Dve godine pre događaja opisanih u romanu "Čovek koji je ubio Teslu", nemački nobelovac dolazi u Beograd kako bi sa Teslom pokušao da pronikne u ovu veliku naučnu tajnu. Ali mnogima nije u interesu da dođe do susreta dvojice slavnih naučnika. Vatikanski asasini, tajna društva u službi velikih sila, gospodari podzemlja sa Dalekog istoka... svi oni žele da organizuju atentat na Planka pre nego što Tesla bude u prilici da sa njim razgovara.
Pukovnik Apis se nalazi pred naizgled nemogućim zadatkom: njegova tajna policija mora po svaku cenu da sačuva Plankov život. Ugled države je doveden u pitanje, kao i budućnost vascele savremene nauke. A jedina osoba sposobna da ukloni opasnost i postara se da dođe do susreta Maksa Planka i Nikole Tesle nosi ime – Cukić. Anka Cukić.
Knjiga sadrži petnaest ilustracija svetski poznatog ilustratora i strip crtača Igora Kordeja, kao i dva foto-kolaža Rastka Ćirića.
Goran Skrobonja je rođen 28.03.1962. godine u Beogradu. Diplomirao je 1985. na beogradskom Pravnom fakultetu. Od 1986. pa do danas bavio se profesionalno spoljnom trgovinom i bio na rukovodećim funkcijama u kompanijama „Simpo“ Vranje, „ICN-Galenika“, „Terra Trade“, „Decotra Engineering“ i „HIP-Petrohemija“, da bi od 2009. postao generalni sekretar Srpskog udruženja izdavača i knjižara (SUIK) iz Beograda. Takođe, od 1990. godine, Goran Skrobonja je imenovani stalni sudski tumač za engleski jezik pri Okružnom sudu u Beogradu. Prva Goranova priča koja se pojavila u nekoj zvaničnoj publikaciji bila je „Poklon s neba“ koju je objavio zagrebački časopis Sirius u svom broju 134 (jul 1987). Od tada, on je objavio brojne kratke priče, novele i romane, preveo hiljade i hiljade stranica vrhunske žanrovske književnosti s engleskog jezika i kao izdavač objavio neka od ključnih dela koja se mogu uvrstiti u žanrove horora i naučne fantastike.
Goran Skrobonja živi i radi u Beogradu. Oženjen je (supruga Dragana) i ima dve kćerke (Aleksandru i Teodoru).
Baš mi je teško da ocenim ovaj roman. Sa jedne strane, roman je baš interesantan, naročito sa postavkom alternativne stvarnosti, a sa druge, nekako zbrzan (što bih rekao, neki strani pisci bi od ovoga napravili bar tri knjige), glavna junakinja je nekako sve sa lakoćom savladala i sticala nova znanja, i ono što me posebno ubilo, nabrajanje raznoraznih jela i na kraju kvantna fizika, ako je uopšte to, jedva sam nešto pohvatao u razgovoru Tesle i Planka :) Najrealnija ocena mi je 3.5, ali eto nek ide 4.
Prilično sam dugo čitao i konačno dočitao ovu knjigu, drugu po redu iz Goranovog teslaverzuma. Šta da kažem? Da je loša? NIkako. Da me je namučila? Pa, jeste. Čovek koji je ubio Teslu definitivno mi je više legao, da ne kažem da je roman dinamičniji i zanimljiviji, jer kada se Sva teslina deca završe, mnoge stvari deluju kao dobra celina, kao zaista zaokruženo delo (mada, koliko znam, Goran je planirao i treću knjigu... jednom). Drugi deo teslaverzuma osvetljava tek dotaknutu ličnost prvog dela - srpskog špijuna, prelepu i smrtonosnu Anku Cukić. U tom smislu obrađuje događaje koji predhode onima u prvom romanu, a sve se vrti oko famoznog sastanka dva poznata naučnika Maksa Planka i Nikole Tesle. Tema je novi pronalazak nemačkog naučnika koji, pogađamo, pravi temelj za ono što se dešava u prvoj knjizi na polju otvaranja multiverzuma. Anka je zadužena da sastanak dva velika uma protekne bez nepredviđenih i neželjenih posledica - atentata, recimo. E sad, to je u stvari manji deo knjige, dok autor veći posvećuje, sećanjima Anke Cukić koja bude konkretne situacije u sadašnjosti. Kod tih sećanja, vraćamo se na početak Ankine špijunske službe i njene prve misije, te peripetija koje je doživela (naravno, to itekako ima smisla i jasno se na kraju povezuje sa aktualnim trenutkom). Međutim u tim sećanjima ima previše... pa, predugački su i predetaljni :) Pisanje alternativne istorije podrazumeva, na prvom mestu, odlično poznavanje ove prave. U pogovoru knjizi Goran Skrobonja nam sažeto dokazuje ovu tvrdnju navodeći takstativno one raskrsnice na kojima se njegova istorija odvojila od ove poznate i stvorila sopstveni univerzum. Taj dodatak je sjajan i baca dodatno svetlo na roman, kao i brijlijantnost autora. Ipak, želja da se epoha, kultura, običaji i ceo kontekst istorijske situacije dobro opiše, po mom skromnom mišljenju, autora tera u preopširnost. Tako da glavni tok radnje često ustupa mesto detaljima do mere preterivanja - bez obzira da li se radi o jednoj specifičnoj školi kung fua, posebnog poznavanja običaja određenih kultura, izgleda enterijera i eksterijera, jela, pića, mode.... jednostavno toga je previše. Ima toga, doduše, i u prvoj knjizi, ali je radnja ipak dinamičnija, pa su i preopširne digresije podnošljivije. Sve u svemu, ovo je možda slabiji deo jedne odlične priče. U idološkom smislu to je divljenje jednom scijentističko kulturološkom raju, koji je prevazišao "zaostalosti i zatucanosti" palanke i na neki način (doduše simpatičan) jeste jedan književno fantastični omaž drugosrbijanskoj ideologij - sve suprotno filosofiji palanke. No bez obzira na moje politički-filozofske afinitete, čitao sam ovo sa velikim uživanjem, jer je autor jednostavno majstor.
Sva Teslina deca su prednastavak Čoveka koji je ubio Teslu, Skrobonjinog hit romana iz 2010. godine. Ponovo u žanru alternativne istorije, pisac oživljava svoju viziju Srbije s početka XX veka, napredne Srbije pošteđene strahota Prvog svetskog rata. U pitanju je prvoklasan avanturistički roman sa nezaboravnom glavnom junakinjom i zavodljivim elementima fantastike i erotike, uz to bogato ilustrovan prekrasnim crtežima svetski poznatog Igora Koredeja. Topla preporuka za hladnu zimu!
Uživao sam u čitanju više nego što sam očekivao. Reakcije su se kretale od "Uuu ovo deluje zanimljivo", do "JBT ne verujem da je to uradio". Anka Cukić je vrhunski pandan Džejmsu Bondu, dovitljiva, hrabra i pametna, ne treba joj princ na belom konju da je spase. NIje od likova koje njena tragična prošlost definiše i progoni je. Uprkos svemu što je doživela ona nastavlja dalje, a kada zatreba jednako je okrutna kao i svaki muškarac. Mada na trenutke mi se opet učnila nedovoljno razvijenom. Kao da nešto fali. Zamerka je to što su ostali likovi samo nešto više od senki, oni su tu samo kao podrška glavnoj junakinji i valjda zato što radnja zahteva još nekoga sem nje. Knjiga obiluje poznatim imenima toga doba, a opet niko od njih nije nešto više od epizodnog lika koji se pojavi i onda nestane u potpunosti dok ponovo ne iskrsne kada je potreban za radnju. Takođe, ono što bih voleo da sam pročitao u knjizi ili kao prošireni dodatak na kraju, je uloga Srbije u tom novom svetu. Spomenuto u prolazu kako velike sile sve više obraćaju pažnju na našu malu državicu, ali sem toga malo. Država koja prva u svetu dobija tako značajne pronalaske poput radija, frižidera, električnih automobila u vreme kada je automobilska industrija bila tek u povoju, sigurno ima dosta uticaja na kontinentu. Pošto sam ja prvo uzeo da čitam ovu knjigu pa ću zatim da čitam Čoveka koji je ubio Teslu, moguće da je u toj knjizi mnogo toga objašnjeno pa ovo ne bih navodio kao manu već samo kao lični utisak i želju. Ja sam od onih ljudi koji kod ovakvih knjiga željno čeka svaku sledeću informaciju o svetu u kojem se odvija radnja naročito kada je ovako dobro osmišljen. Jedva čekam treću knjigu i nadam se da autor neće stati na tome i zaboraviti na taj svet u potpunosti kada završi planiranu trilogiju.
"Dve godine pre događaja opisanih u romanu "Čovek koji je ubio Teslu", nemački nobelovac dolazi u Beograd kako bi sa Teslom pokušao da pronikne u ovu veliku naučnu tajnu."
dobio sam nešto sasvim drugo, sav science je ostao gotovo na toj rečenici, ostalo je akcijski romančić koji nisam želio no mogao se pročitati.
nije mi se dopalo ni poglavlje u kojem je autor imao želju objašnjavati mi radnju, ideje, povijest i slično
no dopao mi se Kordej, izvrsne grafike, lijepo uklopljene - prisjetih se starih izdanja Julesa Vernea vrlo slično ilustriranih (1969 Keršovani, čini mi se)
Roman počinje solidno, veliko otkriće jednog velikog naučnika, isti dolazi u Beograd da se sretne sa najvećim izumiteljem svog doba, ti jedva čekaš da vidiš o čemu se radi i šta će doneti susret dva velikana i...I onda kreće jedno neviđeno smaranje i maltretiranje u vidu priče o nekakvoj srpskoj Džejmsbondovki. I sve se nadaš, ajde još malo pa će pisac da se smiluje i pređe na bitna dešavanja, ajde, iždržaću još koju stranicu najdosadnijeg štiva koje sam u životu pročitao, ali ok, proći će i to, biću zato nagrađen super zanimljivom pričom o susretu dva velika naučnika i svemu onom što će uslediti ...I onda dođeš ovde, pročitač par rivjua i shvatiš da se uzalud nadaš, da si na neki način prevaren, i da će pisac još dugo, dugo da se zamlaćuje ovom smaračicom od Anke i njenim "dogodovštinama". I uradiš, u datim okolnostima, jedinu ispravnu stvar, obrišeš ovo smeće od knjige (kao i preostale dve od ovog uber smarača od pisca) sa svog tableta i zakuneš da nikada više nećeš dozvoliš da protraćiš sat i kusur ( 80-ak strana,toliko je ove torture moj organizam mogao da izdrži ) svog malog, bednog života, na čitanje ovakvog sranja od knjige.