Na Mirnu bijaše gotovo prestao misliti. Velovi zaborava polako maglili jedno ovalno lice, kosu. Ponekad noću, kao nejako svjetlo iz duboke tame zaiskrile bi oči sa zlaćanim tačkicama na dužicama, dušom se zakotrljali biseri nekog davnog smijeha.
Nasmiješio bi se u mraku, ni sretno, ni tužno, sa gotovo zaboravljenom sjetom. Ne dopuštajući mislima da se otmu i pohrle zaraslim stazama promijenio bi položaj, ponekad pomislio - laku noć, uspomeno, i nastavio spavati. . .
. . . Dugo, dugo je sjedio u mraku s licem uronjenim u dlanove i razmišljao. Miješale se i pretakale slike iz prošlosti, sadašnjosti, nametale slućene vizije budućnosti. Poredio je sebe negdašnjeg s onim sto je od njega ostalo, vagao, odmjeravao i došao do spoznaje da je ono doba kad se najviše osjećao krivim i griješnim, doba prije dvadeset dvije godine, kad je jutra i sutone dijelio sa Mirnom pritisnut mukom savjesti, zapravo doba njegove nevinosti.
Sve drugo, ono prije i ono poslije, bilo je samo surogat života. . .
Nura Bazdulj-Hubijar rođena je 20. augusta 1951. godine u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao ljekar, specijalist medicinske mikrobiologije.
U književnosti se pojavila zbirkom pjesama za djecu "Ja, slavni Ja" 1988. godine. Nakon toga napisala je roman za mlade "Ruža", objavljen 1990. godine, koji je sada uvršten u lektiru.
Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njena djela prevođena su na njemački, holandski i norveški, a jedan od njenih romana 1996. snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Drama "Braća" izvedena je premijerno u Zenici 1998. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa 20. vijeka i u školsku lektiru. Tekstovi Nure Bazdulj-Hubijar uvršteni su u čitanke, a roman "Ruža" u lektiru. Saradnik je dječijih listova "Male novine", "Lastavica", "Vrelo Bosne" i "Palčić", te časopisa "Most ", "Odjek" i "Bosanska vila".
Divna knjiga. Toliko osjećaja...i tako realna, iako bi mi bilo draže da su Mirna i Dino proživjeli ostatak života zajedno, ali možda bi onda njihova priča izgubila tu čar koju ima.
Sentimentāla bosniešu ziepju opera. Pēc mīlas trijstūra mokām seko kara šausmas. Valoda vienkārša, tāpēc lieti noder valodas apguvei. Sižets ne manā gaumē, taču ļoti noderīgs darbības fons - atklāj bosniešu kultūru, vērtības un sāpīgās kara sekas.
".. Boze daj mi da mirno podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i daj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugog.."
Svaka knjiga nađe svog čitača, no nisam sigurna kako sam prava čitačica za ovaj roman. Previše svega je unutra, previše romantike, previše neuvjerljivosti, previše patetike...sve to "previše" nije me nimalo uvuklo i usprkos zanimanju kako će sve završiti i samoj prohodnosti teksta koji me nijednom rečenicom nije nagnao na bilješke, nisam stvorila odnos prema likovima, psihološko profiliranje plošno je, u funkciji fabule koja bi trebala biti priča o sudbinskoj tragičnoj ljubavi u vrlo definiranom vremenu i prostoru. Jedino što bih, u pozitivnom smislu, izdvojila jest pozicija sveznajuće pripovjedačice koja nas bez upozorenja i lomova teksta prebacuje iz perspektive ženskog u muški lik i obrnuto, dvoje kroz čiju perspektivu pratimo fabularne motive.