Svoj roman Ponornica Skender Kulenović je objavio tek godinu dana uoči smrti. Ponornica je bila i ostala sjajna potvrda da je pjesnik Kulenović izvrstan i kao romanopisac.
Skender Kulenović, rođen 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, je bosanskohercegovački književnik i akademik. Pisao je pjesme i poeme, komedije, eseje, kritike, putopise, crtice, priče te romane. U rodnom Bosanskom Petrovcu završio je osnovnu školu, a potom, nakon naglog osiromašenja porodice (agrarna reforma), prelazi u majčino rodno mjesto Travnik. Tu je kao vanjski učenik završio Jezuitsku gimnaziju. Već u trećem razredu gimnazije javio se sa prvim književnim radom, zbirkom soneta "Ocvale primule". Zatim je studirao pravo na Zagrebačkom univerzitetu. Sarađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz. Godine 1941. stupa u prvi partizanski odred Bosanske Krajine. Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove (Bosanski udarnik, Glas, Oslobođenje). Odmah poslije rata je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Uređuje Pregled, Književne Novine i Novu misao. Od 1. maja 1957. pa sve do 31. maja 1970. bio je dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, a kasnije urednik u beogradskoj Prosveti. Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.
Роман „Понорница“ исприповедан је кроз реминисценције остарелог Мухамеда, археолога, изданка старе беговске породице из Босне на летњи распуст који је провео у својој родној, неименованој, босанској касаби.
Као промућуран и бистар младић послат је у Каиро, на чувени исламски универзитет Ал Азхар, али ће га велики, космополитски Каиро ипак привући да учи световне науке. Потпуно занемаривши верско образовање, враћа се кући на распуст са тескобним размишљањем како саопштити породици то своје „издајство“. Његовим доласком, започеће одмотавање догађаја у касаби и покушај распетљавања различитих породичних и љубавних интрига. Куленовић приказује сукоб новог и старог, турског и европског, аустријског света и неминовни распад свих „традиционалних“ вредности под налетом новог времена. Осим тога, приказаће и све лицемерство „чувара традиције“ и беспрекорних муслимана за јавност, а заправо насилника, алкохоличара и коцкара, са свим својим људским страстима.
Има овде дакако и недостатака, недостатка мотивације, поједине личности нису најбоље разрађене и делују бледуњаво, а рекао бих и да је Куленовић успешнији у моделовању масовних сцена лова, хајке на медведа, прославе Бајрама и сл. када до пуног изражаја долази идеја коју он жели да потцрта. У сваком случају, било ми је занимљиво.
Ponornica obuhvata jedan mali dio Muhamedovog života iz vremena kada se kao student jednog ljeta vratio iz Kaira u Bosnu. Roman počinje kada on već kao star uzima komad papira na koji zapisuje svoja sjećanja iz tog vremena. Vraća se kući svojoj begovskoj porodici ne znajući kako im reći da se sa studija teologije prebacio na studij arheologije misleći da će tako iznevjeriti ne samo njih, nego i muftiju koji ga je tamo i poslao. Dovoljna sramota bi im bio brat Husein koji je pobjegao u "kaurski" grad Krakov na studije slikarstva. Kroz Muhamedove oči pratimo dešavanja u njegovoj kasabi, nekoliko ljubavnih situacija i životnih sudbina. On opisuje položaj kmetova i nagovještaj raspadanja begovata kao tadašnjeg društvenog poretka. Roman kao roman je sasvim dobar, ali mi je u nekim trenucima postalo zamorno čitati Muhamedova razmišljanja o tome kako obavijestiti roditelje i muftiju da ih je izdao. A, iskreno govoreći, tema raspada muslimanskih porodica nakon dolaska Austrougara mi je i dosadila jer sam u posljednje vrijeme pročitala desetak romana s tom temom.
„Ponornica“ je, eto, još jedna „stara“ knjiga koja se našla u mojim rukama…iz vremena kad su naklade knjiga bile 5000 primjeraka…a ovakve neugledne korice skrivale književnu gozbu Skendera Kulenovića. Glavni lik knjige, sa vremenskim i prostornim odmakom, kao priznati arheolog u Kairu priča o svojoj mladosti i povratku u Bosnu sa Kairskih studija…susretu sa obitelji, tradicijom, svijetom koji nestaje. Priča je to o pojedincu, intelektualcu…nedovoljno hrabrom suočiti se sa promjenama u obitelji, domovini i samome sebi…sve što želi je pobjeći daleko od svih dvojbi, odabira i ograničenja mjesta kojem više ne pripada, za koje smatra da ga je nadišao…koje promatra još samo kao daleku dječju nostalgiju. Ono što je posebno zanimljivo jest karakterizacija ženskih likova u tom tako „muškom“ begovskom svijetu…a osim obiteljske priče pratimo i povijesne događaje propadanja begova i austrougarske okupacije Bosne.
Eto kakav si, i šta onda znači to tvoje izdvajanje od svih, to tvoje bezizuzetno "ti i oni"! Tvoji moj-nakloni samom sebi! "Ti" si um, ukus, poezija, etika, filozofija, a "oni" su divljina i divljaštvo, maloumlje i bezumlje, vulkani sirovih strasti, povlašćene ulijenjene dangube, koje se iz svojih nepodnošljivih dosada spasavaju u lovu, rakiji i kelnericama, sitne šićardžije, okamenjeni čuvari vjere, raspusnici, uklete usidjelice, pokoja unesrećena sanjalica i ćaknuti ili gospodstveni bjegunci! "Ti" si, u Karajezeru, usamljenoj bari u polju, lokvanj koji se izvio iz barskog mulja i u rađanju sunca otvara se nebu, a u zalazak zaspiva snom pravednika, a "oni" su ta baruština, tmasti barski mulj i ustajala barska voda, puna smrada, i gmizavaca, kojima se ne zna ni ime. "Oni" će vječno ostati u toj svojoj općoj koži, a ti si se preselio u neku uzvišenu svoju, čudesno se presvukao kao zmija! A zaboravljaš da se i zmiji ispod stare pojavljuje opet ista..."
Fin roman, uživao sam u Kulenovićevom tako lakom, a tako punom, izražajnom i sugestivnom pripovedanju. I u lepoti njegovog jezika, verujem da sada znam šta je bosanski jezik. U skladnom su prožimanju plan individualnih doživljaja/pojedinačnih sudbina i plan društvenih dešavanja. A naročiti kvalitet romana čini zrela i uravnotežena osećajnost, produbljena samoprekornim tonom kraja romana. Relativno kratak roman, a nemalog obuhvata, značenjski bogat, emocionalno intenzivan, sa suptilno i upečatljivo portretisanim likovima.
Na prvu introspektivni memoari / hronike jednog ljetnjeg raspusta i povratka u kasabu uz samospoznajnu nesavršenost glavnog lika kroz njegove dogodovštine, ipak je na drugu fokus na istorijski materijalizam, kako je begovska klasa propala, i kako otpor pojedinca prema kasabi i njenom nezadrživom nagrizanju jedinstvenog ponire, sve dok konačno ne ugleda svjetlo dana negdje daleko.
Koliko god su Skenderovi pogledi na neke stvari djetinjasti i jednostavno neinformisani, shvatam poentu i motiv knjige. Nijedno ne mijenja činjenicu da je knjiga dosadna.
Ponornica - historijski roman, koji je istovremeno i društveni i prema Durakovićevim riječima i "psihološki ih roman" je priča o Muhamedu, studentu islamskih nauka na poznatom univerzitetu Al-Azhar u Kairu, koji dolazi na raspust u svoj rodni kraj.
Potišten i opsjednut brigom oko reakcije njegove porodice i Muftije, kada saznaju da je studij islamske teologije zamjenio sa "kjafirskim" studijem arheologije.
Po dolasku u rodni kraj (čitaocu nepoznato mjesto) se susreće sa nizom porodičnih incidenata, koji njegov osobni problem potiskuju u drugi plan.
Svakodnevne zgode i nezgode, brige i veselje jedne bosanske begovske porodice utječu na psihičko i duševno stanje našeg pripovjedača, ali on uprkos svemu ostaje samo pasivni posmatrač.
Ponornica je također "tipski roman", gdje tipovi poput Muftije, bogatog Djeda, oca bega, sluškinje Mehinice, Nene, stričeva Hotelijera i Kunstmalera, kmeta Todina i slikara Jovana ocrtavaju i oživljuju sliku jednog vremena i jedne bosanske kasabe, koji čitaoca ne ostavljaju ravnodušnim.
Cijelu tu sliku zaokružuje lirski i metaforični jezik, prožet narodnim i svakodnevnim govorom Bosanaca sa obiljem turcizama.
Vrhunski roman domaćeg pisca. Pomalo zaboravljen i skrajnut, roman prosto zove da se više puta pročita. Glavni junak se preispituje ali uprkos tome ništa ne čini, dok se njegova porodica i društvo polako raspadaju, njegov bijeg je jedino logično rješenje. Djelo u kratkim pasažima govori i o teškom položaju bosanske žene. Bolno i bez imalo olakšanja pri kraju, jedan od definitivnih opisa ruralne Bosne.