U Beogradu se dogodilo još jedno ubistvo, ko zna koje u crnoj seriji. Vest o smrti Milana Milutinovića prošla je gotovo nezapaženo – popunila je jednu desetinu stranice u dnevnim novinama i zatim se utopila u moru sličnih tragedija koje svakodnevno potresaju glavni grad i Srbiju. Policija smatra da je mladić žrtva pljačke koja je pošla po zlu, ali advokat Boris Nastasijević misli drugačije...
„Žuta kabanica je moderan kriminalistički roman, whodunit koji ćete pročitati brzo i lako, sve vreme uživajući u dobrom zapletu, zanimljivim likovima i savremenom beogradskom miljeu. Roman za preporuku svima koji vole krimiće, ali i onima koji će ih tek zavoleti.“ – Mirjana Novaković (autorka romana Strah i njegov sluga i Tito je umro)
„Zahvaljujući izvanrednoj erudiciji i poznavanju žanra, Bajić izrasta u srpskog kralja trilera.Žuta kabanica je njegov prvi korak u pohodu na titulu majstora romana misterije.“ – Goran Skrobonja (autor romana Nakot i Čovek koji je ubio Teslu)
„Žuta kabanica je lepršava, vrcava, dinamična, uzbudljiva i pre svega napeta knjiga po kojoj bi se, zahvaljujući vizuelnoj sugestivnosti Bajićevog stila, lako dao snimiti odličan film.“ – Maja Miloš (rediteljka filma Klip)
Đorđe Bajić (born in Belgrade, on July 21, 1975) is a Serbian film and literary critic and writer from Belgrade, with a master’s degree in art and media theory. He wrote for Popboks, Yellow Cab, Huper, City Magazine, NIN’s cultural section... Currently, he pens film reviews and articles about art and culture for Vreme. Together with Zoran Janković and Ivan Velisavljević, he is the author of the book A Critical Guide to Serbian Film 2000—2017 (2018) and The Best Serbian Films of the 21st Century (2019). His story Košuta (Doe) is included in the anthology BalkaNoir (2018), published in Greece, and the story Besnilo 2.0 (Rabies 2.0) is featured in an anthology dedicated to Borislav Pekić, Pre vremena čuda (Before the Time of Miracles, 2020, Laguna). Death in Pink is his fourth novel, preceded by Ostrvo prokletih (Island of the Damned, 2010), Žuta kabanica (Yellow Raincoat, 2013) and Jedno đubre manje (One Bastard Less, 2015).
---
Đorđe Bаjić (Beogrаd, 21. jul 1975) je srpski filmski i književni kritičаr i pisаc iz Beogrаdа, mаgistаr teorije umetnosti i medijа. Pisаo je ili piše zа Popboks, Yellow Cab, Huper, Pressing, NIN, Politikin Zаbаvnik, Filаž, Kvartal, Pazi, snima se!, City Magazine, Vreme, Nedeljnik, Bukmarker...
Njegov esej „Srpski krimi film: Ubistvo nа podmukаo i nа svirep nаčin i iz niskih pobudа Živorаdа Žike Mitrovićа“ uvršten je u zbornik „Novi kаdrovi: skrаjnute vrednosti srpskog filmа“ (Clio, 2008). Uz Zorana Jankovića i Ivana Velisavljevića, Bajić je autor je knjiga „Kritički vodič kroz srpski film 2000–2017“ (Filmski centar Srbije, 2018) i „The Best Serbian Films of the 21st Century“ (Filmski centar Srbije, 2019). Sa Jankovićem je napisao knjigu „Kritički vodič kroz srpski film 2018–2022“ (Filmski centar Srbije, 2023).
Krаjem 2010. godine, beogrаdskа izdаvаčkа kućа Pаlаdin je objаvilа Bаjićev prvi romаn „Ostrvo prokletih“. Romаn „Ostrvo prokletih“ je početkom 2013. godine osvojio treće mesto u kаtegoriji Nаjbolji srpski romаn sа elementimа fаntаstike u okviru Izborа nаjboljeg SF, horor i fentezi romаnа. Ispred Ostrvа prokletih nаšli su se sаmo Kneževićev „Crni cvet“ i „Pekićevo Besnilo“.
Drugi romаn, triler „Žutа kаbаnicа“, objаvio je u junu 2013. godine. Ovaj roman je ušao u širi izbor za NIN-ovu nagradu. Magazin za promociju čitanja Bookvar je korice romana „Žuta kabanica“ proglasio za najbolje korice knjige domaćeg autora u 2013. godini. Treći roman, takođe u izdanju Čarobne knjige, „Jedno đubre manje“, svoju premijeru je imao 25. oktobra 2015. godine, na šezdesetom Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga.
Roman u nastavcima „Crveni sneg“, počeo je da izlazi na sajtu www.beforeafter.rs u oktobru 2015. godine.
Bajić je za Lagunu objavio romane: „Smrt u ružičastom“ (6. april 2021. godine) i „Umri, ljubavi!“ (12. jul 2023).
Sjajan krimić koji se guta u dahu... Prijatno otkriće za mene i autor koga ću sigurno pratiti dalje i s nestrpljenjem čekati neku novu knjigu... . Must read! :)
Zanimljivo je kako se u Italiji krimi romani obično nazivaju 'giallo' (žuti) zbog toga što su korice takvih romana obično bile žute boje. Bajićev 'giallo' roman (ne samo zbog kabanice već i zbog tematike) počinje kao klasičan krimi roman, da bi se do kraja 250-i-neke stranice transformisao u triler u pravom smislu te reči. Da nije settinga i imena likova verovatno bih zamišljao "ukletu" zgradu, tj. poprište zločina, negde u Londonu, nekom američkom megalopolisu, ili Madridu jer Bajićeva "Kabanica" može da parira nekim Hičkokovim klasicima, a svojom atmosferom i tematikom da se uporedi sa filmom (i romanom) "Sliver", kao i de la Iglesijinim filmom "La Comunidad". Čitalac skoro može da smetne s uma da je roman napisao neko iz Srbije. Ukrašena sfingama (koje čuvaju stražu/tajnu) i raskošnim vitražima, zlokobna zgrada je apsolutno savršen setting za ovaj roman, a likovi koji defiluju njenim stanovima i hodnicima se savršeno uklapaju u njenu mračnu atmosferu. Od svih njih, Dafina je zasigurno najbolje isprofilisana, ali njen sjaj se ipak pomuti svaki put kada Šargarepica stupi na scenu. Ona je apsolutno nepretenciozan lik, ali neverovatno simpatičan. "Žuta kabanica" prati klišee žanra koji joj je dao okvir, ali je autor sa uspehom izbegao mnoge zamke ovog žanra. Romani sa sličnom tematikom često obiluju detaljnim opisima nasilja koji ponekad bivaju degutantni. Međutim, Bajić je izbegao nepotrebnu eksplicitnost i grotesknost, dodatno obogativši tekst odličnim (crnim) humorom (koji je očigledno jedan od piščevih aduta). "Žuta kabanica" definitivno nije još jedan providan petparački roman. Obavezno pročitati!!!
Ne čitam redovno domaće pisce, zato što se uglavnom razočaram, ali Žutu kabanicu mogu da preporučim ljubiteljima trilera. U romanu imamo dosta poznatih konvencija žanra: hičkokovsku atmosferu, donekle inspirisanu filmom Rear Window, pa i karakteristične obrte u priči. Međutim, i pored povremene predvidljivosti, pisac uspeva da stvori upečatljive motive poput žute kabanice ili vitraža, pa pojedine scene ostanu u pamćenju i nakon čitanja.
Pošto je ovo prvi roman iz serijala o Nikoli Limanu, ostaje žaljenje što lik inspektora nije bolje profilisan. Nažalost, nismo saznali ništa posebno o njegovom životu ili o njegovim manirima, ali pošto je ovo tek prvi roman, nadam se da će u sledećem on imati istaknutiju ulogu.
Svakako nameravam da pročitam sledeću knjigu, jer Žuta kabanica me nije razočarala.
I da, skoro nisam video bolje korice neke knjige. :)
Odlična knjiga. Oduševilo me je prvenstveno to što je tako mnogo rečeno na tako jednostavan način, bez preterivanja i skribomanije koji krase većinu modernih pisaca. Knjiga drži pažnju od prve do poslednje stranice, a kraj donosi sasvim neočekivan rasplet. Agata Kristi može slobodno da počiva u miru, dobila je i više nego dostojnog naslednika.
"Žuta kabanica" pre može da se svrsta u trilere nego u krimi-romane: Ako to izuzmemo, ostaje nam iznenađujuće uspeo triler-roman koji se strogo pridržava žanrovskih okvira, bez nekih pretenzija, ali pošteno ispunjavajući svoj zadatak i usput nudeći niz spretno uobličenih sporednih likova, uz dosta crnog humora (što mu je i najjači adut). Iako "Žuta kabanica" ima ozbiljnih mana kakvo je često posezanje za klišeima, kako u formiranju likova i zapleta, tako i na stilsko-jezičkom nivou (posebno vidljivo u prvom delu romana), Bajić je pripovedački veoma napredovao od svog prvenca, "Ostrva prokletih".
Vrlo precizno i promišljeno napisan roman, naoko klasičan krimić koji donosi nečekivani kvalitet više u pogledu upečatljive glavne junakinje, koja nije ni hard boiled detektiv ni fatalna zavodnica, već istinski mučena duša sa lepim razvojnim putem od početka do kraja priče...
Ulica Drage Mašin u središtu Beograda poprište je mističnog triler romana Đorđa Bajića. Nisam ljubitelj trilera ili kriminalističkih priča, ali ovo sam pročitao sa zadovoljstvom. Kako je ovaj period poprilično naporan u životu profesora, oca i muža, stvarno mi je došla kao odmor svaki dan prije spavanja i poslije napornog dana. Mnoštvo životopisnih likova, jezovit, brz, a na djelovima napet da vam oči same lete na dno stranice, roman Žuta kabanica je svakako vrijedan vremena kojeg uložimo. Prava knjiga za odmor. Po meni, nekoliko sporednih likova izdižu se svojom osobnošću iznad glavnih junaka i ostaju upečatljivi i nakon čitanja. Jasna radnja, bez puno filozofiranja, alegorija i pjesničkih figura, gura Kabanicu u mainstream žanra, a tek pokoja psovka i vješto ispričane eksplicitne scene, daju joj i nižu dobnu granicu od +18. Dakle, knjiga za sve i svakoga. Uživajte!
Interesantna priča! Brz triler koji se čita u dahu. Holivudski scenario. Zaslužuje da bude ekranizovan. Jedina stvar koja mi je smetala je američka kultura. Kada čitam "slovenske" pisce, obično uživam u tom drugačijem ne-američkom duhu... ovaj roman je potpuno američka priča, likovi, dijalozi preneti na domaće lokacije. Ali ništa manje vredan, samo mi je nedostajao taj osećaj koji sam očekivala. Ali veoma interesantna priča koja me je zaista prijatno iznenadila!
Jako zanimljiv krimi roman koji drži pažnju od početka do kraja, istovremeno na jedan indirektan način ukazuje na sve one stvari koje se nalaze oko nas, a mi odlučujemo da ih ne vidimo, jer 'nije naš posao da se mešamo'. Zaplet je maestralan, rasplet još bolji. Preporuka za čitanje u svakom smislu.
Juče sam završila ovu knjigu na Vaskršnji ponedeljak . Koja koincidencija. Na trenutke me je jeza hvatala od ove knjige. Jako sam iznenađena pisanjem Bajića i od mene preporuke.
Napokon sam na Sajmu u BG-u pazario "Žutu kabanicu" i jutros je bukvalno slistio u jednom dahu.:) Odličan krimić koji možete preporučiti i onima koji nešto posebno i ne vole trilere. Stil pisanja mi se jako dopao i priča je majstorski vođena od samog početka pa sve do kraja bez ispuštanja uzdi. Da nisam brzo pogodio ko je glavni krivac i da nije bilo, meni jako iritantnog lika, Rastka sa zadovljstvom bi ocjena bila čista petica. :) Ovako više nego jaka 4 i nada da će autor izbaciti još koji krimi roman. :)
Prijatno iznenađenje! Savremene domaće pisce obično ne mogu ni da dočitam, a ovde se čak i posle nekoliko meseci odlično sećam svega u knjizi, što s obzirom na moje bedno pamćenje i broj u međuvremenu pročitanih knjiga uopšte nije zanemarljiv kompliment. Ocena bi bila jaka četvorka da nisam već na početku provalila kraj, što je u krimi žanru ipak razlog za zvezdicu manje.
Knjiga koja se cita u dahu! Veoma, veoma preporucljivo, cak i za one koji nisu ljubitelji krimica i trilera (ja nisam ni znala da sam jedan od ljubitelja dok nisam procitala autorovu prvu knjigu i nastavila sa ovom). Fenomenalan zaplet i potpuno neocekivan rasplet! Stil autora jako prijatan za citanje. Jedina zamerka je sto nema jos!!!:)
Bajić me je sproveo kroz rolerkoster emocija. Progutala sam roman, a kada ga nisam čitala, razmišljala sam o sudbini glavnih junaka. Bacam se na naredni deo serijala o inspektoru Limanu. :)
Ako nisam pobrkala godine, ovo je valjda napisano pre svih? U svakom slučaju, bilo je sjajno čitati detektivski roman u kom je detektiv sporedna uloga, dobra promena ugla, sviđa mi se. Posebna pohvala što sam mal’ te ne od početka sumnjala u jednog lika, pa tek pred kraj posumnjala u stvarnog ubicu, zapravo toliko fokusirana na onog prvog da sam do kraja mislila da je ovaj prvi ubio prvu žrtvu, a ovaj drugi greškom sve ostale. Dijalozi mi se opet ne sviđaju, ali to je moje prokletstvo s kojim moram da živim, šta ću, meni je najteže :))
This entire review has been hidden because of spoilers.
Odličan page turner! Kuća u ulici Drage Mašin i njeni stanari kroz čitanje postaju deo jedne "vesele" horor komune, koja čini da poželite da vas radnja što pre ponovo vrati u kuću dok okrećete stranice. Nisam mogao da odolim da primetim da me neki od stanara pomalo podsećaju na likove iz Gaimanove - A Game of you, koja mi se nije baš ni svidela, ali ova sličnost mi je bila simpatična, Dafina kao Rose Walker, Azra i Rada kao Hazel i Foxglove, Vjekoslav Brabor kao George. Gospodin Ćuk je u mojoj glavi bio vizuelno predstavlen kao Cesar, glavni lik filma Mientras Duermes i kao takav se savršeno uklopio u moju vizualizaciju priče.
Roman koji se cita u jednom dahu, od onih gde zelite da virnete na kraj i vidite ko je ubica, a kraj je, bar meni, za razliku od vecine krimi romana bio iznenadjujuce dobar ..Istini za volju, mozda bas i nije za pet zvezdica koliko dadoh, ali obzirom na odlicnu radnju i zaista veliku ljubaznost i predusetljivost pisca prema svojim citateljima, bilo sta manje od 5 bila bi grehota.
Ovu sam knjigu sigurno trazio pola godine.Hvala Makartu .Djole,ime ti si uz Vladu i Lazara moj omiljeni pisac domacih trilera.Trilercina koju savetujem da se cita po kisi