Odlazak: epitaphios logos

by Andrej Nikolaidis

“Odlazak, novi roman Andreja Nikolaidisa možemo zamisliti, a siguran sam i doživjeti, i kao posljednji roman, ne samo autora, nego epohe i civilizacije na odlasku. Naime, njegov junak će, ni iz kakvog herojskog ni tragičnog razloga, nego iz čiste ljubavi učiniti ono što nitko ne želi ni pomisliti. Ali da bi se to dogodilo situacija mora biti strašna i bezizlazna što pripovjedač, ne tajeći pri tom svoju uvjerljivu mizantropiju, prikazuje u izravnom prijenosu koji se događa u jednom danu od 5:07 do 15:04 sati, dok pripovijeda finale obiteljske drame i krimi priče, a razornim esejističkim pasusima i pokojom retrospektivom, svemu daje kontekst i razlog.

Kontekst je naravno nadindividualan, društvo naše svagdašnje. U tom društvu pristojni građani ne piju kad voze, ali zato mirne duše ubijaju za svoju državu. Opća glupost, zatupljenost i gramzivost se vide po idiotskim relikvijama poput self-help ideologija i new age financijskog kapitalizma, tajkunima koji plaćaju reket politici i duhovnjacima, konzumerističkom proždiranju, dolasku epidemije i ponašanju u karantenama.

U svemu tome je srednjeklasno stado mutavo i ponosno, jedini pažnje i sućuti vrijedni su odbačeni, smeće zemlje, rijetki pripovjedačevi prijatelji poput homoseksualaca i hakera, Zorana i Steve koji žive između viškova civilizacije – kakvi su i sami − između groblja i deponija koji stalno gori.

Epitaphios logos, posmrtni govor je podnaslov ovog romana, i on to jest, jer s korona epidemijom smo već zagazili u novo doba, a ovaj roman pokazuje odakle smo došli, možda čak i zašto smo došli tu gdje jesmo.“

103 pages, Paperback

First published January 1, 2020

About the author

Andrej Nikolaidis was born in 1974 in Sarajevo, to a mixed Montenegrin-Greek family. Until the age of six, he lived in the city of Ulcinj, where he returned in 1992 after the war in Bosnia erupted. Since 1994, he has written for regional independent and liberal media, as well as for cultural magazines. He is considered by many to be one of the most influential intellectuals of the younger generation in the region, known for his anti-war activism and for his promotion of the rights of minorities.

Nikolaidis also publicly defended the victims of police torture, which resulted in his receiving many threats, including a death threat during a live radio appearance. He has often stated that he considers freedom of speech to be the basis of freedom.

He has worked as a columnist in the weekly magazine Monitor and for publications including Vijesti (Montenegro), Dnevnik (Slovenia), Slobodna Bosna (Bosnia-Herzegovina), E-novine (Serbia), and Koha Ditore (Kosovo). Since 2010, he has been employed as an advisor for culture and free society in the parliament of Montenegro.

Reviews

[Prerazmišljavanje - Katarina Kostić · Rating 3 out of 5]

O čemu razmišljaš kad znaš da živiš svoj poslednji dan? Koga želiš da sretneš? Koliko veruješ u svoje planove za one koji ostaju za tobom?

Andrej Nikolaidis dao nam je anti(?)junaka i deset sati u njegovoj ciničnoj glavi i moguć odgovor na tri gornja pitanja u ekstrakratkom romanu Odlazak. Uspeo je da čitalac postane jedan od ljudi u čijem će udahu po oproštaju od anti(?)junaka/ naratora ostati naročita praznina, koja nije sasvim žalost, ni sasvim zapitanost, ni sasvim ma koji jedan fenomen koji je moguće definisati.

[Ena u zemlji knjiga · Rating 3 out of 5]

"Uprkos svemu, ipak mislim: jedina šansa koju dijete ovdje ima da odraste u pristojno ljudsko biće je da bude freak. Da je društvo ne prihvati. Da ono prihvati da je drugačije od društva, da nikada, ma koliko se trudilo, neće postati jedno od njih. Ona ima teške alergije, ima astmu, nosi naočare, neće imati oca: tu su, dakle, sve šanse da je društvo malih životinja odbaci. Čopor odgurne sve koji su slabi i drugačiji. Čoporu djece milost je strana. To je njena šansa. Da sve ono što nije pronašla među ljudima pokuša pronaći u knjigama, filmovima i muzici koju će oni koji su je odbacili smatrati dosadnim i uznemirujućim. U to se uzdam."

[Dinko Klaric]

Odavno nisam procitao ovako depresivno djelo. Autor glavnog lika zove mizantrop, odnosno on sam sebe zove jer je pisano u prvom licu (kroz dijalog sa romom on sebe naziva mizantropom). U pojedinim stvarima (pogledima) se slazem sa glavnim likom ali u sustini ne volim takve ljude (stopostotne pesimiste i mizantrope). Roman je pisan u obliku monologa koji je sacinjen od svakakvih misli naseg glavnog lika; pa citamo o tome da je GMO hrana prejeftina, o tome da konobari u Crnoj Gori moraju moc dignuti 130 kila na benchu, o tome da te radjanje ne cini majkom, o tome da su pusaci cigareta superiorna bica, o tome da su Indijci kupili Volvo, o tome da su najbolji prijatelji glavnog lika od njega trazili kljuc od kuce da mogu uci kad hoce kako bi igrali DOOM 2, sto je meni onako bas drago bilo jer me vratilo u doba kada se nase drustvo okupljalo kod prijatelja Josipa da igramo/gledamo CoD, Stronghold, itd..
Stil pisanja je jednostavan, misli lete sa motiva na motiv, sa teme na temu, ali to ne djeluje razbacano, naprotiv, vrlo metodicki, jer kako prolaze kroz odredjene dijelove grada glavni lik se prisjeca dogadjaja iz svog zivota- taman da kazem nesto za radnju romana - zapravo je i nema, otac i kcerka putuju kroz Crnu Goru, a do samog kraja ne znamo zasto uopce putuju, a razlog je... uff..
Ovaj roman je prava kritika drustva, pa sam uspio "pokupiti mrvice" stoicizma, solipsizma, apsurdizma, egzistencijalizma. Nisam procitao niti jednu tzv. self help knjigu ali ovo bi vjerovatno mogla proci kao jedna; u vise navrata glavni lik kaze ono sto vecina nas misli a ne smije reci ili se cak boji o tome razmisljati, (mozda) misleci da je zbog takvih misli i nakana losa osoba; ne! svaka (iole) normalna(?) osoba ponekad razmislja o ovim stvarima ("Mislim, dakle postojim").
Iako vrlo depresivno djelo, nekoliko puta sam se bas istinski nasmijao, vjerovatno glavni lik tugu i zlobu prema sebi pekriva humorom, sto nije rijedak slucaj u danasnje vrijeme (pogotovo kada su razne traume u pitanju).
Jedna od rijetkih knjiga da sam citao u tramvaju i ostalim javnim mjestima. Za ovog pisca/kriticara nisam prije cuo vec sam nabasao na ovu knjigu na Buybookovoj rasprodaji, tako da - ponekad kupite/procitajte neku knjigu o kojoj nista ne znate ili nesto od vama nepoznatog autora.

- Dok smo napustali kabinet rekao sam mu: " Tek da znate, od svega sto sam uzeo od Vas, sebi sam ostavio samo jedan novcic"
"Za parking", nasmijao se.
"Za Harona", odgovorio sam.

[Edina L. · Rating 4 out of 5]

Na početku sam pomislila: “Evo ga, još jedan Balkanac koji piše o vjerama, problemima i cigarama.” I stvarno, knjiga ima taj sumorni, pomalo tipični ton, ali me iznenadila u pozitivnom smislu.

Iako preovladava tamna atmosfera, bilo je momenata koji su me iskreno nasmijali. Autorov sarkazam i crni humor su pun pogodak. Posebno me dirnula u smislu da je priča o jednom ocu koja je topla, bolna i jako ljudska.

Dajem joj 4 od 5, najviše zbog te težine koju nosi kroz cijelu knjigu, ali definitivno vrijedna čitanja.

[Šetač Knjiga · Rating 5 out of 5]

Knjiga Odlazak, ima neobičan pristup autora, gdje autor počinje priču od 05:07 ujutro gdje će priču završiti u 15:13 časova, gdje će se u tim satima potruditi ukazati svoju mizantropiju, napisati svoju kritiku na njemu svojstven način.
Knjigu preporučujem za čitanje.

[Tamara Vojnovic · Rating 5 out of 5]

"Zadnja stvar koja će me napustiti biće srdžba. Ona je, znao sam, dokaz moje promašenosti, mog poraza. Svi ti mali, žustri ogledi o ravnodušnosti, koje sam izgovarao pred drugima, no najčešće u sebi, nisu učinili da srdžba nestane. Ravnodušnost nije bila tek poza. Bila je iskrena težnja.
Neostvarena težnja, svjedočila je srdžba. Čovjek koji je razumio stvari nije srdit. Srdžba znači da nisi razumio."
Vau, knjiga je tako dobra. Prije svega depresivna, ali stvarnosna. Lik u prvom licu opisuje dan proveden sa svojom kćeri od 05:07 do 15:13, put koji su poduzeli usput kritički se osvrćući na društvo, na državu, politiku i situaciju. Uvijek fokus držeći na njoj, i njenoj sigurnosti.
Jako ugodno iznenađenje.

[Marinka · Rating 5 out of 5]

💔

[Womanbearpig · Rating 4 out of 5]

4,5*
Bjutiful!

[Ratko · Rating 1 out of 5]

Кад би се Николаидис окануо дневног политичарења, псеудофилозофирања и очајних покушаја да цинично прокоментарише стварност, можда би могао и да напише нешто вредно читања.