uzivala sam citajuci cijelu trilogiju, mozda je malo naivna i prostodusna, ali bas zato lijepa, povratak nekim temeljnim vrijednostima, pomalo arhaicni stil uz puno onomatopeja i personifikacija, od 5.tog osnovne ih nisam vidjela toliko :-) ... rijeci su grgoljile kao svjezi potocic u mojim mislima :-) i Gulbranssen mi se cini iznimno zanimljiv: »Kad sam ovdje bio konfiniran za vrijeme rata i kad u Norveškoj nije bilo igre ni sporta
—
veli Gulbranssen
—
prešao sam
na krave. I tu se mogu brojati bodovi baš kao u sportu. Valjalo mi
startati na drugom području i početi sasvim iznova. Poslije se
polako išlo naprijed, došlo je do izjednačenja, bilo je pretrčavanja i
za
ostajanja. A zaželim li se zabave, odem svojoj teladi i razmišljam.
Toliko toga može čovjek naučiti kad gleda telad...«