What do you think?
Rate this book
Kneginja iz Petrinjske ulice
400 pages, Paperback
First published January 1, 1988
10 people are currently reading
199 people want to read
About the author
Marija Jurić Zagorka
86 books310 followersMarija Jurić Zagorka was a Croatian journalist, novelist and dramatist, the first female journalist and second in the list of most popular Croatian writers of all time (by the 2005 poll compiled by Vjesnik, a Zagreb daily newspaper). Many of her works have been adapted to film.
She was born in the village of Negovec near Vrbovec, to a well-standing family, which allowed her a good education, but in spite of her talent and many gifts, her parents decided to end her education early and, soon after leaving school, married her off to a man whom she barely knew, a Hungarian railway clerk 18 years her senior. The marriage ended abruptly with her escape from the house, first to Sremska Mitrovica and then to Zagreb, due to her husband's and mother-in-law's abuse.
It was in Zagreb that she began her career as a journalist, which was a highly unusual career for a woman in those days, and because of that, she was frowned upon, humiliated and prejudiced against her entire life. She was forced to write anonymously, under pseudonyms that hid her gender, and hide herself at work so nobody would notice there was a woman writing for (and later running) a newspaper. This didn't stop her from being politically involved, fighting against the Germanization and Magyarization of Croatia, and fighting for the rights of women, which caused her considerable problems in life, both professionally and privately.
Urged by Bishop Strossmayer, Zagorka began writing historic novels, usually set in 16th, 17th and 18th century Croatia. She instantly became popular amongst the people, who endearingly called her "The Fairy of Zagorje" (upon publishing Grička vještica) and "Queen of Croatians" (upon publishing Gordana: Kraljica Hrvata). The critics and her colleagues, however, constantly put her down, ridiculed her work, slurred her as a person and as a writer, and deliberately ignored her in literary magazines and almanacs. Still, she kept on writing and published her works as a part of her newspaper so they would be affordable to the general public, adapted her own and the works of August Šenoa for theater, ran two magazines "Ženski list" (1925- 1938) and "Hrvatica" (1938-1940) addressed to the female public, and with her young female colleagues formed the Society of Croatian Female Writers.
Upon the formation of Independent State of Croatia, the magazine "Hrvatica" was forcibly canceled and her entire estate is taken from her, leaving her without means to support herself. Desperate, Zagorka attempted suicide, but luckily survived. Living in Zagreb, she saw the end of WWII thanks to the financial help and care of her loyal public. Despite her age and weak health, she continued fighting for the rights of women, even though it earned her the ridicule and animosity of her male colleagues, who repeatedly called her "a madwoman" and "mannish old hag", until the day of her death.
None of her novels have been translated into English, but two are available in German: Grička vještica and Malleus maleficarum. 11 of her novels, published in Croatian, are found in the Library of Congress. The exact number of the novels she has written is unknown, but it is presumed that she wrote around 35, some of which are lost forever.
She was born in the village of Negovec near Vrbovec, to a well-standing family, which allowed her a good education, but in spite of her talent and many gifts, her parents decided to end her education early and, soon after leaving school, married her off to a man whom she barely knew, a Hungarian railway clerk 18 years her senior. The marriage ended abruptly with her escape from the house, first to Sremska Mitrovica and then to Zagreb, due to her husband's and mother-in-law's abuse.
It was in Zagreb that she began her career as a journalist, which was a highly unusual career for a woman in those days, and because of that, she was frowned upon, humiliated and prejudiced against her entire life. She was forced to write anonymously, under pseudonyms that hid her gender, and hide herself at work so nobody would notice there was a woman writing for (and later running) a newspaper. This didn't stop her from being politically involved, fighting against the Germanization and Magyarization of Croatia, and fighting for the rights of women, which caused her considerable problems in life, both professionally and privately.
Urged by Bishop Strossmayer, Zagorka began writing historic novels, usually set in 16th, 17th and 18th century Croatia. She instantly became popular amongst the people, who endearingly called her "The Fairy of Zagorje" (upon publishing Grička vještica) and "Queen of Croatians" (upon publishing Gordana: Kraljica Hrvata). The critics and her colleagues, however, constantly put her down, ridiculed her work, slurred her as a person and as a writer, and deliberately ignored her in literary magazines and almanacs. Still, she kept on writing and published her works as a part of her newspaper so they would be affordable to the general public, adapted her own and the works of August Šenoa for theater, ran two magazines "Ženski list" (1925- 1938) and "Hrvatica" (1938-1940) addressed to the female public, and with her young female colleagues formed the Society of Croatian Female Writers.
Upon the formation of Independent State of Croatia, the magazine "Hrvatica" was forcibly canceled and her entire estate is taken from her, leaving her without means to support herself. Desperate, Zagorka attempted suicide, but luckily survived. Living in Zagreb, she saw the end of WWII thanks to the financial help and care of her loyal public. Despite her age and weak health, she continued fighting for the rights of women, even though it earned her the ridicule and animosity of her male colleagues, who repeatedly called her "a madwoman" and "mannish old hag", until the day of her death.
None of her novels have been translated into English, but two are available in German: Grička vještica and Malleus maleficarum. 11 of her novels, published in Croatian, are found in the Library of Congress. The exact number of the novels she has written is unknown, but it is presumed that she wrote around 35, some of which are lost forever.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 22 of 22 reviews
August 5, 2015
I kad čitam o njoj i kad čitam njene knjige, ma i svaki put kad samo čujem njeno ime, ne mogu da ne osjetim duboko poštovanje prema ovoj ženi.
Nema se tu mnogo za pričati, dovoljno je reći: Marija Jurić Zagorka i prvi hrvatski kriminalistički roman. Recept za uživanje.
''Kneginja iz Petrinjske ulice'' mi je, 105 godina nakon što je napisana, dodatno uljepšala ovih nekoliko ionako odličnih dana godišnjeg odmora.
Pokoja primjedba na radnju i likove bi se i mogla naći, ali ih u ovom slučaju ne želim tražiti ni isticati, pa za cjelokupnu atmosferu i doživljaj čitanja ipak dajem svih 5 zvjezdica.
I po tko zna koji put - kapa dolje za Zagorku!
May 2, 2024
CRO/ENG
Kao treće pročitano djelo od Marije Jurić Zagorke, primjećujem kako su ovoga puta veliki povijesni događaji (demonstracije protiv tadašnje vlade Khuena Hedervaryja) stavljeni po strani, a u svrhu prikazivanja tamnijih strana ljudskog društva (razbojništvo, nevjera, ubojstvo) koje koriste trenutnu situaciju za vlastitu korist. Naravno, autorica ne krije kako je ovaj roman inspiriran slučajevima Sherlocka Holmesa, ali to samo pokazuje njeno vješto praćenje tadašnjih trendova (u pozitivnom kontekstu), te mi je svakako drago što referencira slavnog detektiva sa svojim glavnim protagonistom u knjizi. Osim toga, sviđa mi se kako tijek radnje postaje svojevrsni vodič za turiste kroz tadašnji centar Zagreba (mnoge ulice i mjesta su zadržala svoje nazive do danas) i kako lokacije vrve od života, bilo na otvorenom ili u krčmi. Sama radnju, iako ne obiluje originalnošću, služi vrlo dobro upoznavanju likova do te mjere da mi svi postanu dragi, kako se tajne otkrivaju tijekom istrage ili u neočekivanim okolnostima. Najslabiji dijelovi knjige (za mene) su događaji u inozemstvu i antiklimaktični kraj, ali je ukupni dojam jako pozitivan. Kako bi se reklo: nije poanta u destinaciji, koliko u putovanju. Poglavlja ima puno, ali su stranice kratke, pa nije problematično napraviti si pauzu između čitanja, pa, tko želi, može pružiti priliku jednom od Zagorkinih ranijih uradaka prije nego što se upusti u njene poznatija naslove i serijale.
As a third work by Maria Jurich Zagorka that I read, I've noticed this time that the historical events (the demonstrations against the ongoing government of Khuen Hedervary) were put aside, in favor of showing the darker side of human society (robbery, unfaithfulness, murder) which uses the current situation for it's own gain. Of course, the author doesn't hide the fact that this novel is inspired by cases of Sherlock Holmes, but it only shows her paying attention to those trends at the time (in a positive context), and I'm glad that it references the famous detective with it's main protagonist in the book. Besides that, I like how the course of the plot becomes a tour guide of it's own through the center of Zagreb back in those times (many streets and places have kept their names up to this day) and how the locations burst with life, either in the open or in the tavern. The plot itself, though not original, serves very good to get to know the characters enough for me to like all of them, the secrets which are discovered through out the investigation or in an unexpected situations. The weakest parts (for me) are the events abroad and anticlimactic ending, but the overall impression is very positive. How they say: it's not about the destination, but the journey. The chapters are many, but the pages are short, so it's not a problem take pauses between reading, so, who wishes, can give a chance to one of earliest works by Zagorka before traversing into her more well known titles and series.
Kao treće pročitano djelo od Marije Jurić Zagorke, primjećujem kako su ovoga puta veliki povijesni događaji (demonstracije protiv tadašnje vlade Khuena Hedervaryja) stavljeni po strani, a u svrhu prikazivanja tamnijih strana ljudskog društva (razbojništvo, nevjera, ubojstvo) koje koriste trenutnu situaciju za vlastitu korist. Naravno, autorica ne krije kako je ovaj roman inspiriran slučajevima Sherlocka Holmesa, ali to samo pokazuje njeno vješto praćenje tadašnjih trendova (u pozitivnom kontekstu), te mi je svakako drago što referencira slavnog detektiva sa svojim glavnim protagonistom u knjizi. Osim toga, sviđa mi se kako tijek radnje postaje svojevrsni vodič za turiste kroz tadašnji centar Zagreba (mnoge ulice i mjesta su zadržala svoje nazive do danas) i kako lokacije vrve od života, bilo na otvorenom ili u krčmi. Sama radnju, iako ne obiluje originalnošću, služi vrlo dobro upoznavanju likova do te mjere da mi svi postanu dragi, kako se tajne otkrivaju tijekom istrage ili u neočekivanim okolnostima. Najslabiji dijelovi knjige (za mene) su događaji u inozemstvu i antiklimaktični kraj, ali je ukupni dojam jako pozitivan. Kako bi se reklo: nije poanta u destinaciji, koliko u putovanju. Poglavlja ima puno, ali su stranice kratke, pa nije problematično napraviti si pauzu između čitanja, pa, tko želi, može pružiti priliku jednom od Zagorkinih ranijih uradaka prije nego što se upusti u njene poznatija naslove i serijale.
As a third work by Maria Jurich Zagorka that I read, I've noticed this time that the historical events (the demonstrations against the ongoing government of Khuen Hedervary) were put aside, in favor of showing the darker side of human society (robbery, unfaithfulness, murder) which uses the current situation for it's own gain. Of course, the author doesn't hide the fact that this novel is inspired by cases of Sherlock Holmes, but it only shows her paying attention to those trends at the time (in a positive context), and I'm glad that it references the famous detective with it's main protagonist in the book. Besides that, I like how the course of the plot becomes a tour guide of it's own through the center of Zagreb back in those times (many streets and places have kept their names up to this day) and how the locations burst with life, either in the open or in the tavern. The plot itself, though not original, serves very good to get to know the characters enough for me to like all of them, the secrets which are discovered through out the investigation or in an unexpected situations. The weakest parts (for me) are the events abroad and anticlimactic ending, but the overall impression is very positive. How they say: it's not about the destination, but the journey. The chapters are many, but the pages are short, so it's not a problem take pauses between reading, so, who wishes, can give a chance to one of earliest works by Zagorka before traversing into her more well known titles and series.
September 17, 2015
Prvi hrvatski kriminalisticki roman. Kad sam ovo procitala na koricama, zapitala sam se kako ce se moja omiljena Zagorka snaci u ovoj ulozi. Moram priznati da nisam bila bas optimisticna. Ali onda gle cuda, svakom stranicom zaplet sve bolji, mislis da znas rasplet, ali se prevaris, pa opet mislis da znas, pa se opet prevaris, i onda iznenadjenje, i dobar kraj. Oprosti mi moja draga Zagorko sto sam sumnjala u tebe. Nema 5 zvjezdica samo zato sto mi ovo nije njeno najbolje djelo.
December 23, 2021
Keďže nežijem v jaskyni, roky evidujem autorkine série Plamene inkvizície a Gričskú čarodejnicu. Chcela som si od nej niečo prečítať a dostal sa mi do rúk jej samostatný detektívny román.
Začnime zápletkou. Zagorka tu zaplieta a rozplieta obrovské klbko tajomstiev, informácie odhaľuje postupne a po celú dobu drží čitateľa v napätí. Hoci som mala ku knihe výhrady, tak veľmi ma zaujímalo, čo sa tam deje, aké sú všetky tie tajomstvá a akým spôsobom sa rozmotajú tie lži a vyšetrovanie vraždy, že aj nevedela prestať čítať.
Ale tie postavy! Kniha v origináli vyšla v roku 1910 a mne je jasné, že storočnú knihu nemožno hodnotiť podľa dnešných štandardov. Ale nedalo mi to, mňa tam všetci rozčuľovali.
Máme tu policajta, ktorý nepozerá na fakty, ale na svoje city a sympatie a podľa nich rieši vraždu. Maximálna neprofesionalita a takisto rýchle, ničím nepodložené domnienky.
Máme tu dievča, ktoré podriadilo celý svoj život mužovi, ktoré zahodilo svoj život za jeho šťastie. A tiež ktoré odpadáva na každej druhej strane, až sa čudujem, že mala vôbec nejaké dialógy.
Máme tú nešťastnú matku, ktorá stratila svoju identitu a podriadila svoj život dcére. A ich vzťah zakladá na citovom vydieraní.
Máme tu muža, ktorý sa zamiluje na prvý pohľad a v tej sekunde je ochotný pre ženu umrieť, lebo ju proste strašne miluje.
Autorke sa musí nechať, že je schopná vykresliť postavy tak, že hoci sú postavy maximálne nesympatické a ich mentalita vám je odporná, viete pochopiť, čo sa skrýva za tým prečo konajú tak, ako konajú. Čo sa im v živote stalo, že sa z nich stali ľudia, ktorými sú.
Zároveň tu však máme veľmi antiklimatický záver, pretože ten nesmierne zaujímavý, napínavý a zamotaný prípad je veľmi nešťastne ukončený a je z neho dosť veľké sklamanie.
Kniha je však veľmi dobre napísaná a určite dám autorke v budúcnosti ešte šancu. Čítanie rozhodne neľutujem.
Začnime zápletkou. Zagorka tu zaplieta a rozplieta obrovské klbko tajomstiev, informácie odhaľuje postupne a po celú dobu drží čitateľa v napätí. Hoci som mala ku knihe výhrady, tak veľmi ma zaujímalo, čo sa tam deje, aké sú všetky tie tajomstvá a akým spôsobom sa rozmotajú tie lži a vyšetrovanie vraždy, že aj nevedela prestať čítať.
Ale tie postavy! Kniha v origináli vyšla v roku 1910 a mne je jasné, že storočnú knihu nemožno hodnotiť podľa dnešných štandardov. Ale nedalo mi to, mňa tam všetci rozčuľovali.
Máme tu policajta, ktorý nepozerá na fakty, ale na svoje city a sympatie a podľa nich rieši vraždu. Maximálna neprofesionalita a takisto rýchle, ničím nepodložené domnienky.
Máme tu dievča, ktoré podriadilo celý svoj život mužovi, ktoré zahodilo svoj život za jeho šťastie. A tiež ktoré odpadáva na každej druhej strane, až sa čudujem, že mala vôbec nejaké dialógy.
Máme tú nešťastnú matku, ktorá stratila svoju identitu a podriadila svoj život dcére. A ich vzťah zakladá na citovom vydieraní.
Máme tu muža, ktorý sa zamiluje na prvý pohľad a v tej sekunde je ochotný pre ženu umrieť, lebo ju proste strašne miluje.
Autorke sa musí nechať, že je schopná vykresliť postavy tak, že hoci sú postavy maximálne nesympatické a ich mentalita vám je odporná, viete pochopiť, čo sa skrýva za tým prečo konajú tak, ako konajú. Čo sa im v živote stalo, že sa z nich stali ľudia, ktorými sú.
Zároveň tu však máme veľmi antiklimatický záver, pretože ten nesmierne zaujímavý, napínavý a zamotaný prípad je veľmi nešťastne ukončený a je z neho dosť veľké sklamanie.
Kniha je však veľmi dobre napísaná a určite dám autorke v budúcnosti ešte šancu. Čítanie rozhodne neľutujem.
March 14, 2023
Marija Juric Zagorka
U recenziji knjige Divljakusa od 2.3.2023. napisala sam (otprilike) kako se tek nakon puno glupavog sadrzaja, sto ukljucuje, red guzica i red cica, mogla pronaci vijest o obljetnici rodjenja Marije Juric Zagorke. Ne bih to sada ponavljala da vec isti dan i grudi Marije Juric Zagorke nisu postale same po sebi tema i to uzduz i poprijeko (otuznog) hrvatskog medijskog prostora. WTF? Grudi MJZ? Ne (grudi) Maje, ne Severine..neee..Zagorke🫣
Naime u jednoj dokumentarmoj emisiji na HRTu, stanoviti Boris Velican “koji je sada preuzeo ulogu turističkog vodiča, govori kako je javni Zagorkin spomenik u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici potrebno uhvatiti za grudi da bi se prolazniku ispunila želja!”
Naravno potpuna glupost i jos jedna idiotska i nadasve uvredljiva besmislica ovog vrlog novog svijeta…ne znam koji je epilog dobio taj dogodjaj..pobunila se javnost, on se mozda ispricao…
Kneginja iz Petrinjske ulice vjesto je isprican krimic, u kojem nemojte ocekivati bezbroj likova, krv do koljena, odsjecene organe, zamrsenu radnju…Nema ovdje niti puno povijesno politickih okolnosti kojima je Zagorka inace sklona, a prijevod je prilicno suvremen (neki arhaizmi ce vas mozda nasmijati i razveseliti..kao na primjer “najvolim”).
Sto je sve covjek u stanju napraviti zbog ljubavi, u sto se on moze pretvoriti, koliko daleko moze ici onaj koji pati…roman je to u ljubavi i patnji, posvecenosti, lojalnosti, tuzi…
A sve rijesava domisljati i vrckavi detektiv Simek.
Teme koje mi nisu promakle, a koje je MJZ vjesto ukomponirala je
- neprepoznatljivost i beznacajan polozaj Hrvatske (kada detektiv Simek dolazi u Svicarsku, a kolega ga pita, je li on Madjar, i zapravo da ne prati sva ta barbarska plemena tamo negdje..)
- pa polozaj zena koje iako su bile imucne, status su mogle dobiti jedino udajom za nekoga tko ima odgovarajucu titulu makar taj bio siromah bez prebijene pare (Okicka) - sto nije bilo svojstveno samo Hrvatskoj, citanje knjige koincidiralo je s mojim gledanjem filma Moja Afrika, gdje je istu sudbinu zadesila dansku Barunicu Karen Blixen (po cijem romanu i zivotu je snimljen ovaj Oscarom nagradjen film)
- pa odnos Hrvata prema radu, u odnosu sa svicarskom mladezi “svima je iz ociju sijevalo ozbiljnije shvacanje zivota i rada..Kod nas imade na zabavama pustopadnog veselja, ali nema zadovoljstva. Danas ludujes, deset dana si kao pokvareni kiseli krastavac. A to ti je zato jer nasa mladez ne radi, ne osjeca svoj rad dusevnom potrebom, nego neugodnim teretom.”
Suvremena je MJZ mnogo vise nego sto se cini i iznimno vjesta spisateljica, nepravedno zanemarana i necitana. Zavirite i vi u kucne biblioteke, otpuhnite prasinu i opustite se uz zaboravljena slova velike Marije Juric Zagorke.
U recenziji knjige Divljakusa od 2.3.2023. napisala sam (otprilike) kako se tek nakon puno glupavog sadrzaja, sto ukljucuje, red guzica i red cica, mogla pronaci vijest o obljetnici rodjenja Marije Juric Zagorke. Ne bih to sada ponavljala da vec isti dan i grudi Marije Juric Zagorke nisu postale same po sebi tema i to uzduz i poprijeko (otuznog) hrvatskog medijskog prostora. WTF? Grudi MJZ? Ne (grudi) Maje, ne Severine..neee..Zagorke🫣
Naime u jednoj dokumentarmoj emisiji na HRTu, stanoviti Boris Velican “koji je sada preuzeo ulogu turističkog vodiča, govori kako je javni Zagorkin spomenik u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici potrebno uhvatiti za grudi da bi se prolazniku ispunila želja!”
Naravno potpuna glupost i jos jedna idiotska i nadasve uvredljiva besmislica ovog vrlog novog svijeta…ne znam koji je epilog dobio taj dogodjaj..pobunila se javnost, on se mozda ispricao…
Kneginja iz Petrinjske ulice vjesto je isprican krimic, u kojem nemojte ocekivati bezbroj likova, krv do koljena, odsjecene organe, zamrsenu radnju…Nema ovdje niti puno povijesno politickih okolnosti kojima je Zagorka inace sklona, a prijevod je prilicno suvremen (neki arhaizmi ce vas mozda nasmijati i razveseliti..kao na primjer “najvolim”).
Sto je sve covjek u stanju napraviti zbog ljubavi, u sto se on moze pretvoriti, koliko daleko moze ici onaj koji pati…roman je to u ljubavi i patnji, posvecenosti, lojalnosti, tuzi…
A sve rijesava domisljati i vrckavi detektiv Simek.
Teme koje mi nisu promakle, a koje je MJZ vjesto ukomponirala je
- neprepoznatljivost i beznacajan polozaj Hrvatske (kada detektiv Simek dolazi u Svicarsku, a kolega ga pita, je li on Madjar, i zapravo da ne prati sva ta barbarska plemena tamo negdje..)
- pa polozaj zena koje iako su bile imucne, status su mogle dobiti jedino udajom za nekoga tko ima odgovarajucu titulu makar taj bio siromah bez prebijene pare (Okicka) - sto nije bilo svojstveno samo Hrvatskoj, citanje knjige koincidiralo je s mojim gledanjem filma Moja Afrika, gdje je istu sudbinu zadesila dansku Barunicu Karen Blixen (po cijem romanu i zivotu je snimljen ovaj Oscarom nagradjen film)
- pa odnos Hrvata prema radu, u odnosu sa svicarskom mladezi “svima je iz ociju sijevalo ozbiljnije shvacanje zivota i rada..Kod nas imade na zabavama pustopadnog veselja, ali nema zadovoljstva. Danas ludujes, deset dana si kao pokvareni kiseli krastavac. A to ti je zato jer nasa mladez ne radi, ne osjeca svoj rad dusevnom potrebom, nego neugodnim teretom.”
Suvremena je MJZ mnogo vise nego sto se cini i iznimno vjesta spisateljica, nepravedno zanemarana i necitana. Zavirite i vi u kucne biblioteke, otpuhnite prasinu i opustite se uz zaboravljena slova velike Marije Juric Zagorke.
July 3, 2025
Nakon izvrsnog obilaska Zagreba u organizaciji Društva Marije Jurić Zagroke (sve preporuke!), poželjela sam pročitati neki od njezinih romana. Mislim da sam odabrala krivi. Ovo je jedan od vrlo ranih romana, i zbog formata u kojem je izvorno objavljivan (i sama vodičica je rekla da su joj urednici brisali sve što nije bila čista radnja, pa je zbog toga izostajala karakterizacija), jednostavno nije bio osobito kvalitetan ili u kriminalističkom smislu dobro pogođen. Bilo je zanimljivo pročitati ga isključivo s odmakom, budući da je prvi hrvatski detektivski roman.
April 30, 2025
Samo je jedna Zagorka!💝
November 9, 2017
Odakle uopće krenuti u ovom neredu od knjige... od titule prvog krimića? Ovaj roman nosi titulu prvog hrvatskog kriminalističkog romana, iako on to zapravo nije, jer ne ispunjava glavnu funkciju krimića- zagonetku koja pruži čitatelju priliku da se sam dosjeti rješenja prije kraja knjige, jer se otkrije da je ubojica lik koji je pojavio u zadnjih 5 stranica romana!! Ok legendo... Zanimljivo je kako Zagorka na početku fura svoj lik detektiva Šimeka na Sherlocka Holmesa, iako je Šimek totalni anti Sherlock, to je detektiv kojem sve padne u krilo, detektiv koji otiđe u Švicarsku tražit lika, pa sretne konobara Slavena koji zna tog lika.. https://media.giphy.com/media/jA8TT03...
Posebice urnebesno jest što se Šimek u cilju što bolje istrage izbrije na nulu i obrije bradu i brkove te ga nitko, nitko, nitko ne može prepoznati, čak biva uhićen od strane svojih kolega.
Još veće groblje od same tematike i fabule jest Zagorkin stil pisanja i jezik djela. 85% (malo san i reka) teksta sastoji se od brzopoteznih dijaloga likova na razini osnovnoškolskog Lidrano natjecanja. Još jedna zanimljiva činjenica u vezi jezika jest što svi likovi koriste standardizirani idiom osim 2-3 lika lopova, među kojima je i jedna starica, koji koriste kajkavski te se korištenjem istog prikazuju kao bedaci i neznalice.
Jedini potencijalno zanimljiv lik jest lik gospođe Okić, potencijalne nimfomanke koja mrzi svog muža,a žudi za svim ostalim muškarcima, no i razrješenje njezinog braka je urnebesno naivno.
Jasno je da je Zagorka u svoje vrijeme bila omaložavana i sputavana, stoga sam sa ovim slinim uskrsnućem i popularnošću koju Zagorka doživljava zadnjih godina i pomislio kako se u njezinom književnom radu može pronaći određena kvaliteta, no očito je da je njezina književna kvaliteta na razini nižih razreda osnovne škole, kroz koje se opet ne može eksploatirati radi obujma njezinih djela.
Posebice urnebesno jest što se Šimek u cilju što bolje istrage izbrije na nulu i obrije bradu i brkove te ga nitko, nitko, nitko ne može prepoznati, čak biva uhićen od strane svojih kolega.
Još veće groblje od same tematike i fabule jest Zagorkin stil pisanja i jezik djela. 85% (malo san i reka) teksta sastoji se od brzopoteznih dijaloga likova na razini osnovnoškolskog Lidrano natjecanja. Još jedna zanimljiva činjenica u vezi jezika jest što svi likovi koriste standardizirani idiom osim 2-3 lika lopova, među kojima je i jedna starica, koji koriste kajkavski te se korištenjem istog prikazuju kao bedaci i neznalice.
Jedini potencijalno zanimljiv lik jest lik gospođe Okić, potencijalne nimfomanke koja mrzi svog muža,a žudi za svim ostalim muškarcima, no i razrješenje njezinog braka je urnebesno naivno.
Jasno je da je Zagorka u svoje vrijeme bila omaložavana i sputavana, stoga sam sa ovim slinim uskrsnućem i popularnošću koju Zagorka doživljava zadnjih godina i pomislio kako se u njezinom književnom radu može pronaći određena kvaliteta, no očito je da je njezina književna kvaliteta na razini nižih razreda osnovne škole, kroz koje se opet ne može eksploatirati radi obujma njezinih djela.
March 29, 2016
Lijepi je osjećaj prisjetiti se duha nekadašnjeg Zagreba, mentaliteta ljudi i čiste pristojnosti te uljudnosti koje možeš pronaći u rijetko kojoj osobi - bar što se iskrene pristojnosti i uljudnosti tiče. Onih hinjenih današnje doba i previše ima.
A opet, zlo se nije značajnije mijenjalo u odnosu na Zagorkino vrijeme. Kao ni osjećaj pravednosti i pravde.
Draga moja Zagorka - uvijek bila i zauvijek ostala. Ovo je samo početak... a opus je bogat i željan sjećanja.
A opet, zlo se nije značajnije mijenjalo u odnosu na Zagorkino vrijeme. Kao ni osjećaj pravednosti i pravde.
Draga moja Zagorka - uvijek bila i zauvijek ostala. Ovo je samo početak... a opus je bogat i željan sjećanja.
July 4, 2023
Ovo djelo predstavlja prvi hrvatski kriminalistički roman čija se radnja vrti oko istraživanja ubojstva misteriozne udovice. Zagorka kao Zagorka - nikad ne razočara ❤️, stoga je ovaj roman izazvao kod mene izrazito oduševljenje i interes. Radnja je napeta i nepredvidiva, uz likove raznih osobnosti. Kao pravom nervoznom hiperaktivcu, radnja ovog romana uspjela je zadržati moju pažnju i koncentraciju svojim neočekivanim obratima.
April 23, 2020
Druga Zagorkina knjiga koju sam pročitala, jedva čekam Gričku vješticu. Odlična knjiga, brzo se čita i jezik je jednostavan za razumijeti. Posebno mi se dopala povijesna komponenta gdje se bolje upozna Zagreb
October 9, 2012
Little princess and a great love story wrapped in history and intrigue.
This female character, unlike other Zagorka's female characters, is not as strong and dominant.
This female character, unlike other Zagorka's female characters, is not as strong and dominant.
June 1, 2020
Ne razumijem zašto ovaj roman nije lektira...
March 1, 2023
Konačno sam pročitala Kneginju iz Petrinjske ulice, prvi hrvatski kriminalistički roman iz pera veličanstvene Marije Jurić Zagorke. Osobno mislim da se Zagorka bolje snalazila u žanru povijesnih intriga; krimić joj nije forte. Moglo se poboljšati samu misteriju, ali Zagorki ne mogu ništa previše zamjeriti. Ima ovdje nekoliko zanimljvih likova i ideja (gospođa Okić, Antolković), a atmosfera Zagreba početkom 20.-og stoljeća je uvjerljivo dočarana, uz blage političke nijanse. Iako ovo nije Zagorkino najbolje djelo, i dalje ima njezin pitki i lagani stil koji vuče dalje na čitanje.
January 3, 2026
Kneginja iz Petrinjske ulice kao prva Zagorkina knjiga koju sam pročitala otvorila mi je vrata u čaroban svijet Zagorkinih knjiga i zaljubila me u njezin lik i djelo. Ne želim se osvrtati na detalje i nedostatke jer mislim da je ovo *prvo kriminalističko djelo hrvatske književnosti* zaslužilo svih pet zvjezdica, prvo zbog inovativnosti, drugo zbog čitljiva stila i treće zato što me vjerodostojno i meko ubacilo u neki nepoznati svijet i neko drugo vrijeme. Ova je knjiga za mene bila otkriće i uživanje od samog početka pa sve do kraja!
January 27, 2023
Zanimljiv roman o istrazi ubojstva. Likovi su raznoliki, i uvjerljivi. Ženski likovi imaju dubinu, i aktivne su, što je uvijek ugodno za pratiti. Roman je aktualan i suvremen, te ga je lako pratiti i preko 100 godina od pisanja.
Šimek kao glavni istražitelj je ugodan lik za pratit kroz priču. Simpatično je kako je spisateljica dala hommage Sherlocku Holmesu.
Kraj je razočaravajuć.
Šimek kao glavni istražitelj je ugodan lik za pratit kroz priču. Simpatično je kako je spisateljica dala hommage Sherlocku Holmesu.
Kraj je razočaravajuć.
May 13, 2019
Napeto i zanimljivo do samog kraja, koji mi se nije pretjerano svidio. Iako se rasplet pomalo naslućuje, čitatelja se navodi na krivi trag kako bi pretpostavljam bili zanimljivije. Sve u svemu, zgodna knjiga za bus 😁
June 28, 2023
i really liked the book and its well written
September 22, 2025
najbolji krimić, mix svega što sam u životu čitala i bog čega sam suze lila.
Darinka i Okić su taj par koji su na kraju konačno sretni zajedno 💞
Darinka i Okić su taj par koji su na kraju konačno sretni zajedno 💞
April 23, 2014
Procitala sam izdanje iz 1982.
Jako mi se svidjela ova knjiga. Prva Zagorkina koju sam procitala.
Dobro, neki djelovi jesu bili malo dosadni i likovi(Darinka i detektiv najvise) bili pomalo stereotipni, ai sto se tu moze.
U svakom slucaju, topla preporuka svakome iz Hrvatskd/tko govori hrvatski.
Ipak je to prvi nas kriminalisticki roman, ali dobra stara Zagorka unikad ne razocara.
Nade ona mjesta za ljubav koja ju nikako nije pratila u svakoj svojoj knjizi. Barem prema onome sto sam do sada procitala :)
Jako mi se svidjela ova knjiga. Prva Zagorkina koju sam procitala.
Dobro, neki djelovi jesu bili malo dosadni i likovi(Darinka i detektiv najvise) bili pomalo stereotipni, ai sto se tu moze.
U svakom slucaju, topla preporuka svakome iz Hrvatskd/tko govori hrvatski.
Ipak je to prvi nas kriminalisticki roman, ali dobra stara Zagorka unikad ne razocara.
Nade ona mjesta za ljubav koja ju nikako nije pratila u svakoj svojoj knjizi. Barem prema onome sto sam do sada procitala :)
Read
March 8, 2016The best!!! <3
October 26, 2020
4.5/5
POPSUGAR 2020 READING CHALLENGE: A book set in a country beginning with C
POPSUGAR 2020 READING CHALLENGE: A book set in a country beginning with C
Displaying 1 - 22 of 22 reviews