What do you think?
Rate this book
Ex Ponto, Nemiri, Lirika
... ma koliko se doživljava kao okrenutost pesnika sebi i svom unutrašnjem svetu, kao razgovor s dušom, ona je i obraćanje pesnika čitaocu, Bogu, ljudima i dijalog sa svima njima, i to je ono što je čini aktuelnom i danas. Jer, Andrić ispovedanje diže na nivo opšteg saznanja i univerzalnog iskustva u kome prepoznajemo i sebe i druge, prošle, sadašnje i buduće stradalnike.
276 pages, Hardcover
First published January 1, 1920
25 people are currently reading
293 people want to read
About the author
Ivo Andrić
261 books1,253 followersIvo Andrić (Serbian Cyrillic: Иво Андрић; born Ivan Andrić) was a Yugoslav novelist, poet and short story writer who won the Nobel Prize in Literature in 1961. His writings dealt mainly with life in his native Bosnia under Ottoman rule.
Born in Travnik in Austria-Hungary, modern-day Bosnia and Herzegovina, Andrić attended high school in Sarajevo, where he became an active member of several South Slav national youth organizations. Following the assassination of Archduke of Austria Franz Ferdinand in June 1914, Andrić was arrested and imprisoned by the Austro-Hungarian police, who suspected his involvement in the plot. As the authorities were unable to build a strong case against him, he spent much of the war under house arrest, only being released following a general amnesty for such cases in July 1917. After the war, he studied South Slavic history and literature at universities in Zagreb and Graz, eventually attaining his PhD. in Graz in 1924. He worked in the diplomatic service of the Kingdom of Yugoslavia from 1920 to 1923 and again from 1924 to 1941. In 1939, he became Yugoslavia's ambassador to Germany, but his tenure ended in April 1941 with the German-led invasion of his country. Shortly after the invasion, Andrić returned to German-occupied Belgrade. He lived quietly in a friend's apartment for the duration of World War II, in conditions likened by some biographers to house arrest, and wrote some of his most important works, including Na Drini ćuprija (The Bridge on the Drina).
Following the war, Andrić was named to a number of ceremonial posts in Yugoslavia, which had since come under communist rule. In 1961, the Nobel Committee awarded him the Nobel Prize in Literature, selecting him over writers such as J.R.R. Tolkien, Robert Frost, John Steinbeck and E.M. Forster. The Committee cited "the epic force with which he ... traced themes and depicted human destinies drawn from his country's history". Afterwards, Andrić's works found an international audience and were translated into a number of languages. In subsequent years, he received a number of awards in his native country. Andrić's health declined substantially in late 1974 and he died in Belgrade the following March.
In the years following Andrić's death, the Belgrade apartment where he spent much of World War II was converted into a museum and a nearby street corner was named in his honour. A number of other cities in the former Yugoslavia also have streets bearing his name. In 2012, filmmaker Emir Kusturica began construction of an ethno-town in eastern Bosnia that is named after Andrić. As Yugoslavia's only Nobel Prize-winning writer, Andrić was well known and respected in his native country during his lifetime. In Bosnia and Herzegovina, beginning in the 1950s and continuing past the breakup of Yugoslavia, his works have been disparaged by Bosniak literary critics for their supposed anti-Muslim bias. In Croatia, his works had occasionally been blacklisted following Yugoslavia's dissolution in the 1990s, but were rehabilitated by the literary community. He is highly regarded in Serbia for his contributions to Serbian literature.
Born in Travnik in Austria-Hungary, modern-day Bosnia and Herzegovina, Andrić attended high school in Sarajevo, where he became an active member of several South Slav national youth organizations. Following the assassination of Archduke of Austria Franz Ferdinand in June 1914, Andrić was arrested and imprisoned by the Austro-Hungarian police, who suspected his involvement in the plot. As the authorities were unable to build a strong case against him, he spent much of the war under house arrest, only being released following a general amnesty for such cases in July 1917. After the war, he studied South Slavic history and literature at universities in Zagreb and Graz, eventually attaining his PhD. in Graz in 1924. He worked in the diplomatic service of the Kingdom of Yugoslavia from 1920 to 1923 and again from 1924 to 1941. In 1939, he became Yugoslavia's ambassador to Germany, but his tenure ended in April 1941 with the German-led invasion of his country. Shortly after the invasion, Andrić returned to German-occupied Belgrade. He lived quietly in a friend's apartment for the duration of World War II, in conditions likened by some biographers to house arrest, and wrote some of his most important works, including Na Drini ćuprija (The Bridge on the Drina).
Following the war, Andrić was named to a number of ceremonial posts in Yugoslavia, which had since come under communist rule. In 1961, the Nobel Committee awarded him the Nobel Prize in Literature, selecting him over writers such as J.R.R. Tolkien, Robert Frost, John Steinbeck and E.M. Forster. The Committee cited "the epic force with which he ... traced themes and depicted human destinies drawn from his country's history". Afterwards, Andrić's works found an international audience and were translated into a number of languages. In subsequent years, he received a number of awards in his native country. Andrić's health declined substantially in late 1974 and he died in Belgrade the following March.
In the years following Andrić's death, the Belgrade apartment where he spent much of World War II was converted into a museum and a nearby street corner was named in his honour. A number of other cities in the former Yugoslavia also have streets bearing his name. In 2012, filmmaker Emir Kusturica began construction of an ethno-town in eastern Bosnia that is named after Andrić. As Yugoslavia's only Nobel Prize-winning writer, Andrić was well known and respected in his native country during his lifetime. In Bosnia and Herzegovina, beginning in the 1950s and continuing past the breakup of Yugoslavia, his works have been disparaged by Bosniak literary critics for their supposed anti-Muslim bias. In Croatia, his works had occasionally been blacklisted following Yugoslavia's dissolution in the 1990s, but were rehabilitated by the literary community. He is highly regarded in Serbia for his contributions to Serbian literature.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 17 of 17 reviews
October 2, 2021
У годинама пред први светски рад, између два рата, током другог светског рата и после њега писац у књизи исказује своје најдубље људске емоције које су специфичне за свакога од нас. Ипак, нисмо сами!
July 18, 2021
Morala sam pročitati i Nemire i Liriku, kad sam već odvojeno započela Ex Ponto.
Iako me Ex Ponto više oduševio, i ostatak ove knjige odiše sličnom beznadežnošću.
Andrićevi stihovi nešto je što iznenađuje: dokaz da pisac može biti majstor i u prozi i u poeziji!
Iako me Ex Ponto više oduševio, i ostatak ove knjige odiše sličnom beznadežnošću.
Andrićevi stihovi nešto je što iznenađuje: dokaz da pisac može biti majstor i u prozi i u poeziji!
July 4, 2013
Života nema, smrt ne dolazi.
Neshvatljiva, duga, nepodnošljivo duga,
ljudska sudbina.
Neshvatljiva, duga, nepodnošljivo duga,
ljudska sudbina.
October 10, 2021
One of the greatest book in the world!!
August 19, 2024
Ex Ponto je najbolji.
Ova dva - slabo.
Ali lepo je suočiti se sa mladim i buntovnim Andrićem.
Sad, kada znam kako je i sa čime započeo, lakše mi je.
Ova dva - slabo.
Ali lepo je suočiti se sa mladim i buntovnim Andrićem.
Sad, kada znam kako je i sa čime započeo, lakše mi je.
December 2, 2024
"I što pogledam, sve je pjesma i čega god se taknem, sve je bol."
U središtu ove knjige su čovjekova patnja, nemirna duša i egzistencijalna pitanja koje Andrić izvrsno opisuje. Iako je ovo djelo nastalo zbog njegovih iskustava u zatočeništvu, melankolija je prisutna i kod čovjeka kojemu nije oduzeta sloboda. A čak i ako se čovjek nije susreo s takvim „patnjama“, dovoljno je pročitati Ex Ponto kako bi shvatio melankoličnog čovjeka. Osjećaj je kao da čitate Andrićev, a tako i vlastiti dnevnik najintimnijih misli. Nisam se dugo ovako osjećala povezano s nekim piscem.
"Zle misli i crne slutnje jednog melankolika imaju svoju strašnu točnost pa ma koliko izgledale zdravu čovjeku apsurdne i netočne. Melankolici su kao jasika, koja drhti i onda kad druga stabla i ne osjećaju vjetra. (…) U zdrava čovjeka je centar mišljenja: život i njegova pitanja, a u melankolika: smrt i njene tajne. Oni boluju od hipertrofije duše."
Bilo je još raznih stihova koji, iako opisuju nespokoj duše, bude u čitatelju neočekivani mir.
"Veoma su česte noći kad nemir ne da usnuti. Nemir koji je isprva sladak i drag, a što duže zalazi u noć biva sve teži i mučniji. Teško je po dušu da osjećaji koji su vezani uz događaje našeg života, ne umiru zajedno s tim događajima."
A također sam se i poistovjetila s njegovim osjećajem samoće čak i kad je okružen ljudima
"Ko zna koja je to pokora da se živi gluho i bezizgledno, među ljudima kojima ne mogu ništa kazati i koji mi nemaju ništa kazati? I tako uvijek: izmjenjivanje lažnih udvornosti i mučno skupljanje plitkosti. Nikad topla ni iskrena razgovora"
A čini se da je ljubav prema prirodi jedna od karakteristika melankoličnih ljudi. Zato me i ne čudi da i Andrić, kao i ja, u njoj pronalazi utjehu
"Kad rukom razgrnem mokru travu ugledam na dnu, vlažnom i rosnom, bezbroj bubica, gusjenica i pužića; kad podignem kamen razbjegne se ispod njega čitav jedan svijet stonoga, crvi, ličinka. (…) Krijepi me misao da je sva zemlja nastanjena i puna oblika, bića i životnih klica, da je život jači i ustrajniji od smrti, krijepi me i bar na čas utažuje moju silnu žeđu vječnosti."
I za kraj, stihovi koji savršeno opisuju melankolika su upravo stihovi iz epiloga. Bez obzira što melankolik većinu vremena osjeća potištenost, on i dalje više od svega želi živjeti.
"Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
Hoćeš da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da ž i v i m."
U središtu ove knjige su čovjekova patnja, nemirna duša i egzistencijalna pitanja koje Andrić izvrsno opisuje. Iako je ovo djelo nastalo zbog njegovih iskustava u zatočeništvu, melankolija je prisutna i kod čovjeka kojemu nije oduzeta sloboda. A čak i ako se čovjek nije susreo s takvim „patnjama“, dovoljno je pročitati Ex Ponto kako bi shvatio melankoličnog čovjeka. Osjećaj je kao da čitate Andrićev, a tako i vlastiti dnevnik najintimnijih misli. Nisam se dugo ovako osjećala povezano s nekim piscem.
"Zle misli i crne slutnje jednog melankolika imaju svoju strašnu točnost pa ma koliko izgledale zdravu čovjeku apsurdne i netočne. Melankolici su kao jasika, koja drhti i onda kad druga stabla i ne osjećaju vjetra. (…) U zdrava čovjeka je centar mišljenja: život i njegova pitanja, a u melankolika: smrt i njene tajne. Oni boluju od hipertrofije duše."
Bilo je još raznih stihova koji, iako opisuju nespokoj duše, bude u čitatelju neočekivani mir.
"Veoma su česte noći kad nemir ne da usnuti. Nemir koji je isprva sladak i drag, a što duže zalazi u noć biva sve teži i mučniji. Teško je po dušu da osjećaji koji su vezani uz događaje našeg života, ne umiru zajedno s tim događajima."
A također sam se i poistovjetila s njegovim osjećajem samoće čak i kad je okružen ljudima
"Ko zna koja je to pokora da se živi gluho i bezizgledno, među ljudima kojima ne mogu ništa kazati i koji mi nemaju ništa kazati? I tako uvijek: izmjenjivanje lažnih udvornosti i mučno skupljanje plitkosti. Nikad topla ni iskrena razgovora"
A čini se da je ljubav prema prirodi jedna od karakteristika melankoličnih ljudi. Zato me i ne čudi da i Andrić, kao i ja, u njoj pronalazi utjehu
"Kad rukom razgrnem mokru travu ugledam na dnu, vlažnom i rosnom, bezbroj bubica, gusjenica i pužića; kad podignem kamen razbjegne se ispod njega čitav jedan svijet stonoga, crvi, ličinka. (…) Krijepi me misao da je sva zemlja nastanjena i puna oblika, bića i životnih klica, da je život jači i ustrajniji od smrti, krijepi me i bar na čas utažuje moju silnu žeđu vječnosti."
I za kraj, stihovi koji savršeno opisuju melankolika su upravo stihovi iz epiloga. Bez obzira što melankolik većinu vremena osjeća potištenost, on i dalje više od svega želi živjeti.
"Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
Hoćeš da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da ž i v i m."
January 12, 2025
ex ponto dobija šljaštećih pet zvezdica, malo sekanuje sa disom na ttn.
ostatak mi je bio okej, nije bio loš, ali nije u meni probudio želju da mu se ikada vratim za razliku od ex ponta
ostatak mi je bio okej, nije bio loš, ali nije u meni probudio želju da mu se ikada vratim za razliku od ex ponta
April 18, 2021
Bio sam prisiljen da hodam i govorim s mnogo ljudi. O, tih "mnogo ljudi", što uvijek, nikad umorno, ruje lakomim prstima u tkanju mog života!
O, koliko se puta tako vraćah kući, rastresen, razdražen razgovorima i pogledima, uvrijeđen, ojađen, orobljena srca i rasplakane duše, sa sumnjom u ljubav, u prijateljstvo, u sva osjećanja koja ljudi između sebe izmjenjuju!
O, tih "mnogo ljudi" s kojima me zapravo ništa ne veže!
Kako me kao stranca prima moja tiha soba sa svojom prekornom tišinom u kojoj se kao kuckanje zla sata čuje savjest i ne da usniti. Kako je dug i težak put koji vodi iz društva kući, posut podmuklim mislima i busijama kajanja i žalosti.
I uz cijeli put, u tihoj sobi i još prije sna uvijek ista misao: da je moglo biti bez toga.
Ex Ponto
O, koliko se puta tako vraćah kući, rastresen, razdražen razgovorima i pogledima, uvrijeđen, ojađen, orobljena srca i rasplakane duše, sa sumnjom u ljubav, u prijateljstvo, u sva osjećanja koja ljudi između sebe izmjenjuju!
O, tih "mnogo ljudi" s kojima me zapravo ništa ne veže!
Kako me kao stranca prima moja tiha soba sa svojom prekornom tišinom u kojoj se kao kuckanje zla sata čuje savjest i ne da usniti. Kako je dug i težak put koji vodi iz društva kući, posut podmuklim mislima i busijama kajanja i žalosti.
I uz cijeli put, u tihoj sobi i još prije sna uvijek ista misao: da je moglo biti bez toga.
Ex Ponto
May 18, 2024
Andrić je neprevazidjen, bilo da pise prozu ili poeziju. Ovo je divno za citanje, toliko lagano i tesko u isto vreme. Ostavlja snazan utisak i teskobu za sobom. Odmor za dusu, udar realnosti, prikaz unutrasnjih misli coveka koji samuje. Genijalno!!!!
September 3, 2025
"Utjeha koja dolazi od misli
najviši je od svih darova
nebeskih krajeva koje ne poznajemo, a ni sjenka joj nije najveća zemaljska sreća.
Gle, siromašak,
oličenje svake zemaljske patnje: nepravdi, stradanja , bola, putuje, sjajan, na oblacima,
caruje nad svim harmonijama,
nošen utjehom koja dolazi od misli.
(1922).
najviši je od svih darova
nebeskih krajeva koje ne poznajemo, a ni sjenka joj nije najveća zemaljska sreća.
Gle, siromašak,
oličenje svake zemaljske patnje: nepravdi, stradanja , bola, putuje, sjajan, na oblacima,
caruje nad svim harmonijama,
nošen utjehom koja dolazi od misli.
(1922).
October 3, 2025
Nije loš Andrić, ali ubija me u pojam svojom melankolijom i jednoličnošću. Previše se ponavljaju jedni te isti motivi, uvijek je Bog i jesen i kiša i ništa drugo, samo depresija. Andrićevo pjesništvo mi je definitivno najslabija karika u ovoj zbirci. Nisam osjetio ništa posebno, nažalost.
January 13, 2024
"Sigurno je da mnogi ljudi cijelog svog života i ne slute kako nesrećnih ljudi ima na svijetu."
June 28, 2012
Makes you feel the same thing as the author. Puts you in his place and describes his emotions the way you start feeling them yourself.
Read
April 3, 2018Something you read and fall in love with when you're sixteen, clumsy and shy. I've no memory of this book except that it was all lyrical, all emotions and daydreams.
Displaying 1 - 17 of 17 reviews