„Ništa nije smešno, ali smejati se moramo! Zato nam Ljubenović nesmešnost u kojoj živimo servira kroz svoj satirični specijalitet, u koji od sastojaka ubacuje gorčinu, podsmeh stereotipima i kritiku, ali u njemu ipak dominira ukus humora i fantastike. Lepše je ovo njegovo čitati nego ovo naše živeti, a postoji mogućnost da će vam nakon čitanja ovih priča stvarnost delovati bar malkice manje turobna.“ – Zoran Kesić, satiričar
„Istina nikome nije potrebna – ističe tvorac ove knjige. Zaista, naše su istine neverovatne, bezumne i neshvatljive. Gola istina deluje kao bespomoćni krik, kao privid u mrkloj noći, kao prizor. Istina se doživljava kao laž. Laž je zamenila istinu jer su je tako i predstavili bleferi društvenog i političkog života.“ – Prof. dr Ratko Božović, sociolog
„Bojan Ljubenović je jedan od najboljih pisaca kratke satirične priče. Takvu poziciju je zauzeo svojom veštinom da dosledno isprati žanr – da kratke satirične priče budu kratke, obavezno priče i zaista satirične. One su zanimljive, dinamične, zabavne, duhovite, vedre i vesele, a imaju onu propratnu satiričnu mučninu, onaj smeh kroz suze tako karaterističan za pravu dobru satiru. Ljubenović je pokazao šta je klasična satirična priča, a ljubiteljima satire podario novo literarno zadovoljstvo. Uz neminovne i neizbežne suze kroz smeh...“ – Slobodan Simić, satiričar
Bojan Ljubenović Rođen 1972. godine u Beogradu. Uređuje rubriku TRN u „Večernjim novostima“.
Objavio:
Pisma iz Beograda, aforizmi, 1998. Pocepani suncobran, aforizmi o deci 2002. Beograd, live, aforizmi o Beogradu 2006. Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča Legenda za upućene (B92, 1992. god) Koautor knjige Metafore dr Zorana Đinđića, 2004. Triput sečem i opet kratko, satirične priče 2009. Smejalice, aforizmi za decu i detinjaste 2012. Ljubav za poneti, aforizmi o ljubavi 2013. Pisma iz Srbije, 2014. Trn u oku, politički aforizmi, 2015. Knjiga za zaljubljene dečake, Knjiga za zaljubljene devojčice, 2015. Crvena zvezda, moj fudbalski klub, Partizan, moj fudbalski klub, 2016. Uki, mali fudbaler, roman za decu, 2017. Luna, mala teniserka, roman za decu, 2017. Vuk, mali glumac, roman za decu, 2017. Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju, 2018. Ljubav za poneti, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018. Naši fudbaleri na Mundijalima, sportska knjiga za decu , 2018.
Nagrade:
„Mladi jež“ 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije. Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi. „Vladimir Bulatović VIB“ 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri. Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi. „Jovan Hadži Kostić“ 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru. Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi. „Radoje Domanović“ 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu Triput sečem i opet kratko. „Vuko Bezarević“ 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora). „Letnji erski kabare“, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme. „Dragiša Kašiković“ 2014., za satirično stvaralaštvo. Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi. „Tipar“ 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu Pisma iz Srbije, Festival u Pljevljima, Crna Gora. „Radoje Domanović“ 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu Pisma iz Srbije. „Interfer“ 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža. „Zlatna značka“ 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije
2,5 Standardno za Bojana Ljubenovica, sa puno satire prikazuje nase drustvo danas. Ovde ima nekih boljih i nekih losijih prica, ali opsti utisak je da je negde previse banalizovano i previse hiperbolisano da mi postane predvidljivo i ne bude smesno. "Pisma iz Srbije", njegova ranija knjiga koju sam citala, mi je, doduse, bila dosta bolja.
Da, upravo tako kako sam naslov kaže. Ništa nije smiješno, a istovremeno je urnebesno zabavno. Tragikomedija. Reći ću samo da je Bojan Ljubenović srpski Etgar Keret i Efraim Kišon zajedno, s tim da je, dakako, veći šmeker od obojice jer mi, nažalost, ovo živimo.
Simpatična satira u formi kratkih priča. Kako nemam mnogo iskustva sa ovim žanrom, nemam ni sa čime da poredim nešto preterano, ali rekla bih da je na momente zabavno i smešno (ironije li), ali često i dosta “in-your-face” sa referencama na današnju političku scenu i situaciju, što je možda i očekivano i može biti okej sporadično, ali kad se prečesto ponavlja ume da postane i dosadno. Zbog toga bih dala negde između tri i četiri zvezdice, ali kako je ovo prva knjiga u 2024. koju ću obeležiti sa done nek bude zaokruženo na gore, da me ne bije maler u novoj čitalačkoj godini.
Razvukla sam čitanje ove knjige na celo leto, a objektivno je zaslužila da je slistim za dva dana. Ne znam, doduše, koliko bi jednostavno bilo da se u tako kratkom periodu proguta ovolika količina...nas.
Roman Ništa nije smešno sam već neko vreme priželjkivao, jer sam čitao i neka prethodna dela ovog autora. Kako su mi se one dopale bilo je, u neku ruku, i očekivano da pročitam i njegova nova izdanja.
Poput Pisma iz Srbije u pitanju je zbirka priča. Razlika je u tome što u spomenutoj knjizi imamo zbirku pisama jednog stranca koji je došao u Srbiju i šalje pisma u svoju domovinu. A u njima opisuje svoja opažanja naše lepe zemlje. Dok je ova knjiga zbirka priča različitih autora. U nekim pričama shvatimo ko su, u drugim ne. Ali nam iz različitih uglova autor približava sve lepote i sva dešavanja u ovoj našoj zemlji.
Ti prikazi su ispričani uz određenu dozu humora koja će nas često bolno nasmejati. Tužno je, ali ujedno i smešno. I na momente sam imao osećaj da poznajem osobe o kojima Bojan Ljubenović piše. Toliko je dobar u prikazu stanja države i naroda.
Sama zbirka priča mi se dopala iako ima priča koje su mi bile, mogu slobodno da kažem, osrednje. Dok ima i priča koje su me oduševile, poput – Izbavljenje, Sistem vrednosti, Teme i Javna ličnost. I mislim da je ova knjiga super poklon za ljude sa strane (kao što su i njegove prethodne knjige), jer na jedan šaljiv način autor predstavlja današnjicu Srbije.
Ništa nije smešno možete da pročitate u cugu, kao što sam ja pročitao. A možete i da je čitate malo po malo. I oba slučaja ne gine vam smeh i neverica. Ali na kraju dobra zabava je zagarantovana. Priče su dovoljno kratke da možete da ih čitate uz jutarnju kafu ili da odvojite deset minuta pred spavanje. Siguran sam da bi skoro svako od čitalaca pronašao u bar jednoj priči nešto interesantno što bi mu ulepšalo dan (ili noć).
Što se mene tiče Ništa nije smešno nije najbolja knjiga od Ljubenovića (to je Pisma iz Srbije, ako mene pitate), ali je vredi pročitati. Što da ne? Ipak, žao mi je samo što nisam spazio da je izašla još jedna njegova knjiga ovih dana – Srbin kojekude. No, neće puno proći a nova Noć knjige će doći.
★ Za izdvojene citate i više detalja posetite blog Petrov svet ★ Možete me pratiti i na Instagram stranici
"Ništa nije smešno" je zbirka od pedesetak kratkih priča, čiji su junaci ljudi iz svakodnevnog života. U njoj je opisan naš mentalitet, velikosrpska tragedija i degradacija društva. Ukazuje na aktuelne probleme kao što su korupcija, otimanje, privatizacija, lopovluk, politička ugradnja, društvene podele, zablude. Između ostalog, na stranicama knjige, srešćete čoveka koji je izgubio svoju pamet, jednog političara koji pati od nesvakidašnje bolesti zavisnosti izazvane mikrofonom, "pozlaćenu" ribicu koja ispunjava samo jednu želju, ...
Zaista sam uživao u ovim kratkim pričama. Nisam znao da li da se smejem ili da plačem. Što se kaže, da nije tužno bilo bi smešno. U jednom momentu se smejem na sav glas, dok već u drugom trenutku uviđam gorku istinu koja pogađa direktno u dušu. Autorov britki humor bar na trenutak čini da sve deluje manje tragično nego što zapravo jeste. Moramo se smejati, bez obzira na sve. Smeh je prirodni lek, zamena za antidepresiv. Nadam se da će usled velikog interesovanja koje se pojavilo za knjigu, autor odlučiti da možda napiše i drugi deo satiričnih priča. Ipak je Srbija nepresušna inspiracija, ovde se na dnevnom nivou dešavaju neverovatne stvari. Zemlja čuda u kojoj se čak ni Alisa ne bi snašla.
Веома занимљива књига! Састоји се из краћих смешних прича, које се лако читају, а Ви се забављате док замишљате реалне ликове тих догодовштина, које нису нереалне... Вреди читати више пута...
Nažalost u poređenju sa ,,Pismima iz Srbije" niža ocena. Izvojila bih priču Izbavljenje. Priče podsećaju na priče Kišona. Nekad su previše banalne sa rečenicom na kraju koja odaje previše Svakako dajem priliku i ostalim delima.
Bojanove knjige su uvek pravo osveženje, tako je i sa ovom knjigom. Kratke priče koje seciraju našu realnost, nekad preuveličano, nekad kroz fantastiku, ali uvek pogađa u metu. Velika preporuka.