Odlučila sam se da kupim ovu zbirku i pročitam je nakon što sam slušala Ivanu Bodrožić dok je čitala nekoliko svojih pjesama. I uopšte se nisam pokajala. I ima tu dirljivosti, bola, blagosti, muzike, ljubavi, života, smrti, rata, svakodnevice i dirne te nekako, a to je, na kraju krajeva, ono što je bitno.
Ali više se ne mogu opustiti,
ne mogu mirno ležati,
predugo su žene koje su me rodile
spavale tako da bi mogle bježati.
(***)
Voljela bih biti otac mojoj kćeri
s mekanim i mirisnim dlačicama na rukama
u koje zabija nos i opija se
tamnim, muškim, sigurnim
(...)
očevi pouzdano znaju nestati
majke ostaju za mržnju
krivih usana
ukočenih ramena
općenito propadljivijeg tijela
s malo ili sasvim bez trikova
mrzeći svoje majke
koje nikada nisu znale
kako im biti očevi
(***)
Svu tugu svog života
moja mater je jučer
prelila u maleni leš
dvanaestogodišnje kuje
od svega dvije kile.
(...)
Još jednom, mislila sam tada,
bez da i sa kim podijelim,
Platon je bio u pravu,
sve je ovo samo odraz odraza,
i ova smrt, i ova ljubav, i ova patnja,
sve se više primičemo Ideji.
(PASJI ŽIVOT)