
"Ljubomor je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba trećeg. Dvoje je dosta."
(Giga, Marko i njegovi kompleksi)
---2015---
"Ljubomor je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba trećeg. Dvoje je dosta."
November 1, 2020
Vrh vrhova hrvatske drame, književni alem svjetske dramaturgije, ne samo zbog bogatstva i opipljivosti emocija koje iz njega pršte, nego i zbog zornosti prikaza psihologije muško-ženskih odnosa, načina na koji Begović propituje njihove stvarne ili fiktivne spolne i rodne stereotipe.
Djelo sam prvi puta pročitao u gimnaziji i moram priznati da je, iako nisam volio čitati, na mene ostavilo snažan dojam. Kasnije sam ga opet pročitao nakon više godina, i to nekoliko puta u relativno kratkom periodu od nekoliko mjeseci, imajući cijelo vrijeme, i između čitanja, ako ne na pameti, onda makar u podsvijesti, citate, tijek i kontekst radnje i temeljna pitanja o odnosu Marka i Gige, ideji ljubavi i njezinoj realizaciji uopće, načinima na koji se čovječanstvo, a onda i uže gledano, muško i žensko, odnosi prema tom idealu.
Prije prvog ponovnog čitanja sjećao sam se samo da se radi o prevari. Nakon prvog ponovnog čitanja, pak, opsesivno me proganjalo pitanje je li Giga zaista bila nevjerna, iako je bjelodano da je koketirala sa mnogima – eksplicitno to Begović ne daje na znanje (Gigu Barićevu nisam čitao, ne znam nudi li se tamo odgovor na to pitanje), a iz Giginih odgovora ne može se zaključiti progovara li ona, u onom svom žaru taštog bijesa u trećem činu istinu ili samo dijeli pljuske zajedljivom osvetoljubivošću. Nakon još jednog čitanja, a onda i nakon svakog sljedećeg, više me nije zanimao odgovor na to pitanje, niti sam o djelu razmišljao kao o prikazu bračne nevjere u onom klasičnom smislu. Begović mi je pomogao shvatiti da se ljudi, pa čak ni oni koji bi si trebali biti najbliži, najodaniji, ili barem, što je minimum u ljubavi, najiskreniji i suosjećajni, zapravo uopće ne vole. Oni su jadni i bijedni, zaslužuju sažaljenje jer ne znaju voljeti, ali neoprostivo je što najčešće to zapravo ni ne žele. Ljubav, to je mlijeko jednoroga, zlatno runo, književna legenda. Voljeti je ipak teško, možda najteže od svega. Žalosno, ali istinito, ljubav je zapravo tek nepostojana stvar, i nije to samo zapažanje književnika i glazbenika. To je lekcija iz života – mojeg, tvog, njezinog, njegovog, svačijeg. Shakespeare Hamletu, kada mu Ofelija za predstavu kaže da je kratka, stavlja u usta sljedeću rečenicu: ''Kao i ženska ljubav.'' – ljubav je odvajkada krhki cvijet, a jedino što je možda krhkije, je dostojanstvo čovjeka. Ali, dostojanstvo se može osvetiti, čovjek se može ponovno učiniti svetim, može vratiti nepravedno oduzetu čast – ljubav čovjek ne može uskrisiti, jednom pretvorena u pepeo, vječno ostaje pepeo. Ne može se voljeti dovoljno – kada se ne voli potpuno i ekstatično, svim srcem i svim umom, onda pobjeđuje ljubomor koji proždire nejaku ljubav. Taj krvožedni, podmukli Ljubomor već na znak prvih leptirića ubada srce kopljima i bodežima namočenima u otrov zavisti i sebičnosti, vežući tako povez oholosti na oči duše, koji na naivne i neiskusne uši neumorno šapće perfidne laži i tako svaki dvosmisleni trenutak, svaku slojevitiju situaciju izopačuje, kreirajući subverzivnu percepciju koja čovjeka pretvara u cinika. Ljubomor je sila koja od ljubavnika, spremnih da daruju život, pretvara u nitkove koji će život oduzeti – ubojice jedne ljubavi, ubojice jednog svijeta, čitavog svemira, ubojice bezbroj prpošnih života.
Ponekad je očite stvari vrlo lako previdjeti – je li Giga prevarila Marka ili ne, zaista je nebitno. Ne i nevažno, ali nebitno, i to je ono ključno što veliki matematičar nije mogao shvatiti. Inzistirajući na tom pitanju zastranjujemo i postajemo robovi Barićeve psihoze, pogleda fiksiranog u slijepu ulicu. To pitanje je nebitno jer ga Giga, kao ni Marko nju, nikad ni nije istinski voljela. Ako je mislila da je mrtav, onda ga nije mogla prevariti; ako ga je zaista voljela, onda se ljubav prema drugome može oprostiti; ako ga je prevarila, onda je to dokaz da ga nije voljela. Nažalost, sve je to mudrovanje suvišno jer je njezinu, kao i njegovu, njihovu ljubav, blasfemičnim orgijama svoje podmuklosti anihilirao opsceni Ljubomor, što najbolje opisuje Begovićev kanonski citat – ''Ljubomor je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba trećeg. Dvoje je dosta.'' – u kojem je najžalosnije to što je to zapravo citat o ljubavi, a ne o ljubomoru. Za ljubav je potrebno dvoje, a za ljubomor je i jedan dosta; dvoje je i previše, a treći je potpuno suvišan.
Kleti se u neopisivu snagu ljubavi, obećavati njezinu besmrtnost, predati se zasljepljujućem sjaju opijuma zaljubljenosti i darovati se drugoj osobi dolazi čovjeku tako spontano i prirodno da mu se čini da je upravo to najispravniji i najpravedniji čin na svijetu, sve dok ga ne otrijezni smrad gustog dima paljevine, dok mu kosti ne ugrize studen zaborava, dok mu suze bola sa očiju ne isperu ružičastu mrenu koja skriva panoramu ruševina njegovih snatrenja. Životne teškoće, prema Kierkegaardu, nadahnjuju plemenita srca. Nažalost, plemenitost je iz Markova, ali i iz Gigina srca, bila davno izagnana, zaboravljena, u nekom dalekom, dubokom, hladnom i usamljenom zakutku sahranjena – od Ljubomora umorena. ''Bez trećeg'' nije priča o Marku i Gigi, ''Bez trećeg'' je kratki isječak iz epa o vječnoj borbi između dobra i zla, Ljubavi i Ljubomora.
*puni osvrt na: https://medicina-hr.webnode.hr/
Djelo sam prvi puta pročitao u gimnaziji i moram priznati da je, iako nisam volio čitati, na mene ostavilo snažan dojam. Kasnije sam ga opet pročitao nakon više godina, i to nekoliko puta u relativno kratkom periodu od nekoliko mjeseci, imajući cijelo vrijeme, i između čitanja, ako ne na pameti, onda makar u podsvijesti, citate, tijek i kontekst radnje i temeljna pitanja o odnosu Marka i Gige, ideji ljubavi i njezinoj realizaciji uopće, načinima na koji se čovječanstvo, a onda i uže gledano, muško i žensko, odnosi prema tom idealu.
Prije prvog ponovnog čitanja sjećao sam se samo da se radi o prevari. Nakon prvog ponovnog čitanja, pak, opsesivno me proganjalo pitanje je li Giga zaista bila nevjerna, iako je bjelodano da je koketirala sa mnogima – eksplicitno to Begović ne daje na znanje (Gigu Barićevu nisam čitao, ne znam nudi li se tamo odgovor na to pitanje), a iz Giginih odgovora ne može se zaključiti progovara li ona, u onom svom žaru taštog bijesa u trećem činu istinu ili samo dijeli pljuske zajedljivom osvetoljubivošću. Nakon još jednog čitanja, a onda i nakon svakog sljedećeg, više me nije zanimao odgovor na to pitanje, niti sam o djelu razmišljao kao o prikazu bračne nevjere u onom klasičnom smislu. Begović mi je pomogao shvatiti da se ljudi, pa čak ni oni koji bi si trebali biti najbliži, najodaniji, ili barem, što je minimum u ljubavi, najiskreniji i suosjećajni, zapravo uopće ne vole. Oni su jadni i bijedni, zaslužuju sažaljenje jer ne znaju voljeti, ali neoprostivo je što najčešće to zapravo ni ne žele. Ljubav, to je mlijeko jednoroga, zlatno runo, književna legenda. Voljeti je ipak teško, možda najteže od svega. Žalosno, ali istinito, ljubav je zapravo tek nepostojana stvar, i nije to samo zapažanje književnika i glazbenika. To je lekcija iz života – mojeg, tvog, njezinog, njegovog, svačijeg. Shakespeare Hamletu, kada mu Ofelija za predstavu kaže da je kratka, stavlja u usta sljedeću rečenicu: ''Kao i ženska ljubav.'' – ljubav je odvajkada krhki cvijet, a jedino što je možda krhkije, je dostojanstvo čovjeka. Ali, dostojanstvo se može osvetiti, čovjek se može ponovno učiniti svetim, može vratiti nepravedno oduzetu čast – ljubav čovjek ne može uskrisiti, jednom pretvorena u pepeo, vječno ostaje pepeo. Ne može se voljeti dovoljno – kada se ne voli potpuno i ekstatično, svim srcem i svim umom, onda pobjeđuje ljubomor koji proždire nejaku ljubav. Taj krvožedni, podmukli Ljubomor već na znak prvih leptirića ubada srce kopljima i bodežima namočenima u otrov zavisti i sebičnosti, vežući tako povez oholosti na oči duše, koji na naivne i neiskusne uši neumorno šapće perfidne laži i tako svaki dvosmisleni trenutak, svaku slojevitiju situaciju izopačuje, kreirajući subverzivnu percepciju koja čovjeka pretvara u cinika. Ljubomor je sila koja od ljubavnika, spremnih da daruju život, pretvara u nitkove koji će život oduzeti – ubojice jedne ljubavi, ubojice jednog svijeta, čitavog svemira, ubojice bezbroj prpošnih života.
Ponekad je očite stvari vrlo lako previdjeti – je li Giga prevarila Marka ili ne, zaista je nebitno. Ne i nevažno, ali nebitno, i to je ono ključno što veliki matematičar nije mogao shvatiti. Inzistirajući na tom pitanju zastranjujemo i postajemo robovi Barićeve psihoze, pogleda fiksiranog u slijepu ulicu. To pitanje je nebitno jer ga Giga, kao ni Marko nju, nikad ni nije istinski voljela. Ako je mislila da je mrtav, onda ga nije mogla prevariti; ako ga je zaista voljela, onda se ljubav prema drugome može oprostiti; ako ga je prevarila, onda je to dokaz da ga nije voljela. Nažalost, sve je to mudrovanje suvišno jer je njezinu, kao i njegovu, njihovu ljubav, blasfemičnim orgijama svoje podmuklosti anihilirao opsceni Ljubomor, što najbolje opisuje Begovićev kanonski citat – ''Ljubomor je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba trećeg. Dvoje je dosta.'' – u kojem je najžalosnije to što je to zapravo citat o ljubavi, a ne o ljubomoru. Za ljubav je potrebno dvoje, a za ljubomor je i jedan dosta; dvoje je i previše, a treći je potpuno suvišan.
Kleti se u neopisivu snagu ljubavi, obećavati njezinu besmrtnost, predati se zasljepljujućem sjaju opijuma zaljubljenosti i darovati se drugoj osobi dolazi čovjeku tako spontano i prirodno da mu se čini da je upravo to najispravniji i najpravedniji čin na svijetu, sve dok ga ne otrijezni smrad gustog dima paljevine, dok mu kosti ne ugrize studen zaborava, dok mu suze bola sa očiju ne isperu ružičastu mrenu koja skriva panoramu ruševina njegovih snatrenja. Životne teškoće, prema Kierkegaardu, nadahnjuju plemenita srca. Nažalost, plemenitost je iz Markova, ali i iz Gigina srca, bila davno izagnana, zaboravljena, u nekom dalekom, dubokom, hladnom i usamljenom zakutku sahranjena – od Ljubomora umorena. ''Bez trećeg'' nije priča o Marku i Gigi, ''Bez trećeg'' je kratki isječak iz epa o vječnoj borbi između dobra i zla, Ljubavi i Ljubomora.
*puni osvrt na: https://medicina-hr.webnode.hr/
June 21, 2018
Masterpiece!
Goddamn masterpiece!
Short, on point and work of genius!
Goddamn masterpiece!
Short, on point and work of genius!
December 10, 2022
2019 (2 stars):
I didn't give it 1 star only because of the plot twist in the end :)
.
2022 (4 stars):
Three years later, I've read it again for college. Now it's better, I have to admit. I don't know is it because I've read tons of worse books by now, or because now I actually understand this is a feminist epilogue of the whole ass book with 1000 pages and the guy .
I didn't give it 1 star only because of the plot twist in the end :)
.
2022 (4 stars):
Three years later, I've read it again for college. Now it's better, I have to admit. I don't know is it because I've read tons of worse books by now, or because now I actually understand this is a feminist epilogue of the whole ass book with 1000 pages and the guy .
October 28, 2022
good for her.
March 15, 2021
Read this again after so many years and now giving it 5 stars
October 1, 2014
Ove knjige ću se vječno sjećati. Nisam mislila da hrvatska drama moze biti toliko zanimljiva, ali ova me doista razuvjerila.
Ljudska priroda i sve njene mane, i kako to vec ide.
Ljudska priroda i sve njene mane, i kako to vec ide.
April 14, 2025
Bez trećeg je definitivno jedna od najboljih hrvatskih drama koje sam čitala do sada. Morala sam je pročitati nedavno za lektiru te mi je na samu pomisao čitanja drame se smučilo. Međutim, drago mi je da sam ju svejedno nastavila čitati.
Samo značenje naslova, koje saznajemo već u drugom činu iz njihovog predugog sukoba, je vrlo kreativno. Sukob u realnosti nije trebao toliko dugo trajati te bi se vjerojatno prije okončao da je Marko saslušao Gigino obrazloženje i da je ona bila iskrena otpočetka. Giga i Marko su definitivno dva iskompleksirana lika, svako na svoj način. Marko je pasivno agresivan, manipulator i nepovjerljiv jer se boji kako je Giga provela zadnjih osam godina bez njega. To vrlo vjerojatno proizlazi iz toga što ni on sam nije bio vjeran. Giga je s druge strane vrlo pokorna prema njemu na početku, ali ubrzo shvaća dvostruke standarde te mu se i pokušava suprotstaviti. On nastavlja tvrditi po svome sve dok ne dobije pismo njenog preminulog oca. Tek tada Marko shvaća Giginu predanost njemu te osjeća svoju nadmoćnost kao muškarac. Kako bi pokazao svoju patrijarhalnu moć, pokušava ju prisiliti na spolni odnos. Giga ga se trudi otjerati govoreći da je bio u pravu te da ga je stvarno varala sa svim onim udvaračima. S tim u vezi, nisam u potpunosti sigurna (uzimajući u obzir isključivo što znam iz ove drame) u Giginu vjernost. Teško mi je povjerovati da se sve te godine nije barem jednom prepustila užitku.
U svakom slučaju… ovo djelo je ostavilo pozitivan dojam na meni zbog mnogo razloga. Posebno mi se svidio nepredvidiv kraj, ali i način pisanja te njihovi sukobi. Ti su sukobi zapravo bili odraz njihovih osjećaja i unutarnjih nemira što je iznimno teško uspjeti prikazati, ali smatram da je Begović to odlično odradio.
Samo značenje naslova, koje saznajemo već u drugom činu iz njihovog predugog sukoba, je vrlo kreativno. Sukob u realnosti nije trebao toliko dugo trajati te bi se vjerojatno prije okončao da je Marko saslušao Gigino obrazloženje i da je ona bila iskrena otpočetka. Giga i Marko su definitivno dva iskompleksirana lika, svako na svoj način. Marko je pasivno agresivan, manipulator i nepovjerljiv jer se boji kako je Giga provela zadnjih osam godina bez njega. To vrlo vjerojatno proizlazi iz toga što ni on sam nije bio vjeran. Giga je s druge strane vrlo pokorna prema njemu na početku, ali ubrzo shvaća dvostruke standarde te mu se i pokušava suprotstaviti. On nastavlja tvrditi po svome sve dok ne dobije pismo njenog preminulog oca. Tek tada Marko shvaća Giginu predanost njemu te osjeća svoju nadmoćnost kao muškarac. Kako bi pokazao svoju patrijarhalnu moć, pokušava ju prisiliti na spolni odnos. Giga ga se trudi otjerati govoreći da je bio u pravu te da ga je stvarno varala sa svim onim udvaračima. S tim u vezi, nisam u potpunosti sigurna (uzimajući u obzir isključivo što znam iz ove drame) u Giginu vjernost. Teško mi je povjerovati da se sve te godine nije barem jednom prepustila užitku.
U svakom slučaju… ovo djelo je ostavilo pozitivan dojam na meni zbog mnogo razloga. Posebno mi se svidio nepredvidiv kraj, ali i način pisanja te njihovi sukobi. Ti su sukobi zapravo bili odraz njihovih osjećaja i unutarnjih nemira što je iznimno teško uspjeti prikazati, ali smatram da je Begović to odlično odradio.
This entire review has been hidden because of spoilers.
October 10, 2019
Iconic.
/For all my international readers, I'm sad that you'll probably never get a chance to read this./
If someone told me that I'd be giving a five star to Croatian play that I'd found in my textbook, I'd be very skeptic.
Nonetheless, I can't find any flaw in this. It's short, authentic and interesting. Characters are well made and believable - Marko being possessive, passive-aggressive and jealous husband and Giga stepping into the shoes of a good wife who just wants to reassure her partner that she cares so deeply about. It's important to note that you shouldn't mistake her for your typical-passive-wife found in almost every classic because she is definitely not that.
/For all my international readers, I'm sad that you'll probably never get a chance to read this./
If someone told me that I'd be giving a five star to Croatian play that I'd found in my textbook, I'd be very skeptic.
Nonetheless, I can't find any flaw in this. It's short, authentic and interesting. Characters are well made and believable - Marko being possessive, passive-aggressive and jealous husband and Giga stepping into the shoes of a good wife who just wants to reassure her partner that she cares so deeply about. It's important to note that you shouldn't mistake her for your typical-passive-wife found in almost every classic because she is definitely not that.
May 29, 2020
Na pocetku sam mrzila oboje, Gigu zato što se pokorava mužu i zato što nije nastavila s životom nakon što je on nestao, a Marka zato što joj nije vjerovao. I mene je Giga stvarno uvjerila da mu je bila vjerna ali onda kad se desio plot twist oooo boze, tad mi se počela svidat Giga! Jako dobra hrvatska drama!
This entire review has been hidden because of spoilers.
September 17, 2020
Iskreno ne znam kako ocijeniti ovo djelo jer mi je bilo *užasno* naporno za čitati i imala sam osjećaj da su me pregazila tri terena vagona kad sam završila. I Marko i Giga su me beskrajno živcirali, a pogotovo njihova nemogućnost nekakvog normalnog razgovora. Ipak, vidim koliko je uspješno postignuta opipljiva napetost u zraku, zbog čega autoru skidam kapu.
December 15, 2017
It is an interesting and emotional short story, almost brought me to tears at one moment
March 10, 2018
I really liked the dialogue here, as difficult as it was to hear what Marko had to say. Yikes.
October 5, 2019
Liked the end.
September 2, 2020
Odlična! U srednjoj me ostavila bez daha i nisam ju puštala iz ruku dok ju nisam pročitala.
January 3, 2021
Ljubomor je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba trećeg. Dvoje je dosta.
February 25, 2023
E neka!
Išao mi je na živce!
Išao mi je na živce!
May 23, 2015
Odlična drama! Baveći se suptilno društvenom problematikom, a intenzivno međuljudskim odnosima, čini aktualno i uzbudljivo čitalačko iskustvo.
October 1, 2016
Procitajte ovo
January 8, 2024
Vrlo inteligentna i zabavna drama. Ljubomora je uvijek dobra tema!
Displaying 1 - 20 of 20 reviews