Ova e vtor roman što go čitam od Stojanoski i me fascinira što uspeva na tolku malku stranici da iskaže tolku životni vistini. Jasno, na ubav tečen makedonski jazik, da dolovi edna mnogu važna suština.
Preplet na ljubovta, izgubenosta na neštoto koe nikogas ne go poseduval, a sepak bilo del od nego, seto toa raskažano preku crno belata šahovska tabla i nebroenite varijacii na pomestuvanjeto na figurite.
A životot ne e samo crno-bel, izmegju ima mnoštvo na boi i nijansi kako što i vo šahot ima mnogu varijacii na potezi. No, dali možeme da so sopstvenite "pomestuvanja" da si go izbrišeme minatoto ili da si ja skroime idninata.
Sekogas, kolku i da sme sigurni i samouvereni vo svoite deluvanja, onoj od drugata strana koi gi ima belite figuri može da ne iznenadi, da ni ja razniša i samodoverbata i smislata..
Za Rajner koj e glavniot lik ovde osven tablata i figurite nisto ne bilo važno vo negoviot život.
Sekogas se stremel kon svojot vrv na uspehot, no vo životot propustil mnogu, najmnogu, kako prvo sinot za koj doznava koga veke e mrtov..
I od tamu počnuva negovoto osoznavanje na boite, onie drugite koi sekako postojat, na čuvstvata na okolinata koja ne e samo šahovskata tabla.
"Celo vreme dodeka sum i bil posveten na igrata, gledajki vo nevidlivite niški na kombinaciite, pokraj mene rastel nekoj del od mene, naporedno so mene, koj nemav sposobnost da go nasetam kako što gi nasetuvav potezite na šahot"
A figurite se razmestuvaat od svojot voobičaen red. Doznava deka ima sin, a toj veke i ne postoi.
Iskrivena igra, partija kade se trudiš da gi vratiš figurite na mesto...
Sednuvas da igraš, ama spoti tebe srolčeto e prazno, nema koj da ti go povleče prviot poteg, nema koj da ja pomesti figurata.. I togas sfakjas deka životot te predizvikal, deka igraš sam so sebe, so svoite izgubeni životni lekcii, so celoto minato, so site bliski koi si gi oturnal od sebe namerno ili ne seedno. I tokmu togas sfakjas deka ja gubis edinstvenata partija, onaa najbitnata, onaa koja trebalo da te napravi čovek.
Pa gi pribiraš fugurite gi zatvoras vo drvenata kutija kako vo kovčeg.
Šah, ti reče životot i tuka se predavaš konečno.