What do you think?
Rate this book
O ljubezni, batinah in revoluciji
V kratkoprozni zbirki O ljubezni, batinah in revoluciji (Sandorf, Zagreb 2016) se avtorica ukvarja z drobnimi zgodbami, večinoma iz sodobnega hrvaškega vsakdana, v katerih obravnava teme prikrite revščine, norosti, uličnega boja mlade aktivistke proti desnim skrajnežem. Vse zgodbe so izpisane s pozicije tistih, ki se upirajo samoumevnosti patriarhalnega nasilja in družbeni neobčutljivosti. Vendar junakinje ne ostajajo na obrobju, saj jih avtorica vrže v samo središče boja. One so tiste, ki dobivajo udarce, a hkrati sprožajo revolucije, četudi na videz majhne in neopazne. Nora Verde precizno, humorno in pretresljivo oriše pristne portrete mlade anarhistke, aktivistke, upokojene pomožne kuharice, trmoglave deklice, učiteljice, ki izgublja razum, lezbijke, utrujene od vsakodnevnega boja in desetletij trajajočega razkrivanja.
- GenresShort StoriesFictionLGBT
117 pages, Hardcover
Published January 1, 2021
37 people want to read
About the author
Nora Verde
10 books31 followersNora Verde (Antonela Marušić) rođena je 1974. godine u Dubrovniku.
Završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti. Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije „Sezona bjegova“ (Narodno sveučilište, Split, 1994.) Pjesme su joj objavljene u pjesničkom zborniku „Oblaci“ (Matica Hrvatska, Zadar, 1998.) zadarskog Studentskog književnog kluba. Od 2010. književne radove piše i objavljuje pod literarnim imenom Nora Verde. Autorica je proznih knjiga „Posudi mi smajl“ (Meandar, 2010.) i „Do isteka zaliha“ (Naklada Sandorf, 2013.)
Priče su joj objavljene u zbornicima „Pristojan život (lezbejske kratke priče s prostora Ex Yu)“, „Biber (Labris 2012.) i knjizi kratkih priča „Zagreb Noir“ (Durieux, 2014.) koja je u prijevodu na engleski jezik objavljena u studenom 2015. godine u američkoj nezavisnoj kući Akashic Books. Roman „Do isteka zaliha“ 2016. godine je preveden na slovenski jezik pod naslovom „Do razprodaje zalog“.
Trenutno radi na knjizi kratkih priča pod radnim naslovom „Poligon za nevozače“.
Završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti. Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije „Sezona bjegova“ (Narodno sveučilište, Split, 1994.) Pjesme su joj objavljene u pjesničkom zborniku „Oblaci“ (Matica Hrvatska, Zadar, 1998.) zadarskog Studentskog književnog kluba. Od 2010. književne radove piše i objavljuje pod literarnim imenom Nora Verde. Autorica je proznih knjiga „Posudi mi smajl“ (Meandar, 2010.) i „Do isteka zaliha“ (Naklada Sandorf, 2013.)
Priče su joj objavljene u zbornicima „Pristojan život (lezbejske kratke priče s prostora Ex Yu)“, „Biber (Labris 2012.) i knjizi kratkih priča „Zagreb Noir“ (Durieux, 2014.) koja je u prijevodu na engleski jezik objavljena u studenom 2015. godine u američkoj nezavisnoj kući Akashic Books. Roman „Do isteka zaliha“ 2016. godine je preveden na slovenski jezik pod naslovom „Do razprodaje zalog“.
Trenutno radi na knjizi kratkih priča pod radnim naslovom „Poligon za nevozače“.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
June 6, 2021
Nešto lošija od "Posudi mi smajl", a mnogo bolja od "Do isteka zaliha", treća samostojeća prozna knjiga Nore Verde ovaj put je zbirka priča. Sam naslov načelno govori o kojim temama će biti riječ.
Devet priča koje govore o osiromašenoj klasi. O obiteljskom i uličnom nasilju, mentalnom propadanju. Naravno, i o revoluciji i ljubavi. Ponegdje i o revoluciji ljubavi.
Premda bi se kroz opis mogao steći dojam da je riječ o nečemu pretencioznom, nije. Priče su prilično suptilne i nije im namjera šuplje prevrtanje raznih aktivističkih parola i ukazivanje na očito, kao kod nekih. (Da, tebe gledam, Mašo Kolanović, i tvoje "Poštovane kukce i druge jezive priče".) U središtu svih priča su žene čije priče smo ili doživjeli ili im bili svjedoci iz druge ruke, ali nismo o tome napisali knjigu. Zbog toga je vrlo lako povezati se s njima, pričama i ženama, i doživjeti ih prvenstveno kao osobne, ljudske priče. Tek nakon toga se otvara nekakav kritički komentar društva. To je jedna od krasnih stvari kod ove knjige. Nema goregod toga kada nečija patnja postane poligon za intelektualna izdrkavanja i teoretiziranja. Ovdje je zadržana ljudskost s aktivističkim elementom. To mi je mnogo draže od aktivizma s elementom ljudskosti.
Mislim da su "Praznici" i "Ljubav u doba ebole" najuspjelije priče. Ova prva sjajno, kroz priču žene koja je zaposlena kao domaćica u obitelji više srednje klase (jebote, zvuči kao da opisujem model nekog auta; što možda i govori ponešto o tome na što se i na što nas svode klasne razlike), iscrtava liniju koja nas klasno dijeli. Kroz sve one sitnice (?) koje su joj uskraćene i u kojima ima priliku, u tajnosti uživati. Upravo kroz njih vrlo elegantno je ocrtano sve ono što dijeli one koji imaju i koji nemaju.
"Ljubav u doba ebole" zgodno je ispala aktualna zbog slučajne sličnosti s pandemijom koronavirusa. Međutim, slučajno "vidovitomilanstvo" nije razlog zašto izdvajam ovu priču. Na svega nekoliko stranica, kroz unutarnji monolog, vrlo razigrano, precizno, duhovito, autoironično, opisuje početak i kraj jedne ljubavi. Sjajnim crticama analizira međusobne razlike i sposobnost ljubavi da čak i epidemiju virusa može učiniti metom nostalgije. Odlično izvedeno!
Generalno mi se "O ljubavi, batinama i revoluciji" čini puno fokusiranijom i konkretnijom od "Do isteka zaliha". S ipak nešto manje žara nego "Posudi mi smajl", ali puno ujednačenijom. Djeluje mi kao da je ovdje riječ o nekom prijelaznom djelu, u kojem se autorica ponešto odvaja i od dotadašnjih tema i stila, a što je utjelovljeno u nedavno izašlom romanu "Moja dota".
Devet priča koje govore o osiromašenoj klasi. O obiteljskom i uličnom nasilju, mentalnom propadanju. Naravno, i o revoluciji i ljubavi. Ponegdje i o revoluciji ljubavi.
Premda bi se kroz opis mogao steći dojam da je riječ o nečemu pretencioznom, nije. Priče su prilično suptilne i nije im namjera šuplje prevrtanje raznih aktivističkih parola i ukazivanje na očito, kao kod nekih. (Da, tebe gledam, Mašo Kolanović, i tvoje "Poštovane kukce i druge jezive priče".) U središtu svih priča su žene čije priče smo ili doživjeli ili im bili svjedoci iz druge ruke, ali nismo o tome napisali knjigu. Zbog toga je vrlo lako povezati se s njima, pričama i ženama, i doživjeti ih prvenstveno kao osobne, ljudske priče. Tek nakon toga se otvara nekakav kritički komentar društva. To je jedna od krasnih stvari kod ove knjige. Nema goregod toga kada nečija patnja postane poligon za intelektualna izdrkavanja i teoretiziranja. Ovdje je zadržana ljudskost s aktivističkim elementom. To mi je mnogo draže od aktivizma s elementom ljudskosti.
Mislim da su "Praznici" i "Ljubav u doba ebole" najuspjelije priče. Ova prva sjajno, kroz priču žene koja je zaposlena kao domaćica u obitelji više srednje klase (jebote, zvuči kao da opisujem model nekog auta; što možda i govori ponešto o tome na što se i na što nas svode klasne razlike), iscrtava liniju koja nas klasno dijeli. Kroz sve one sitnice (?) koje su joj uskraćene i u kojima ima priliku, u tajnosti uživati. Upravo kroz njih vrlo elegantno je ocrtano sve ono što dijeli one koji imaju i koji nemaju.
"Ljubav u doba ebole" zgodno je ispala aktualna zbog slučajne sličnosti s pandemijom koronavirusa. Međutim, slučajno "vidovitomilanstvo" nije razlog zašto izdvajam ovu priču. Na svega nekoliko stranica, kroz unutarnji monolog, vrlo razigrano, precizno, duhovito, autoironično, opisuje početak i kraj jedne ljubavi. Sjajnim crticama analizira međusobne razlike i sposobnost ljubavi da čak i epidemiju virusa može učiniti metom nostalgije. Odlično izvedeno!
Generalno mi se "O ljubavi, batinama i revoluciji" čini puno fokusiranijom i konkretnijom od "Do isteka zaliha". S ipak nešto manje žara nego "Posudi mi smajl", ali puno ujednačenijom. Djeluje mi kao da je ovdje riječ o nekom prijelaznom djelu, u kojem se autorica ponešto odvaja i od dotadašnjih tema i stila, a što je utjelovljeno u nedavno izašlom romanu "Moja dota".
October 23, 2023
Zbirka kratkih priča čija kvaliteta varira od osrednjih preko solidnih do odličnih. Potpuno drugačiji stil u odnosu na Posudi mi smajl, uradak autorice iz ranijeg razdoblja, koji mi se iskreno više svidio, ali to je samo skromno osobno mišljenje.
January 31, 2024
a ono, bas se svima da da pisu knjige
December 17, 2021
Moje mnenje o knjigi lahko preberete na https://maticpise.com/2021/12/17/o-lj...
Displaying 1 - 5 of 5 reviews