Knjiga se sastoji od deset pripovijetki, a svaka od njih inspirirana je jednom slikom slikara Edwarda Hoppera, poznatog upravo po slikanju ljudi u naizgled običnim situacijama u različitim prostorijama: barovima, hotelskim sobama, tjeskobnim gradskim stanovima, na terasama usamljenih kuća. U slučaju ove knjige to je nit koja čvrsto veže zbirku u romaneskni oblik. Situacija i ljudi je mnogo, a Grytten izabire njih deset u kojima je glavno pitanje ostati (izdržati, propasti, preživjeti) ili otići (početi ispočetka, zaboraviti, spaliti sve mostove iza sebe).
Frode Grytten (born December 11, 1960 in Odda) is a Norwegian writer and journalist. He is the author of the Brage award-winning novel Bikubesong ('Song of the Beehive'), and other collections of short stories and poetry. His works have been translated into Swedish, Danish, Finnish, German, Dutch, Albanian, Croatian and Chinese.
Grytten is a native of the industrial town Odda, which often features in his work.
As a journalist he has mainly worked for Bergens Tidende, the local newspaper of Bergen, Norway. He is also writing for the Oslo-based national newspaper Dagbladet.
Jedna od boljih zbirki priča koje sam pročitala. svidjela mi se posebno zbog toga što je svaka priča vezana uz jednu od slika Edwarda Hoppera pa je zanimljivije prvo pogledati sliku o kojoj se piše a zatim čitati :-)
En fin novellesamling, som tar sted 27. august ti ulike steder. Vi møter forskjellige par som bor i rom ved havet og i rom i byen. Hver novelle er inspirert av et maleri av Edward Hopper, og man får derfor et visuelt innblikk i novellens åpningsrom. Jeg er imponert over hvor mye historie Grytten klarer å presse inn på få sider – enkelte av novellene føles som de inneholder handlingen til en hel roman.
"Vani je gorjelo na milijune svjetala koja kao da su nas pokušavala spasiti od tog oceana tame. Uvijek sam razmišljala o svjetlosti New Yorka kao o nekoj vrsti optimizma..."
Gryttena sam prvi put čitala prije nekoliko mjeseci kad sam odlučila bolje se upoznati sa skandinavskom književnosti. Posudila sam Pjesmu košnice više-manje na blef i to je ispao dobar odabir. U međuvremenu sam pročitala dvije knjige B. Sejranovića koje su me oduševile i stoga sada zadovoljno zaključujem da su mi njih dvojica izuzetno draga autorsko-prevoditeljska kombinacija. Izgledno je da ću pročitati sve što prvi napiše, a drugi prevede.
Inače je jedna od stvari koja me u književnosti najviše fascinira intertekstualnost. Obožavam čitati knjige ili priče koje su odgovor na neke prethodne tekstove. Slijedom toga, interdiskurzivnost je također "moj đir", a to je ono što Grytten radi u svojih deset priča. Uputno je prije ili tijekom čitanja potražiti ovih deset Hopperovih slika i vidjeti što to Grytten oživljava svojim riječima. Ako ste ikad zastali pred nekom slikom i zapitali se koja je priča iza tih ljudi, kako su dospjeli u točno ovaj zabilježeni trenutak, to je upravo ono čime se ovih deset priča bavi. A ako je netko bio na kakvoj radionici kratkih priča, sjetit će se možda da je objašnjavanje fotografija i jedna od preporučenih vježbi za kratkopričaše.
Na rečeničnoj je razini jezik ovih priča jednostavan, bez zakukuljenih poredbi i prevelike potrebe za odgonetavanjem. Svaka suvišnost je izbačena. Baš kao da ste stali pred sliku i zamišljate situaciju. Priče se lako čitaju, ali ipak, jednom kad ste došli do kraja, postoji onaj "Hmm..." trenutak kad pomislite "Pa da, doista je moguće da se nekada negdje upravo ovako situacija odigrala" ili "Kako je lik to ispleo od jedne obične slike?". Poanta nisu napeti zapleti (i tko to očekuje, razočarat će se), već unutarnja kolebanja likova, običnih ljudi poput mene ili tebe, kojima je kako Sejranović piše na poleđini knjige, "glavno pitanje ostati (izdržati, propasti, preživjeti) ili otići (početi ispočetka, zaboraviti, spaliti sve mostove iza sebe)". Definitivno, zbirka vrijedna čitanja.
Å befinne seg i Frode Gryttens litterære univers er som å høre på det blå albumet til the smiths på repeat. De som veit de veit, og de som ikke veit bør gjøre noe med det fort som Fanden.
Deset kratkih priča o ljubavnim odnosima, svaka inspirirana nekom slikom Edwarda Hoppera. Iako neke priče imaju sretan a neke tužan kraj, sve su presvučene koprenom melankolije i stvaraju sjetni ugođaj. Neki odnosi su obični (ali i dalje zanimljivo prikazani), a neki pomalo fantastični (u smislu "Kolike su šanse da se ovo stvarno desi?"), što zbirci daje dodatnu draž. Kao što se i iz naslova može zaključiti, u svakoj priči među glavnim likovima je i neka prostorija. Bila to hotelska soba, spavaća soba, susjedov dnevni boravak ili pak mala kavana u Lisabonu. Ne dogodi se uvijek puno u toj prostoriji, možda tek par riječi, pogleda, misli, no i to je dovoljno da ju oživi i gotovo nas transportira tamo. Jezik kojim se Grytten koristi nije vrhunac književnog izričaja, ali uspješno služi u kreiranju atmosfere i stvaranju uvjerljivih likova. Likova koji nam pokazuju što je ljubav i kako se nositi s njom.
Stort sett flotte noveller med stort sett middelaldrende hovedpersoner. For en Edward Hopper-fan som meg gir bildereferansene en ekstra dimensjon til historiene. Hoppers verk viser aldri hele bildet, viktige deler av scenen er skjult for betrakteren, og man må bruke fantasien for å sette alt på plass. Det samme er tilfellet med Gryttens noveller - det er alltid noen detaljer som er overlatt til leserens fantasi.
Jeg elsker hvordan hver novelle er så bra skrevet og engasjerende at den bare griper tak i deg fra første setning, og drar deg inn en nydelig verden, om enn for bare en kort stund.
Auf Deutsch gelesen ("Eine Frau in der Sonne"): Eine geniale Idee (auch wenn vielleicht nicht neu): Ein Norweger wählt Bilder des amerikanischen Malers Edward Hopper aus und schreibt dazu Liebesgeschichten. Beim Lesen musste ich immer wieder zurück blättern und Details anschauen, die er beschrieb. Irgendwie hängen die Geschichten inhaltlich zusammen, auch wenn sie an diversen Orten spielen (Paris, Oslo, London, New York...): So ist beispielsweise das Thema langjährige Beziehung und Sprachlosigkeit eines der zentralen Anliegen des Autors. Etwas verwirrt war ich, dass nicht die USA im Zentrum steht, weil Hopper ja ein Amerikaner ist. Wenn nicht die letzte Geschichte im Buch stünde, hätte ich das Maximum an Punkten vergeben können. Aber diese hat mich so gestört (mit dem Thema Sexfilm und den nicht enden wollenden Sätzen ohne Satzzeichen), dass es so nur ein "GUT++" gibt.
Boken er inndelt i ti ulike noveller som tar utganspunkt i diverse maleri (av Edward Hopper). Grytten får frem dybden og variasjonen i måten to mennesker lever ut sin kjærlige relasjon på, og når det brister. Vi får innblikk i perfekte dager, ensidig kjærlighet, kjærlighet som svant hen og den som aldri helt ble funnet.
Dette er absolutt en bok for den kunsteriske sjel eller den som trenger en påminnelse om at kjærligheten er like sårbar og vanskelig som den er vakker og avhengighetsskapende.
Očarala me ova zbirka priča! U knjizi samo nedostaju reprodukcije slika koje su poslužile kao inspiracija autoru jer se vjerno prati slikarska kompozicija i od slike se gradi pripovijetka.
Deset predivnih priča koje su i usporene i melankolične i propitkujuće i pune života i veoma tužne... Tokom čitanja stječe se neobičan starinski dojam, kao da radnje u pričama nisu smještene u sadašnjost. To su nedovršeni, nedorečeni, dirljivi isječci života, često potaknuti sukobom, nerazumijevanjem ili krivnjom. Sobe iz naslova su inspiracija slikama Edwarda Hoppera, što je isto zanimljivo vidjeti - kako se jedan umjetnik inspirira radom drugoga.
"Vidio sam je kako stoji dolje i tada mi kroz glavu prođe misao da je sve lijepo nadohvat ruke, sve lijepo je uvijek tu, nadohvat ruke, samo treba ispružiti ruku i dodirnuti ga."
My first "reading" of Frode Grytten. The ten short stories of this book are moving, full of melancholy. Inspired by ten paintings by Edward Hopper, Frode Grytten opens the doors of private rooms and lets us observe ten couples. About love that disappears. About love that reappears. About unfulfilled love. About inevitable ruptures. About couples that destroy themselves. About the fate that separates and unites.
With this book, I also discover a new form of reading "the audiobook". I really enjoyed it. The emotion in these ten short stories is strengthened by the narrators' voices.