Initial Coordinates

by Monika Herceg, Marina Veverec (Translator)

Initial Coordinates meditates on Monika Herceg’s earliest childhood memories in a small rural village near Petrinja in central Croatia as war breaks out in the 1990s. It can be read as a magical realist novel in verse, exploring the history of a family through financial hardships, domestic violence, animal abuse, and the overall decline of village life. Drawing directly on Croatian mythology, this bold, unforgettable work mimics oral traditions, reflecting the people whose lives helped shape Herceg’s voice and perspective, one very much rooted in the resilience of nature’s rhythms.

Genres: Poetry, Fiction

86 pages, Hardcover

First published March 26, 2017

Reviews

[Dario]

preostaje samo
preorati još jednom dubinu sna
ostatak svjetla podijeliti s jelenima
prije sutona oni će skinuti svoje krzno
i ugrijati im ruke

Bajkovito. Otprilike bih tako mogao izraziti oduševljenje ovom zbirkom. Malo je reći da obožavam bajke, no kad nevinost dječjeg uma i avantura odrastanja prožimaju riječi te se nastane u njima, teško je uobličiti silinu osjećaja kojima odjednom obiluješ. Iznenada proživljavaš neka davna, gotovo zaboravljena sjećanja, neomeđen vremenom i prostorom; udišeš mirise bakinih kolača i pod prstima osjetiš hrapavu hrastovu koru. I večer je. I prohladno je. Valja vratiti se doma.

smrt kojom hranimo druge
ponekad se nehotice
vrati i u nas

Podsjetnik je ovo na dječje igre, naša prva iskustva, misli neokrznute dnevnim trenjem gume o asfalt, istim onim zamislima koje su nam se nekoć činile odraslima, a sada sasvim besmislenima i djetinjima. Nije svaka smrt konačna (ako ne govorimo o biološkoj smrti) - ima i onih koje te preobraze u drukčiju osobu. Zreliju? Pametniju? Možda. A možda silna iskustva valja katkad sačuvati u sebi kako bismo im se mogli vraćati u najcrnjim danima.

Podsjeća me ova knjiga i na pjesnikinju Anitu Pajević te njezinu zbirku Perlinov šum. U ponekim se sastavnicama razlikuju, ali obje vas umiju uvesti u svijet dječje radoznalosti i zagrliti iskrenošću, razumijevanjem i dubokim promišljanjem. Nije ovo štivo za čitanje preko noći; posvetite se svakoj pjesmi onoliko koliko osjetite da treba. Bez žurbe. Smireno. Ono i zrači nečim neobičnim; poneki će vas stihovi pratiti i kad je najteže.

i ponekad
kad nitko ne gleda
svijetli u mraku

Baš poput najbližeg prijatelja.

[Jelena SM]

Monika nosi osjećaj šume, vlažne zemlje, zavičaja i smrti, sve upakirano tako pitko, ugodno i odrješito. Sretna sam je ova zbirka naposljetku završila u mojim rukama.

[Vedran Mavrović]

Poezija 3/12
Osim što sam shvatio da zaostajem po mjesecima u svojem izazovu, shvatio sam i da polako počinjem razlikovati (barem to :)) nijanse u poeziji.
Dosad mi je sva poezija bila slična, ali kod Monike sam uočio razlike u ritmu, u odabiru riječi čijih zvukovi imaju oštre rubove. Možda je to zato što nema nikakvih interpunkcijskih znakova, pa je čitanje svedeno na igru stanki.
Zbirka je dosta mračna, premda postoje dijelovi u kojima nujnost prevlada i ostavi otvoren prozor u djetinjstvo. Kad bih birao, izdvojio bih pjesmu „ptičje smrti“, koja mi je predivno opisala cikličnost života.
Početne koordinate malo su drukčije iskustvo, ali definitivno vrijedno pažnje.

[Petra]

"ne smije nas prevariti kaže baka
što nose dječja lica
u njima vukovi rastu brže od ljudi
i kad tad
ugrist će"

Pokušala sam je pročitati prošle godine i iz nekog razloga mi tada nije sjela.
Ovaj put sam čitala pjesme po redu i ostala oduševljena. Narativan dio koji se proteže kroz sve pjesme, teme koje se otkrivaju i upotpunjuju, kao da gledaš dijelove puzzle koju netko slaže pred tvojim očima. Hrabra, važna, razarajuća zbirka o obitelji, prirodi, smrti i svemu između.

Omiljene pjesme: neizbježnost, lov, nasljedne osobine, ptičje smrti, bjesovi, brat, šestar u ruci, sanjarica

"nerođeni potomci ostaju bez kose
i slabog su srca
u zatvaranju kruga
nasljednih osobina"

[Katarina]

Pjesme pune proljeća, smrti, životinja, obitelji, topline. Nikad nisam čitala tako razgranatu, a istovremeno koherentnu i precizno raspoređenu poeziju. Veselim se ponovno čitati i slušati Moniku

[Romana]

Početne koordinate trebalo bi staviti na popis lektire koliko su dobre.

[Katja]

Prekrasna zbirka; promišljena, zrela, zaokružena. Inspirirana i inspirativna.
Vrlo sam sretna što sam otkrila ovu pjesnikinju i radujem se njezinim budućim radovima. Pjesme joj odišu nekakvom slobodom i hrabrošću koju mi je teško opisati - kao dubok udah koji puni cijela pluća, i onda izlazi van u snažnom glasu.

[Izzy Tiernan]

I read this book in twenty minutes and absolutely loved every second, a fabulous poet, I read the translated English version and adored the mythological aspects as well as the heavy handed naturalistic references. Combining family life with the passing of the seasons and the idea of life, death and rebirth, this is a very underrated poet in the rest of Europe.

[Lorena Ouahchia]

Ne čitam dovoljno poezije da bih mogla dati neki suvisli komentar. Ali ovakve zbirke me motiviraju na češće čitanje. I to govori dovoljno.


"osluškujem i
kako prerastamo već tijesne cipele
kako nam tamni kosa
i troši se hrskavica dok trčimo
vani izgara atmosfera
a u nama gore dječja tijela
kao rođendanske svjećice
dovoljno brzo da se ujutro
ne sjećamo"

[Amabilis]

Odlična zbirka poezije!

ZBLIŽAVANJE SA SMRĆU
otac je umro
sve je širom otvoreno
i bog se može provući
kroz cijelu kuću da nikad ne saznamo
propuh je
držim ruke na bubrezima da ne stradaju
ovih dana kad je sve poplavljeno
prsti su mi smežurani kao orahova ljuska
satima sam nogama u hladnoj vodi
i stalno trčim piškiti
mokra mi je kosa
majka viče da ću se prehladiti
ali ne može zatvoriti
ni prozore ni vrata

BAKINO OKO
ležala je puna prašine
stari crvljiv namještaj
obnovljene kuće
ne prepoznajući nas
i u nekoliko tjedana
okopnila kao snijeg
mogli smo je prenijeti u rukama
duž cijelog zemljinog opsega
tako laganu skoro vunenu
ali smo čekali da se iscijedi
kao sok iz bazginih cvjetova
bojeći se smrti koja izjeda iznutra
dovoljno polako da bude neprimjetna
početkom veljače
majka je na njenom krevetu pronašla
samo jedno smrznuto oko
drugo je vjerojatno pojela mačka
i pustila da iz njega izraste
cijeli grm jasmina

NASLJEDNE BOLESTI
prsten feder još jedan prsten i nekoliko kovanica
sve su to pronašli u bakinom trbuhu na rendgenu
dugo smo gledali u sliku i nismo se mogli složiti
je li ludost nasljedna ili zarazna
još godinama poslije nije nam prilazila
bila je polusrna polubaka
s blatom na papcima
bojali smo se da će nas zamazati
da će u nas posaditi sjemenje jeseni
koja će nas obrasti kao korov
čuvajući zavjete mog oca
iza pupka
rekla mi je da je imala puno momaka i jelena
jednom su je našli priča se
i s popom
kraj potoka

BJESOVI
ako je zima dovoljno hladna
smrznu se seoski psi i njihova mršava tijela
izgledaju mjesecima kao muzejski primjerci
zapuše li ledeni vjetar
otpadaju im repovi
pa stoje osakaćeni
za takvih zima iz planina
spušta se čopor vukova
jer ih psi neće odati
za takvih zima
množe se bjesovi u ognjištima
i ulaze u seljane kao sezonska gripa
baka kaže da je tako oduvijek
bjesovi se u usta uvlače kad najmanje očekuješ
pa iza ponoći obilaze vučje brloge
u maternicama žena izrastu vučja djeca
ne smije nas prevariti kaže baka
što nose dječja lica
u njima vukovi rastu brže od ljudi
i kad tad
ugrist će


PTIČJE SMRTI
nitko ne priča o pticama
u koje useljava zima
na perju im otvrdne svjetlost
pa padaju iz smrznutih oblaka
nemoćne i pune krajolika
u vrapcima zima izjeda najupornije
unutarnje putokaze
pa se stropoštaju kroz nebo kao
kamikaze
u naslage bijelog mira
generacijama čuvamo tajnu
da ptice zapravo ne umiru
s prvom južinom
u njima ožive sunčeve pjege
koje ih vrate na početne
koordinate

MUK
pobožnost snijega
omata selo u slojevima
poput glavice kupusa
pretvorba misli u riječi događa se
ovisno o temperaturi zraka
i često se ne razmjenjuje
između dva jezika
ništa osim muka
neprirodno glatkog i toplog
njegov talog dugo tjera na kašalj
dok ima žara u ognjištu
žene sjede
i žvaču očenaše
pletući čarape
bog odgovara
drhtanjem orionovih kosaca
pretiho da ga čuju

[Lana čita]

Ova pjesnička zbirka omotana je u jesenske
magle i zimske snjegove, klija iz rahle zemlje koja je naša najsigurnija jezgra, snažna kao ruke žena koje cijeli dan rade u polju.

Kao pjesnikinja sela, Herceg mrzlim rukama lista po albumu svoga djetinjstva. Ondje pronalazi slike na kojima baka trese voćke trkljom, vodi ovce i krave na ispašu da prosvijetljeno pasu i osjećaju Boga, a bakin otac štuje zemlju štihanjem i kopanjem. Nasljedne osobine su nakalemljene u moždinu, a majčine ruke mogle bi skrbiti za stotinu mrava. Herceg se spretno penje po velikim granama obiteljskog stabla i dopušta nam da njegove vječne stanovnike vidimo kao višestruke i slobodnoživuće, okružene pčelama, pticama, srnama, zmijama, ovcama, zečevima, sjenom i zemljom.

Ova knjiga je amajlija koja nas drži na sigurnom odstojanju od smrti vrabaca u studen, ali s tužnom svješću da stare mačke ipak ne mogu letjeti.

Najdraže pjesme: puni krug, tetošenje, bačva, rast, iste priče, uroci, veliki pas, lisica, nasljedne bolesti, bakino oko, zečje smrti, zbližavanje sa zemljom, nasljedne osobine, ptičje smrti, jezero, plodnost.

NASLJEDNE BOLESTI

prsten feder još jedan prsten i nekoliko kovanica
sve su to pronašli u bakinom trbuhu na
rendgenu
dugo smo gledali u sliku i nismo se mogli složiti
je li ludost nasljedna ili zarazna

još godinama poslije nije nam prilazila
bila je polusrna polubaka
s blatom na papcima
bojali smo se da će nas zamazati
da će u nas posaditi sjemenje jeseni
koje će nas obrasti kao korov

čuvajući zavjete mog oca
iza pupka
rekla mi je da je imala puno momaka i jelena
jednom su je našli priča se
i s popom
kraj potoka

[Đorđe Simić]

Lakoća kojom nas Monika Herceg uvodi u svoj svet sa prvom zbirkom je gotovo nestvarna i čini se kao da je svaka pesma u istoj opipljiva. Kao što je već više puta istaknuto, zbirka se može čitati kao jedna poema i svaka od njenih pesama savršeno formira celinu koja nam hrabro otvara vrata njenog doma i pušta da zavirimo u život jedne porodice, njihove seoske poslove, običaje i svakodnevne brige. Izuzetno dirljivo, intimno i zrelo. Definitivno zbirka kojoj ću se vraćati više puta.

[Tatjana]

...
u vrapcima zima izjeda najupornije
unutarnje putokaze
pa se stropoštaju kroz nebo kao
kamikaze
u naslage bijelog mira

generacijama čuvamo tajnu
da ptice zapravo ne umiru

s prvom južinom
u njima ožive sunčeve pjege
koje ih vrate na početne
koordinate

[Malcolm Lowe]

Rural life going back generations, artfully explored

[Anamarija]

"...generacijama čuvamo tajnu
da ptice zapravo ne umiru

s prvom južinom
u njima ožive sunčeve pjege
koje ih vrate na početne
koordinate..."

Zbirka koja istražuje početne koordinate onoga od čega je građen narativni glas jer, iako se radi o zbirci poezije, ona prepričava, igra se riječima i slikama, vraća se u prošlost i oslikava odrastanje kroz živopisne slike.

"...trebalo nas je
podmazivati s više toplih riječi
uzgajanje čovjeka zahtjevan je posao
a majčine ruke grube su i neuke..."

"...svaka jesen ona je u kojoj mrak dolazi poslije mraka
oštro i neočekivano kao ranjavanje
počinje posljednji lov
u kojem nas smrt upoznaje osobno
prije zatvaranja vrata..."

[Andriana Ristevska]

Моника Херцег не води во едно поинакво време. Додека ги читав стиховите носталгијата во мене стана пресилна. Ми се допадна тоа што во стихозбирката има ликови како да читаш роман. Со секоја прочитана песна ја осеќаме топлината што се шири од малиот оган запален во селската куќа. Се чувствував како трет лик кој е сведок на сите случки што се случуваат во селото и шумата. Прекрасна книга која маѓепсува со едноставноста на зборовите, но вешто составени до степен на совршенство.

"смртта со која ги храниме другите
понекогаш не сакајќи
се враќа и во нас"

Смртта преовладува меѓу овие страници. Можеме да ја почувствуваме преку хартијата. Таа ги 'демне' ликовите. Но тие не можат да ја избегнат. Никој до сега не успеал.

Многу добра книга со уште подобра корица. Се заљубив во овие 80тина страници.

[Silvia]

BERBA

“baka ide prva i trkljom
dugačkom i vitkom
trese stabla
leđa bole u dugosatnom skupljanju
čučimo pa stojimo pa stojimo
pa čučimo ljepljivih prstiju
i ne primijetimo
kad su runjaci
puni ljubičaste kože ljeta
odgurani u dio zemljine putanje
prigušen zvukom zrenja
nesvjesni kako
prisutnost crva nepovratno izjeda
rubove rujna

od trenutka pada sve je u iščekivanju vrenja

provrit će u dubokim bačvama
ljubičasta sparina
djetinjstvo i meke kosti kolovoza
provrit će cijeli voćnjak
taj nasukani umor
nadolazeće jeseni
koji miriše
na knedle od šljiva”

[Sara]

ptičje smrti
nitko ne priča o pticama
u koje useljava zima
na perju im otvrdne svjetlost pa padaju iz smrznutih oblaka
nemoćne i pune krajolika
u vrapcima zima izjeda najupornije
unutarnje putokaze
pa se stropostaju kroz nebo kao
kamikaze
u naslage bijelog mira
generacijama čuvamo tajnu
da ptice zapravo ne umiru
s prvom južinom
u njima ozive sunceve pjege
koje ih vrate na početne
koordinate

[Knjigologija]

Jedna od najbolji zbiraka hrvatske suvremene poezije koju sam ikada pročitala.

[Chloë]

https://www.poetryinternational.com/n...

[Reagan Ruisseau]

so dark. loved it

[Eve Lumerto]

Truly beautiful collection. I read it three times in a row to comprehend the strange and horror-esque and at the same time life-like beauty of it.

[Ivan Marović]

HTIO BIH NEŠTO REĆI MONIKI HERCEG

Draga Monika

ja sam netko
tko misli da je nitko
a Vaša djela
su poput sna

Slike se rastvaraju
i pretaču
jedna u drugu
Neodoljivi su sni
kao i riječi Vaše
koje izranjaju
iz sjećanja
kojeg smo
tako lako
zametnuli

Zar stvarno
niste religiozna?

Kod Stankovića
je sjedila neka druga
Monika
Bila ste čarobnija
s dugom kosom
Moderan izgled
neće prekriti
i dušu
nadam se

Gle
iza Vaših leđa
izvire djevojčica
koja se penje
preostalim nitima
ljetne paučine
koje su promakle
skrušenoj ruci
Vaše bake

Nešto dalje su
Vaši štioci
Dok vas
i oni uzdižu
razmišljam o tome
kakav bi bio
moj razgovor
s Vama
da
moja
duša
nije
tako
neočekivano
naglo
rekla
tijelu

zbogom

[verbava]

якби не прикрий переклад, ці вірші про природні цикли, смерть і життя, яке все-таки залишається, були б дуже потужні. з другого боку, навіть попри недбалий переклад видно, яка хороша це поезія.

за таких зим
множаться біси у вогнищах
і входять в селян як сезонний грип

іще один чудовий фрагмент знайшла англійською (хочу цілу збірку перечитати англійською), то хай буде він:

we carefully stored death into animals
feeding them freshly cut grass and hay
and then drew the same death out of them
painlessly
one incision under the neck

усе, що я досі читала в поетичній серії від «кола», скидається на перші чернетки перекладів, пущені одразу в друк, бо грант і так видали, навіщо робити щось більше. авторки такого не заслужили, ніхто такого не заслужив.

[Sergej]

Zbirka je slojevita, dosta tamna i tjeskobna, ali zaokružena s naznakom svijetlosti na kraju.

Svaka pjesma nosi novu priču, a govore o općim, ali suvremenim iskustvima. Tema smrti provlači se kroz sve pjesme, ali ne kao ona konačna i pesimistična, nego kao dio kružnog životnog procesa.

“nitko ne priča o pticama
u koje useljava zima
na perju im otvrdne svijetlost
pa padaju iz smrznutih oblaka
nemoćne i pune krajolika

u vrapcima zima izjeda najupornije
unutarnje putokaze
pa se stropoštaju kroz nebo kao
kamikaze
u naslage bijelog mira

generacijama čuvamo tajnu
da ptice zapravo ne umiru

s prvom južinom
u njima ožive sunčeve pjege
koje ih vrate na početne
koordinate”

[Marta Ivanović]

početkom kolovoza skupljamo kupine
po zapuštenoj pruzi
pazeći da koračamo
s praga na prag
između je provalija
koja završava igru
najvještija sam u hodanju tračnicama
pažljivo stavljam nogu pred nogu
kao hodačica po užetu

…

(“kupine”)

[Lucija]

zemljana, topla i tuzna

zima se istiskuje iz oranice
preciznim udarcima motike
dani sazrijevaju u trešnje
žene u čvrste stabljike

[danijela]

predivna knjiga, preporuka

[martian1138]

Ma ti si polusrna poluglina!