У збірці оповідань «Полапка Волта Діснея» простежується певна зміна настрою суб’єкта, від імені якого ведеться розповідь: від наївного і чуттєвого (Forma Amorfa, «Полапка Волта Діснея») до іронічного («Симетрії дива») й відверто цинічного («Острів на Купі», «Ангел у офсайді», «Блюз для пані у червоні плями»). Разом із тим у збірці помітна взаємопов’язаність персонажів: після прочитання збірки складається враження, що її оповідання — то не окремі історії, а розділи єдиного роману. І цей роман з оповідань — сповнений абсурду, химерності, дивних випадковостей. У ньому інтимні подробиці людського організму та недолугі життєві ситуації постають, неначе в шаржі, трохи перебільшеними та викривленими — так, щоб на їхньому прикладі можна було добре розгледіти вади й недуги всього суспільства. Відтак творчість Феріча варто називати не скандальною, а швидше чоловічою сентиментальною прозою. (Світлана Самохіна «Дзеркало тижня»)
Zoran Ferić is the author of three novels and two collections of short stories.
He is among the most widely read contemporary Croatian prose writers.
His work has received numerous prizes, including the Ksaver Šandor Gjalski Prize in 2000 and the Jutarnji List Award for the Best work of prose fiction in 2001.
Ne znam kakav je Ferić autor danas, ali 1996. godine mislio je valjda da je šokantno, provokativno i značajno završiti priču riječima "kremšnite od govana". Već je tad čovjek imao 35 godina, pa ne očekujem da je postao puno suptilniji i zanimljiviji do danas, ali dat ću još jednu priliku nekom njegovom novijem djelu.
Otprilike polovica priča u zbirci ima nešto slično kao spomenute kremšnite od govana - jako neimpresivni završetak kojem je jedini cilj šokirati čitatelja. Te su priče iznad svega zlokobne i cinične, ali svejedno plitke. Neki kažu kako tu ima nekakvog smijeha, katarze, društvene kritike, ali ja ništa slično u njima nisam uspio pronaći. Ferićevi likovi su također antipatični, a valja spomenuti i da ženske likove piše kao da je žene vidio samo na televiziji.
One priče koje nisu potpuno edgelordske su u najboljem slučaju blago zanimljive. Te su priče više kao kremšnite bez šećera - sve se stapaju u nekakvu gustu, jednoličnu i bezukusnu masu. A između takvih kremšnita i onih od govana ova zbirka stvarno nije nešto.
Kad sam odlučio pročitati nešto od Ferića, želio sam krenuti od početka, okrivite za to moj opsesivno-kompulzivni (umišljeni) poremećaj, tako sam krenuo od njegovog prvijenca, zbirke priča "Mišolovka Walta Disneya".
Zbirka se sastoji od 10 priča, i kao i inače sa zbirkama, ocjenit ću pojedinu priču a zbirka je ocjenjena prosječnom ocjenom.
Potrči doktora - priča vrvi humorom, napetost i misterioznost fino raste prema kraju, ali kraj je pomalo razočaravajuć - 4 Žena u ogledalu - (ljubavni) krimić s (velikom) dozom humora, radi previše hintova i indikativnog naslova riješenje misterija mi je postalo jasno suviše rano, zahvalite gđi. Christie. Svejedno vrlo zabavna priča - 4 Mišolovka Walta Disneya - priča po kojoj je nazvana zbirka, nije me baš impresionirala, misterij koji to nije - 3 Svirati Krpeza - meni možda i nabolja priča, mistični horror - 4 Legenda - još jedna priča sa misterijem i antiklimatičnim krajem, suviše patetično za moj ukus - 2 Žena kojoj su konstatirali rak maternice - priča na tri stranice koja ima tri fabule, tj. priča u priči, mislim da je to Feriću i "trademark", nothing special - 3 Čaj u Sahari - ono što sam najbolje zapamtio iz ove priče je da je jednog lika zvao "čovjek kojem se ubio sin" i njegovu ženu "debela žena", i to toliko puta i tako očito da mi je fokus sassvim skrenuo sa glavne fabule o bračnom paru koji (ne)želi dijete - 3 Krivotvoritelji novca - zanimljiv način pisanja u kojem se pisac obraća čitatelju kao da mu prepričava neku epizodu koju je ovaj zaboravio, međutim priča mi i nije baš nešto, čovjek koji je (ili nije?) doživio slom - 3 Alexis Zorbas - simpatična priča o Grku koji je plaćen da ne (!) svira - 4 Povijest gospođe za prije - još jedna simpatična priča sa specifičnim (reklo bi se, još jedan Ferićev trademark) nazivom, kao i u većini priča, apsurd i humor se miješaju sa tragedijom - 3
Sve priče karakterizira zanimljiv, specifičan, stil pisanja. Moj subjektivni problem je što mi se općenito rijetko koja kratka priča sviđa tako da se i moja (pr)ocjena treba uzeti za "zrnom soli". Svidio mi se taj malo pomaknuti način i pogled na svijet, humor ispremješan sa tragedijom, i izleti u horror, misterij i SF, ali ponekad sve završi nekako prebanalno, da ne spominjem to grananje radnje i priče unutar priče, što nije baš zahvalno za ove male forme. Sve u svemu solidna zbirka sa nekoliko izvrsnih priča.
Чудовий приклад багатогранності балканської літератури. Оповідання у збірці настільки різні між собою, що важко повірити, мовби їх написав один і той же автор. Переважно специфічні, часом - відразливі, хоч відірватися від сюжетів, багатства мови, іронії та змальованих образів - майже неможливо. Балкани такі Балкани... :)
Sveukupan stil i atmosfera su mi jako pasale. Priče su prilično crno humorne i apsurdne, i izostaje neka dublja poanta, ali možda je nekad i to poanta? U svakom slučaju, zabavno.
neke price su bile fora neke nisam skuzila, trebam procitat jos par njegovih djela da stvorim neko misljenje o njemu najbolje price su mi bile: potrci doktora, alexis zorbas i povijest gospodje za prije
Promising debut collection with dark humor front and center. Each of the stories makes for interesting reading, though the balance tends to be a bit off, with too much of this or too little of that, for a five star rating.
Czarne poczucie humoru zestawione z trafnymi obserwacjami socjologicznymi. Po prostu, śmiejesz się żeby za sekundę zorientować się ze wcale nie jest do śmiechu.