The Poetics of Myth

by Eleazar M. Meletinsky, Guy Lanoue (Translator), Alexandre Sadetsky (Translator)

Eleazar Meletinsky considers myth the "prehistory" phase of literature. In "The Poetics of Myth, " he explores the mythological inheritance of specific images, myth as a form of oral literature, and the formulas and structure of myth as the basis for literature. Translated from the Russian, this version of his classic work has been edited to reinstate omissions due to political censorship.

Genres: Nonfiction, Mythology, Philosophy, Literature

516 pages, Paperback

First published January 1, 1983

About the author

Eleazar Moiseevich Meletinskii (also Meletinsky or Meletinskij; Russian: Елеаза́р Моисе́евич Мелети́нский; October 22 1918, Kharkiv – December 17, 2005, Moscow) was a Russian scholar famous for his seminal studies of folklore, literature, philology and the history and theory of narrative; he was one of the major figures of Russian academia in those fields.

He was Director of the Institute for Advanced Studies in the Humanities at Russian State University for the Humanities for several years until his death.

Reviews

[Uroš Đurković · Rating 5 out of 5]

Ljudi moji, ja, evo, ne znam kako je moguće da se uopšte neko ozbiljno bavi mitom i mitologijom bez ove knjige. Meletinski je ozbiljna faca poznata studentima književnosti uglavnom sa početnih kurseva i to pre svega u odnosu na proučavanja istorijske poetike novele, pa retko ko osvesti kakvo je neverovatno znanje potrebno da bi se došlo do ovakvih rezultata. A ako svojim pisanjem obuhvatite raspon od najranijih folklornih oblika sve do mitskih obrazaca prisutnih ne samo kod Džojsa, Mana, Kafke, već i Asturijasa i Karpentijera, zaslužujete naklon do poda. Ovo je toliko gusta i pedantno pisana knjiga da vam je žao rasparčavanja i razvodnjavanja savremene filologije. Nisam okoštali duh niti bih voleo da u tom pravcu idem, ali da bismo došli do nečega relevantnog neophodno je da se u punoći susretnemo sa onim što je postavilo standarde, uprkos mogućim neslaganjima. 

Uz izuzetan raspon, ova knjiga poseduje, u najboljem smislu te reči, udžbenički, pregledni karakter: iz nje možete saznati i kako su o mitu mislili Šeling i Viko, Levi-Bril i Levi-Stros, Jung, Frojd, Gremas, Kasirer, Fraj, Frejzer. Međutim, pregled nije isto što i panorama, već je istorijski osvrt na svaki pogled praćen kritičkim promišljanjem i širom kontekstualizacijom, koja je višestruko korisna. Pokušaj Meletinskog da uđe u gramatiku mita, odnosno, da ukaže na neke njegove opšte, strukturne karakteristike, za svaku je pohvalu, ali otvara toliko široko polje folklorističkih istraživanja da iz njega deluje da nema izlaza. Ali uviđanje paralela i preplitanja je, makar meni, uzbudljivo i inspirativno, a šta je izučavanje mitologije nego to – doživljaj prepoznavanja, neretko prikačen za drevnost. Bergson bi, na primer, rekao da su mitologija i religija odbrambena reakcija prirode na razorne snage intelekta (28–29), dok bi neko drugi, na primer, razmišljao o mitu u kontekstu dihotomije priroda:kultura (80). Ipak, instinktivni osećaj jedinstva sa prirodnim svetom, kao i difuznost prvobitnog mišljenja (167), neizmerno su važni za razumevanje mita i mitske svesti – koja, suprotno onome što se često može čuti – nije laž, zabluda, već posebno oblikovanje iskustva i individualnosti, odnosno, kolektiva.

Ko voli i konkretne primere i to iz mitologija celog sveta, ovde će imati čemu da se raduje. Kod aboridžinskog plemena Aranda zanimljiv je mit od nezavršenih zametaka-larvi (201), dok su u skandinavskoj mitologiji bogovi stvarali svet od sakaćenja tela diva Umira (206). Mitovi se vrlo često odnose i na prelazak iz haosa u kosmos, na iskorak ka utemeljenju zajednice, samosvesti i porekla predmeta i stvari, a meni su etiološka predanja uvek bila interesantnija od eshatoloških, mada sam među retkima.

E sad, bilo bi nezanimljivo da sve prihvatim nekritički, sa oduševljenjem, bez prostora za dalja promišljanja. Jedno od onih koje mi pada na pamet je uverenje da je mitologija sistem, a u okviru toga, da su panteoni božanstava celoviti. Ovo je, međutim, jedan krajnje klizav teren: taman vam se učini da ste došli do nečega za šta možete da se uhvatite, a to pobegne. Sam Meletinski ima tu zanimljiva zapažanja vezana za indijsku i kinesku mitologiju, ali, opet, ako o mitu govorimo, da li je to isto ono mitsko mišljenje i, hajde da tako kažem, mitska praksa, prisutna u ostatku sveta? Isto se može reći i za religiju. A o tome kako antički grčki panteon nije bio jedinstven, nego da je bio izuzetno promenljiv u odnosu na prostor, bolje da priča neko pozvaniji od mene. Ja ću samo, zadovoljan, da konstatujem kako su za pisanje teze neke knjige korisnije, neke manje korisne. Ova pripada nesumnjivo prvoj grupi.

[ana · Rating 3 out of 5]

I DID IT.
My tiny brain could barely handle it, but I did it. Fuck u Meletinsky.
(jk, this was very useful, but oh my god that first part was almost impossible)

[Dajana]

Vrlo korisno, ali ne za ono što mi je trebalo. Takođe, ne bavi se mitom u poeziji, što mislim da je veliki propust.

[Mert · Rating 3 out of 5]

3/5 Stars (%64/100)

Meletinsky’s The Poetics of Myth offers an insightful analysis of the structure and function of myths across various cultures, drawing on a blend of literary theory, semiotics, and anthropology. While it provides valuable tools for understanding the universal and individual characteristics of myth, the work can occasionally be dense and theoretical, which might limit its appeal to general readers. Nevertheless, for those interested in the deeper structures of myth and narrative, it serves as an important contribution to comparative mythological studies.