Iako je prošlo više od 30 godina otkako je Nensi Frajdej otpočela svoje revolucionarno proučavanje seksualnih fantazija, slabo smo napredovali u razumevanju funkcije, gestacije i devijacije naše erotske imaginacije. I premda danas o seksu govorimo sve otvorenije, kada su u pitanju naše najintimnije seksualne fantazije, slučaj je često drugačiji. Psihoterapeut Bret Kar je dao sebi u zadatak da istraži malo poznat svet naših seksualnih maštarija u Seksu i psihi, pionirskoj studiji o najskrivenijim područjima Erosa.
Kroz najobimniju anketu o seksu ikad sprovedenu u Britaniji, koja je obuhvatala odgovore preko 19.000 ispitanika, Kar je nastojao da rasvetli pitanja o tome zašto ljudi fantaziraju, da li su naše fantazije opasne ili štetne, da li bi trebalo da ih poverimo svojim partnerima, da li muškarci i žene fantaziraju različito, šta naše fantazije govore o nama samima, itd.
Karova neosporna teorija je da svi mi u sebi nosimo unutrašnji pornografski bioskop koji na projektoru našeg uma prikazuje seriju duboko intimnih i često vrlo detaljno razrađenih seksualnih fantazija: "Kakav god bio sadržaj naših fantazija, nema tog svesnog ljudskog bića koje se ne prepušta procesu stvaranja fantazija, često neizgovorenih miliona fantazija, tokom svog života." (str. 47) Neki od nas su prilično zadovoljni svojim performansima u ovim unutrašnjim erotskim predstavama, dok druge one muče i donose im osećaj srama i krivice: "Fantazije često u nama istovremeno podstiču i uzbuđenje i gađenje, proizvodeći tako veliku psihološku pometnju." (str. 27)
Otprilike 1.000 fantazija predstavljeno je u knjizi, no malo njih će zbilja šokirati čitaoca -- doduše, Kar tvrdi da je izostavio neke eksplicitnije sadomazohističke fantazije, koje uključuju opise mučenja u elizabetanskom stilu. Ranija istraživanja, poput onog Nensi Frajdej, već su nas navikla na pomisao da seksualne fantazije često uključuju nasilje, incest, bestijalnost, egzibicionizam, silovanje i orgije. Kar, uz sve to, prilaže i scenarije seksa sa vampirima i vanzemaljcima. Ali pre nego što se bilo ko zabrine da je ceo svet sišao s uma, treba istaći da većina ljudi fantazira na prilično običan način, o svojim partnerima.
Međutim, iako je deo ispitanika intervjuisan direktno, većina informacija sakupljena je putem detaljne kompjuterske ankete, što povremeno budi sumnju u iskrenost odgovora. Nezahvalno je pretpostaviti da ispitanici Karove ankete čine reprezentativni uzorak britanske populacije; možda su u pitanju samo ekstroverti, ili im je tog dana bilo dosadno na poslu (ili oboje). Vrlina autora je u njegovom nastojanju da pristupi temi otvorenog uma, kao i to što priznaje nedostatke i slabosti primenjene metodologije.
Glavni Karov zaključak je da većina seksualnih fantazija, uključujući i one običnije, ima koren u traumatičnim iskustvima iz detinjstva, što zatim ilustruje primerima. On koristi dirljive ispovesti ispitanika da prikaže proces putem kojeg mozak može da erotizuje bolno sećanje kako bi se nosio sa strahom, sramom ili agresivnim nagonima. Na primer, "Pariz" ispoveda iskustvo iz detinjstva kada se njegov otac popeo sa njim u krevet, svukao mu donji deo pidžame i prisilio svog malog sina da mu dodiruje penis. Do tog trenutka, Pariz nikad nije povezao očev postupak sa svojom fantazijom da bude vezan za krevet, svučen od struka nadole, dok krupan muškarac nad njim masturbira. Tu je zatim i primer "Marise", koja fantazira o seksu sa Tomom Kruzom u crvenim sportskim kolima, te nakon terapije shvata da bi njen pokojni brat, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći kad je ona bila devojčica, danas bio Kruzovog godišta. Po Karu, Marisina fantazija služi da "vaskrsne" njenog brata na nesvestan i simboličan način. Ali pošto su ovi slučajevi pažljivo birani, teško je neporecivo prihvatiti Karovu tvrdnju da "u velikoj meri, sadržaj i struktura naših fantazija zavisiće od prirode naših iskustava u detinjstvu." Samo će još novih studija moći da dokaže ili opovrgne ove rezultate.
Iako čvrsto okovan psihoanalitičkom tradicijom frojdovske škole, tradicijom koja je poprilično ograničavala njegovu analizu i sputavala ga za dublje i istančanije uvide, Kar ipak uspeva da osvetli jedno područje ljudske psihe koje je dugo vremena ostajalo zamračeno i nedovoljno istraženo. Njegov stil je pristupačan i lako razumljiv, a njegovi rezultati predstavljaju početak dubljeg razumevanja erotskih fantazija i, nadajmo se, vode otvaranju daleko iskrenijeg dijaloga o seksualnosti.
Ova fascinatna i informativna studija predstavlja odličan primer neverovatnog opsega naših maštarija, i može biti od koristi kako ozbiljnim proučavaocima, tako i svima onima sa opštim interesovanjem za otkrivanje detalja o seksualnim fantazijama. Seks i psiha je knjiga za svakoga ko je zainteresovan za ljudske odnose i ono što nas pokreće iznutra, knjiga koja otvara vrata skrivenih svetova unutar svakog od nas.
"Naše fantazije predstavljaju izliv nesvesnog dela uma, i upravo usled toga što sadrže nesvestan sadržaj nismo u stanju, gotovo po definiciji, da ih razumemo; pa ipak, nastavljamo da im se prepuštamo, kao da su na neki način neodoljive." (str. 309)
This excellent book is a wonderful primer in the extraordinary range of sexual fantasies, as well as a fascinating exploration of where they come from and what purpose they serve in our wider lives.
Less titillating than Nancy Friday, Kahr approaches the subject from a clinical perspective, although he can sometimes seem a bit po-faced – his academic writing style, while clear and readable, often comes across as unintentionally funny next to the explicit interviews which make up part of the book.
The first half is essentially a thematic collection of fantasies drawn from a very extensive programme of clinical interviews. The second half is a detailed Freud-based analysis of their provenance and psychological significance.
The headline conclusion is that very many sexual fantasies, even tame ones, can be traced to traumatic childhood experiences. I would have been sceptical if not for the case studies, which illustrate his theory brilliantly, and which are calculated to have readers examining their own fantasies (and childhoods) with a new eye.
"It’s not how long you can manipulate a clitoris for but it’s about your whole upbringing and your psychopathology. It’s also a really raunchy read. It’s unbelievable what people come up with. It makes me feel so boring."
deveria ser 3,5 estrelas, mas o goodreads não deixa. pesquisa interessantíssima sobre as origens das fantasias sexuais. o autor, ainda por cima, elabora bastante sobre o tema da construção da pesquisa, o que é muito enriquecedor. as dimensões que ele criou, mais ao final do livro, e a proposta de utilizá-las para prever possíveis comportamentos criminais, foi uma das ideias mais geniais que já li. a tradução é boa, por mais que ultrapassada, utilizando pronomes masculinos para se referir às travestis. leitura muito enriquecedora, por mais que discorde de diversos pontos da psicanálise que me soam exagerados e deterministas.
Fascinerend boek over de psychologische achtergrond, de functie, de mogelijke betekenis en het vóórkomen van seksuele fantasieën.
Geen diagnostisch naslagwerk, maar de in boekvorm gepresenteerde resultaten van een gigantisch bevolkingsonderzoek. De gebruikelijke opbouw van een wetenschappelijk artikel is subtiel in het geheel verwerkt.
Een intrigerend startpunt voor vervolgonderzoek, binnen dit nog vrijwel onontgonnen vakgebied.
There was no kindle sample so I read more of the reviews than normal before purchasing. I came in with the expectation that this book would be quite dry and clinical, and that turned out false.
It does have a clinical perspective, but the author also regularly layers in their own thoughts and feelings giving it a more lively feel. Kahr might get a bit long-winded at times, but the writing is far from dry. Perhaps the dry conclusion is a reaction to the relative calm of the writing despite the inherently lively subject.
Karh engages in a few practices I appreciate in this kind of book. He's direct about possible flaws in his methodology, cites biases he's vulnerable to, and is careful with his conclusions noting explicitly what empowers his thoughts and what might be caveats to it. This open dialogue does a lot to foster trust with me on a sensitive subject.
What comes across incredibly well is the normalizing of fantasies. This book does a phenomenal job (with a combination of mass data and anecdotes) of showcasing that fantasies, regardless of focus, are common and do not implicate the fantasizer of anything.
The one hiccup I had stems from Kahr being a bit Freudian. He's direct about this, and it's evident he's modernized without a need to share Freud's conclusions. It does mean though that he's eager to put narrative to fantasies (which he notes himself a few times, and I appreciate that). I'm also rather convinced by his overall conclusions about the relationship of trauma to fantasies. But, humans are narrative machines, and he clearly has one he wants to insert so it's not entirely surprising that he's able to get it, as he states, 90%+ of the time.
- Why people like to have sex in dark: they simply have to fulfill their sexual desire through their heads (fantasy) as their partner can't fulfill their fantasies. Some women complain that at times the sex was so short, they can't even finish their sexual fantasy in their head
- Shame is a very common theme among gay fantasies, which is a lot less common in lesbian fantasies
- Sexual fantasies often break down into several categories
- The author believes that people without sexual fantasies is problematic, and typically have severe mental issues that needs to be helped first