In this book, Erika Fischer-Lichte traces the emergence of performance as 'an art event' in its own right. In setting performance art on an equal footing with the traditional art object, she heralds a new aesthetics. The peculiar mode of experience that a performance provokes – blurring distinctions between artist and audience, body and mind, art and life – is here framed as the breeding ground for a new way of understanding performing arts, and through them even wider social and cultural processes. With an introduction by Marvin Carlson, this translation of the original Ästhetik des Performativen addresses key issues in performance art, experimental theatre and cultural performances to lay the ground for a new appreciation of the artistic event.
Analize i zaključci u knjizi baziraju se na nekoliko performansa 60-ih i 70-ih godina, a autorica se posebno voli osvrtati na performanse Marine Abramović i Lips of Thomas. Performanse tih godina karakterizira ne samo estetski doživljaj i transformacija, nego i fizička promjena performera, koja u gotovo svim navedenim slučajevima uključuje nanošenje boli sebi. Autorica se fokusirala upravo na takav tip performansa kako bi razvila teoriju performativnoga okreta koji se u umjetnosti dogodio nakon 60-ih godina. Postavljeno je nekoliko bitnih i zanimljivih pitanja poput: postoji li razlika između umjetničke i ne-umjetničke predstave, što to točno određuje kada je neka predstava umjetnost, a kada ritual ili spektakl, koja je razlika između inscenacije i predstave itd. Meni je osobno najviše pomoglo posljednje poglavlje u knjizi, što ne znači da prethodna nisu bila zanimljiva, no po mojem su mišljenju više predmet filozofske rasprave pa mi nisu toliko značajna. U odnosu na autoričinu Semiotiku kazališta ova mi se knjiga ne čini toliko dobro strukturiranom, a također smatram da je s obzirom na naslov, u knjigu trebalo uključiti puno više Austina, Searla i ostalih koji su se bavili performativnošću i performativnom snagom jezika. Prijevod je kriminalan, no za to nije kriva autorica. :)
Fischer-Lichte, Erika. (2009). Estetika performativne umjetnosti. Biblioteka Diskursi : Sarajevo – Zagreb. S njemačkog preveo: Sulejman Bosto
Sagledavanje predstave u kontekstu događajnosti čini se najprimjerenijim s obzirom da se kroz cijelu knjigu nastoji održati čvrst odnos između pojma predstave i performativnosti. Filozofske implikacije su učestale, no njih je nemoguće izbjeći zbog promišljanja kroz filtere estetike (poglavito one hermeneutičke, i naslov sugerira na potrebu uvriježenosti tog pojma). Estetika zahtjeva filozofske implikacije. Autorica učestalo svojim pristupom podcrtava pitanje autonomije umjetnosti, a njezini ekvilibristički primjeri (u ovoj knjizi je učestala referenca M. Abramovič) poznati su i u svijetu teatrologije.
É bom revisitar esta história da performance, mas não me trouxe nada de muito novo. Pequeno lembrete histórico-teórico. Mas pronto, já chega de (norte-)europeus a escrever sobre performance. There’s more to life than this. Se tivesse lido com 15, tenho a certeza que teria adorado.
Świetna książka - dość przystępnie wyjaśnia wiele naprawdę skomplikowanych zagadnień. Niestety, autorka ma trochę za dużą skłonność do teorii ogólnych, przez co momentami naciąga rzeczywistość - przykładowo, opisując zwrot performatywny w sztuce, który miał miejsce w drugiej połowie XX wieku, rozciąga go również na literaturę, powołując się na zmiany w strukturze pojedynczych dzieł (powieści-labirynty) i publiczne odczytania tekstów. Mimo wszystko zdecydowanie warto.
Great descriptions of performances! Great translation from German! Still not sure what she means by the reenchantment of the world, but it's a lovely phrase, isn't it?