What do you think?
Rate this book
Jesmo li to bili mi
Iz priče u priču pratimo nekoliko prijatelja: od djetinjstva na splitskim ulicama i igara na plaži te još dublje u prošlost, u tamu korijenja, među pretke i tetke, do otkopčavanja svijeta i vježbanja životnih lekcija, širenja po poznatim kotama i neimenovanim meridijanima, otkrivanja seksualnosti i inicijacije u svijet odraslih. Mlade junakinje i junake, često zaglavljene i izgubljene između svakodnevice i snova – ali uvijek izgubljene zajedno – veže i pokreće velika žudnja za ljubavlju koja im, iako iza ugla, neprekidno izmiče.
Ima u ovoj knjizi nenametljive mudrosti, naivne i dirljive dobrote, drskosti i oporosti kao i putenosti i zavodljive melankolije juga. Pa dok u pozadini frenetično jure automobili, zvoni alarm i žmigaju neoni, rečenice se pred nama otvaraju polako, gotovo lelujavo i vode nas kroz predjele koji su nam poznati i bliski, mada ih takvima nikad nismo vidjeli u stvarnosti.
– Olja Savičević Ivančević
Jesmo li to bili mi iznimno je zrelo i ujednačeno prozno ostvarenje. Autorica već od prve priče pokazuje da suvereno vlada formom, te da je bez obzira na to što se ovdje radi o prvoj knjizi njen stilski postupak izbrušen i valjano zaokružen. Ući na ovakav način u književnost, iako je Bouharaoua i ranije objavljivala i bivala nagrađivana za svoje priče, svakako jeste pokazatelj talenta koji može polučiti ozbiljne literarne rezultate. Dakako, književnost nije nikakvo takmičenje, ali u moru knjiga koje u recentnoj postjugoslovenskoj književnosti refrenično ponavljaju opšta mjesta odrastanja ili tranzicijskih vremena jedna ovakva knjiga dolazi kao osvježenje. Kako svojom tematskom zaokruženošću, tako i ujednačenom izvedbom. Luiza Bouharaoua svojom je knjigom pokazala da je posrijedi spisateljica na koju se u svakom smislu ozbiljno može računati u recentnoj postjugoslovenskoj književnosti.
– Đorđe Krajišnik
Luizine priče odišu mediteranskom atmosferom, zavodljive su poput jedara umrtvljenih bonacom. No, postupno se otkriva njihova višeslojnost. Tu već valja biti obazriviji. Ništa nije tu tek onako, radi puke arhitektonike. Autorka nas neprestano odvlači iz mirnih u uzburkane vode i natrag, ukazujući na primjeru svojih likova kako životi od početka do kraja, uprkos svim linijama razdvajanja, funkcionišu po principu sistema spojenih sudbina.
– Nikola Nikolić
Ima u ovoj knjizi nenametljive mudrosti, naivne i dirljive dobrote, drskosti i oporosti kao i putenosti i zavodljive melankolije juga. Pa dok u pozadini frenetično jure automobili, zvoni alarm i žmigaju neoni, rečenice se pred nama otvaraju polako, gotovo lelujavo i vode nas kroz predjele koji su nam poznati i bliski, mada ih takvima nikad nismo vidjeli u stvarnosti.
– Olja Savičević Ivančević
Jesmo li to bili mi iznimno je zrelo i ujednačeno prozno ostvarenje. Autorica već od prve priče pokazuje da suvereno vlada formom, te da je bez obzira na to što se ovdje radi o prvoj knjizi njen stilski postupak izbrušen i valjano zaokružen. Ući na ovakav način u književnost, iako je Bouharaoua i ranije objavljivala i bivala nagrađivana za svoje priče, svakako jeste pokazatelj talenta koji može polučiti ozbiljne literarne rezultate. Dakako, književnost nije nikakvo takmičenje, ali u moru knjiga koje u recentnoj postjugoslovenskoj književnosti refrenično ponavljaju opšta mjesta odrastanja ili tranzicijskih vremena jedna ovakva knjiga dolazi kao osvježenje. Kako svojom tematskom zaokruženošću, tako i ujednačenom izvedbom. Luiza Bouharaoua svojom je knjigom pokazala da je posrijedi spisateljica na koju se u svakom smislu ozbiljno može računati u recentnoj postjugoslovenskoj književnosti.
– Đorđe Krajišnik
Luizine priče odišu mediteranskom atmosferom, zavodljive su poput jedara umrtvljenih bonacom. No, postupno se otkriva njihova višeslojnost. Tu već valja biti obazriviji. Ništa nije tu tek onako, radi puke arhitektonike. Autorka nas neprestano odvlači iz mirnih u uzburkane vode i natrag, ukazujući na primjeru svojih likova kako životi od početka do kraja, uprkos svim linijama razdvajanja, funkcionišu po principu sistema spojenih sudbina.
– Nikola Nikolić
- GenresShort Stories
95 pages, Paperback
Published February 1, 2020
4 people are currently reading
80 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 9 of 9 reviews
January 17, 2021
Prijatno sam iznenađena.
Mnogo volim kad zbirka priča funkcioniše i kao roman, mada, to možda samo govori o mojoj naviknutosti na romane.
Jesmo li to bili mi je fragmentaran, ali ipak zaokružen, ne previše komplikovan „generacijski” narativ o troje prijatelja. Jezik je dalmatinski, prelep, atmosfera odlično pogođena, priča životna i dirljiva.
Nadam se da Luiza Buharova baš sada piše svoj prvi/drugi roman.
Mnogo volim kad zbirka priča funkcioniše i kao roman, mada, to možda samo govori o mojoj naviknutosti na romane.
Jesmo li to bili mi je fragmentaran, ali ipak zaokružen, ne previše komplikovan „generacijski” narativ o troje prijatelja. Jezik je dalmatinski, prelep, atmosfera odlično pogođena, priča životna i dirljiva.
Nadam se da Luiza Buharova baš sada piše svoj prvi/drugi roman.
May 29, 2020
Za ovu je knjigu Luiza Bouharaoua dobila je Godišnju književnu nagradu „Edo Budiša“ Gradske knjižnice Pazin, pri kojoj djeluje književna rezidencija Kuća za pisce – Hiža od besid. U konkurenciju su bili autori do 35 godina starosti kojima je u 2019. godini objavljena zbirka kratkih priča.
O dobitniku nagrade „Edo Budiša“ odlučio je žiri u sastavu Vanesa Begić, Boris Koroman, Ivana Ujčić i Neven Ušumović.
Obrazloženje: „Priče Luize Bouharaoua okupljene pod naslovom „Jesmo li to bili mi“ čine osebujan narativni ciklus u kome se odnosi među glavnim likovima iz teksta u tekst ispisuju i propituju u različitim razdobljima, situacijama i emotivnim modusima. Prijateljski i ljubavni odnosi u generaciji koja traži svoje mjesto u društvenom životu dalmatinskog grada ocrtani su složenim ispreplitanjem i montažom niza narativnih fragmenata, izmjenom ženskih i muških pripovjednih glasova, infantilnih projekcija i otrežnjujućih deziluzija. S izuzetnom suptilnošću Bouharaoua usmjerava narativni fokus k onome što u odnosu među likovima ostaje neizrečeno, nerealizirano, prigušeno ili potisnuto. Nelinearno vođenje radnje, montaža intenzivnih dijaloških (najčešće u dijalektu!) prizora i izmjena pripovjednih perspektiva prati lirski osjećaj za jezični ritam i figurativnost izraza: pojedini motivi ponavljaju se na ključnim mjestima razvoja radnje obogaćujući emotivni i značenjski potencijal priče. Iako priče Luize Bouharaoua povezuje specifična melankolija koja izbija iz osjećaja privremenosti intimnih veza, pa i iz ugroženosti integriteta njezinih junakinja i junaka, čitatelju pozornost ponajviše privlači solidarnost i (prešutno) razumijevanje među glavnim likovima. Zahvaljujući iznimnoj umjetničkoj imaginaciji, osjećajnosti i osobnom ulogu u kreiranju pripovjednih svjetova, autorici je uspjelo ostvariti djelo koje nadilazi konjunkturu trenutnih književnih trendova.“
O dobitniku nagrade „Edo Budiša“ odlučio je žiri u sastavu Vanesa Begić, Boris Koroman, Ivana Ujčić i Neven Ušumović.
Obrazloženje: „Priče Luize Bouharaoua okupljene pod naslovom „Jesmo li to bili mi“ čine osebujan narativni ciklus u kome se odnosi među glavnim likovima iz teksta u tekst ispisuju i propituju u različitim razdobljima, situacijama i emotivnim modusima. Prijateljski i ljubavni odnosi u generaciji koja traži svoje mjesto u društvenom životu dalmatinskog grada ocrtani su složenim ispreplitanjem i montažom niza narativnih fragmenata, izmjenom ženskih i muških pripovjednih glasova, infantilnih projekcija i otrežnjujućih deziluzija. S izuzetnom suptilnošću Bouharaoua usmjerava narativni fokus k onome što u odnosu među likovima ostaje neizrečeno, nerealizirano, prigušeno ili potisnuto. Nelinearno vođenje radnje, montaža intenzivnih dijaloških (najčešće u dijalektu!) prizora i izmjena pripovjednih perspektiva prati lirski osjećaj za jezični ritam i figurativnost izraza: pojedini motivi ponavljaju se na ključnim mjestima razvoja radnje obogaćujući emotivni i značenjski potencijal priče. Iako priče Luize Bouharaoua povezuje specifična melankolija koja izbija iz osjećaja privremenosti intimnih veza, pa i iz ugroženosti integriteta njezinih junakinja i junaka, čitatelju pozornost ponajviše privlači solidarnost i (prešutno) razumijevanje među glavnim likovima. Zahvaljujući iznimnoj umjetničkoj imaginaciji, osjećajnosti i osobnom ulogu u kreiranju pripovjednih svjetova, autorici je uspjelo ostvariti djelo koje nadilazi konjunkturu trenutnih književnih trendova.“
May 4, 2020
Nakon duže čitalačke pauze, vratio sam se sa kratkom knjigom "Jesmo li to bili mi". Šta vam to mogu reći u vezi sa njom, a da ostali već nisu?
U pitanju je nova knjiga u izdanju Kontrast izdavaštva. Što se tiče ove knjige, sve je stvar utiska. Mnogi je ocenjuju visokim ocenama, ali ima i nezadovoljnih. Uprkos tome što je zaista kratka, meni se dopala. Postoji par sitnih zamerki, ali je generalan utisak vrlo dobar. Pored toga što je mogla biti duža, osećam da nije dovoljno razradjena. Moglo se još poraditi na njoj. Ipak, nadam se da Luiza neće stati na ovoj knjizi i uskoro se nadam novoj. Osetio sam toliko toga dok sam čitao ovu knjigu. Baš u tome i jeste njena čar. Od sreće do tuge, puno je svega. Knjiga koja nas tera da se setimo svog detinjstva i odrastanja. Tera nas da se setimo svoje prošlosti i svega što smo radili. Sve nevine laži, srećni i tužni delovi života, ljubavi, prijateljstva i rastanci u suzama. Onda pogledamo sebe danas. Pogledamo u kakvu smo osobu porasli i šta smo to postali. Jesmo li srećni i zadovoljni? Da li smo nešto mogli promeniti? Da li se za nešto kajemo i uradili bismo to drugačije? Na kraju ostaje samo pitanje: "Jesmo li to bili mi?"
Kontrast je kao i uvek uradio odličan posao sa izradom knjige. Korice i dizajn su savršeni! Pravi je užitak držati njihove knjige u rukama. Svaka čast i još jednom hvala na odličnoj saradnji dragim ljudima iz @kontrast_izdavastvo! 😁❤
U pitanju je nova knjiga u izdanju Kontrast izdavaštva. Što se tiče ove knjige, sve je stvar utiska. Mnogi je ocenjuju visokim ocenama, ali ima i nezadovoljnih. Uprkos tome što je zaista kratka, meni se dopala. Postoji par sitnih zamerki, ali je generalan utisak vrlo dobar. Pored toga što je mogla biti duža, osećam da nije dovoljno razradjena. Moglo se još poraditi na njoj. Ipak, nadam se da Luiza neće stati na ovoj knjizi i uskoro se nadam novoj. Osetio sam toliko toga dok sam čitao ovu knjigu. Baš u tome i jeste njena čar. Od sreće do tuge, puno je svega. Knjiga koja nas tera da se setimo svog detinjstva i odrastanja. Tera nas da se setimo svoje prošlosti i svega što smo radili. Sve nevine laži, srećni i tužni delovi života, ljubavi, prijateljstva i rastanci u suzama. Onda pogledamo sebe danas. Pogledamo u kakvu smo osobu porasli i šta smo to postali. Jesmo li srećni i zadovoljni? Da li smo nešto mogli promeniti? Da li se za nešto kajemo i uradili bismo to drugačije? Na kraju ostaje samo pitanje: "Jesmo li to bili mi?"
Kontrast je kao i uvek uradio odličan posao sa izradom knjige. Korice i dizajn su savršeni! Pravi je užitak držati njihove knjige u rukama. Svaka čast i još jednom hvala na odličnoj saradnji dragim ljudima iz @kontrast_izdavastvo! 😁❤
November 4, 2025
"Svjetlo na semaforu se zazeleni.
- Hodat ćemo - kaže.
- A kad postane preduboko?
- Plivat ćemo.
Uzme ga za ruku i povede ih obojicu na drugu stranu ulice."
- Hodat ćemo - kaže.
- A kad postane preduboko?
- Plivat ćemo.
Uzme ga za ruku i povede ih obojicu na drugu stranu ulice."
November 14, 2020
Baš mi je pravi sretno otkriveni biser ova zbirka priča / ulančane priče / kratki roman? Može biti sve to i ništa od toga, ali tko još mari za etikete? Čini mi se da Luiza Bouharaoua sigurno ne :)
"Kiša pada od jučer, od jučer čekam sutra, ali jučer, baš kao i kiša, nikako da prestanu." samo je jedna od rečenica, slika iz knjige koja se zalijepila za mene i mislim da ih se neću tako brzo otresti. I nije mi žao, neka ostanu, žao mi je samo što ih nema više, što ih nema još. Znate onaj osjećaj kada završite knjigu i želite još? Ne želite još izaći iz tog svijeta? E, upravo je to "Jesmo li to bili mi".
"Kiša pada od jučer, od jučer čekam sutra, ali jučer, baš kao i kiša, nikako da prestanu." samo je jedna od rečenica, slika iz knjige koja se zalijepila za mene i mislim da ih se neću tako brzo otresti. I nije mi žao, neka ostanu, žao mi je samo što ih nema više, što ih nema još. Znate onaj osjećaj kada završite knjigu i želite još? Ne želite još izaći iz tog svijeta? E, upravo je to "Jesmo li to bili mi".
February 4, 2023
Ovo je definitivno više letnje štivo. Nisam oduševljena konceptom kratkih priča u kojima se zapravo sve vreme vrte isti likovi koji su povezani, onda lepo može da se napiše roman.
Dugo sam je želela i očekivala mnogo više.
Dugo sam je želela i očekivala mnogo više.
April 9, 2020
Cela knjiga je kao lenjo, letnje popodne pri kraju odmora.
December 29, 2025
Pitko i nekako iskreno. Kao da zeli biti neki presjek generacije 90-ih, ali nesto mi fali. Mozda dubine. Mozda jace poveznice izmedju poglavlja. Korektno.
January 2, 2021
Ova knjiga, uz još par ove godine bila mi je pravo malo osvježenje koje se čita u dahu. Kratke priče, pažljivo povezane sudbinama glavnih likova, uljuljkaju nas u lijeno mediteransko popodne na hrvatskoj obali. Gotovo da sam mogla osjetiti miris mora i čempresa dok sam čitala. Naracija je lagana, bez suvišnih detalja, a i oni koji su opisani, tu su s namjerom. Luiza nekad više kaže tim jednim detaljem nego što bi nekad cio pasus dočarao. Dva puta sam je čitala i oba puta me jednako usrećila, rastužila, navela na razmišljanje i postala moj mali izlet do mora pored kojeg ne živim već nekoliko godina.
Displaying 1 - 9 of 9 reviews