I drugi roman Dalibora Perkovića u žanru je space opere, ozloglašene među mainstream publikom upravo zato što je riječ o izvornom podžanru na kojemu je izrasla rana "jeftina", avanturistička, pulpovska znanstvena fantastika.
Međutim, space opera koja je, nakon uozbiljavanja SF-a '60-ih godina 20. stoljeća, lagano izgubila na značaju pomicanjem žanra u literarn(ij)e vode, doživjela je svoj revival u proteklih nekoliko desetljeća svojevrsnim novim-novim valom autora kao što su Iain M. Banks, Alistair Reynolds i drugi, koji su ovaj nekada pulp i petparački žanr uveli u književnije, mračne i egzistencijalističke vode, s čvrstim, često tragičnim likovima te realistički, a ponekad i naturalistički izgrađenim svjetovima.
Tako u “Rakovoj djeci” imamo dobru staru svemirsku jurnjavu, zavjere i podzavjere, političke spletke, ali i radikalne ideološke rasprave među likovima, kao i autora s čitateljem, garnirano otvaranjem egzistencijalnih pitanja života, smrti, svrhe i postojanja koji će nekog nenaviklog na ovakvu vrstu književnosti možda i ostaviti zbunjenim jer neće znati u koju ladicu ovo svrstati. Ali, kao da to nije dovoljno za kompletan kaos, inateći se jednoj od definicija po kojoj je space opera "društveno nazadna budućnost" (jer, ruku na srce, svemirske pustolovine i galaktička carstva uvijek su išli ruku pod ruku), autor je svoje likove ubacio u međuzvezdano društvo kojim formalno "vlada" ni više ni manje nego anarho-komunizam, egzotično i kontroverzno društveno uređenje koje iza svakog ugla krije još neko novo iznenađenje.
Imam neki reading-spree SF-a u svim podkategorijama, pa mi je ovo palo pod ruku. ‐-------------------------------
DNF @ page 137
Stavljam pauzu na ovo jer jednostavno nema smisla dalje mučiti i sebe i knjigu. Do 137. stranice nisam uspjela uspostaviti nikakvu konekciju ni s radnjom, ni s likovima. Gusto napisano, nekako nepregledno i meni svakako preopširno. Postoji vrlo realna mogućnost da se jednostavno nije potrefilo dobro vrijeme da priča i ja kliknemo. Također vidim da su još neki spominjali poteškoću u čitanju prvog dijela, tako da je možda trebalo samo izgurati dalje. Uglavnom, nastavak čitanja sigurno, u nekom boljem trenutku.
Bookopoly 2021. - Most recent purchase Ideja super. Realizacija nešto manje super. Gledala sam ju već neko vrijeme na Hangarovim stranicama i kad je cijena pala na 39,90 iskoristila sam priliku i uzela ju. I dobro da nisam dala više novaca. Perković mi nije poznat otprije, iako vidim da je napisao još par stvari. Dala bih mu svakako još priliku, ali ne mogu reći da me se ova knjiga baš nešto dojmila. Čekala sam doslovno pola knjige da se nešto uopće počne događati. Dotad samo filozofiranje, politiziranje, „komuniziranje“ kompliciranje, opisuje sve u detalje detalja, malo me to smorilo i kad bih ostavila knjigu, poslije mi ju je baš bilo teško uzeti u ruke, nije me uopće vukla. Dajem joj velikodušne tri zvijezdice jer je od polovine do kraja ipak bila nešto zanimljivija.
Savršena knjiga za čitanje prije spavanja. Skoro svaku večer me uspavala nakon samo nekoliko stranica. Svijet je za moj ukus savršeno osmišljen i moglo bi se napisati još dosta lorea, nešto više o rasama, porodicama i slično. Naporan dio je čitanje filozofije "anarho" komunizam vs kapitalizam, isprane i dosadne moralne dileme pojedinih likova i objašnjenja nekih fizičkih pojava u svemiru koja traju po par stranica. Ksandrijci nemaju smisla, i služe kao neka polu božanstvena rasa koja je tu da popuni neke rupe u priči za koje se čitatelj pita "kako će taj dio završiti?" , pa pisac samo kaže da su to sve sredili ksandrijci. Sve u svemu dao bih šansu još nekim knjigama ovog autora.
U romanu nalazimo puno dobro prikazane kritike ljudskih mana i na razini pojedinca i na razini društva. Kroz cijeli tekst je bilo zanimljivo tijekom čitanja povlačiti paralele s današnjicom. Osim blatantne promocije komunizma naspram kapitalizma (iako preispituje oba, OK komunizam "mrvu" manje), ubačeni su npr. i momenti poput boomer vs. millennial na radnom mjestu.
Jako mi se sviđaju hard SF dijelovi, svaki roman poput ovog bi ih trebao imati barem malo.
Što se samog pisanja tiče, ono je jako, jako dobro. Međutim, ima nekoliko mana. Roman je stilski i lektorski dosta pročišćen, iako još ima nešto ponavljanja riječi i fraza koje pred kraj postaju učestalije, kao da su se pisac i urednik umorili, što je šteta jer je očito da se može. Jedna je fraza, odnosno način opisivanja vremena, posebno upadala u oči i bila iritantna: "trebalo je pet minuta", "trebalo mu je par dana", "trebalo je nekoliko sati", ... Svako toliko nailazimo na velike blokove teksta i općenito dijelove koji su previše razvučeni. Može se proći kroz njih bez previše gunđanja jer su dobro pisani, ali nakon nekog vremena svejedno postanu naporni. Srećom, nema ih mnogo. Tekst povremeno pati od nezrelo opisanih (ili nezrelih?) reakcija, poput "pogledao ga je kao da ga želi istući", koje onda odudaraju od ostalih koje su ipak promišljenije i bolje prikazane. Te prve više izgledaju kao reakcije koje bi autor imao u stvarnosti, a ne nužno lik o kojem čitamo. Međutim, znaju biti zabavne i ima ih malo, pa se mogu "oprostiti".
Nigdje nije opisan nikakav razlog radi kojeg ne bi bilo više žena među glavnim likovima. U doba kad se promiče ravnopravnost i pokušava odmaknuti od ustaljenih "muških" uloga, to zovem lijenim pisanjem. Posebno kad se uzme u obzir da je taj jedan glavni ženski lik kojeg imamo dobro napisan.
Sve u svemu, odličan roman, super pisan, vrlo dobro iščišćen od viška, ali zbog manjka žena, ponavljanja koja su preostala i velikih blokova teksta, dajem ocjenu 3.5, zaokruženo na 4. EDIT: Nakon mnogo razmišljanja (što govori nešto i o samoj knjizi), odlučila sam da vrijedi ocjenu više. 4.5 zaokruženo na 5. Jednostavno, s vremenskim odmakom još bolje sjedne.
Slijedi nekoliko detalja sa spoilerima, pisanih kao prvi dojmovi za vrijeme čitanja.
Isprva sam htio napisati objektivnu recenziju, no onda sam shvatio da to jednostavno nisam u mogućnosti. Previše sam subjektivan što se tiče ovog romana. Sad kad razmislim, poželio bih svakom budućem čitatelju iskustvo interakcije s autorom, za vrijeme čitanja (iako znam da to neće biti moguće). Toliko je bilo zabavno. Vjerujem da će svaki ljubitelj SF-a i Space Opere naći nešto za sebe. A i ako neće, pronaći će nešto što će ga tjerati da okreće stranice sve do kraja. Osobno su me se ponajviše dojmili likovi, koji su iznimno plastični i neki se uvuku pod kožu već nakon nekoliko paragrafa. Svaki pruža uvid u jedan sloj društva (nekad i rasu), život koji ga je učinio takvim kakav jest, sa svim manama i vrlinama (od kojih se katkad gubi tanka crta koja ih razdvaja). Što nas dovodi do filozofskog aspekta romana, a on je vrlo vješto isprepleten u tekstu. Katkad neprimjetan. Vrlo često nenametljiv. Ali se čovjek zapita, a to je ono što je najvažnije kod dobrog SF-a, zar ne? Sve u svemu, topla preporuka!
Ocjenio bih zapravo negdje između 3 i 4. Prva polovica knjige me izmučila, u nedostatku bolje riječi. Druga polovica je bila odlična. Ali baš-baš. Ideja je odlična; čini mi se da je knjiga ili mogla biti kraća ili je tempo prve polovice trebao biti ujednačeniji. A opet, bez tog prvog, uvodnog dijela drugi dio ne bi bio toliko dobar. Be you, but don't be you. Give us less, but more!🤣
Strašno mi je žao, ali odustala sam, ili stavila na pauzu. Ne znam. Sviđa mi se ideja, likovi, radnja; dijalozi su mrak, ali sve se razvodnilo. Kad se krene dva puta objašnjavati ista motivacija lika, ili sociološki problemi i politička uređenja postane naporno. Shvatili smo. Svi koji ne bi, neće niti čitati ovakav roman, pretpostavljam. Mislim da je romanu trebao neki nemilosrdni urednik koji bi ga prisilio da skrati za barem 30 kartica. Ja sigurno ne bih znala kako, ali da nema tih 'odugovlačenja' ovo bi bilo svjetski.
SF meets sociology and politics... In a good way. I much enjojed the book, and several large surprises it held for me. Looking forward to some more from Perković!
Volio bih živjeti u svijetu gdje ljudi ponašaju kao odrasli ljudi. U daljoj budućnosti čovječanstvo se ugrubo podijelilo u dvije grupe: Porodice i Slobodnjake. Jedni prakticiraju patrijarhat i hijerarhiju dok su drugi obične komunjare anarho-komunisti. Cilj glavnih likova je spriječiti njihov sukob. Postavka me podsjeća na The Dispossessed, s tim da je ovdje jasno da je autor na strani Slobodnjaka.
Knjiga je pisana onako kako Dalibor i inače govori, dakle dosta neformalno. Glavni likovi slobodnjaka također govore autorovim glasom. Nekad je to možda oduzimalo snagu kritici ljudskog društva kojom knjiga obiluje, ali smo s druge strane dobili nekoliko odličnih provala.
Uz ljudsku se rasu pojavljuju i antropomorfni izvanzemaljci o kojima bih volio više saznati. Ovako su poslužili za još malo kritike ljudskog roda te kao deus ex machina. Mislim da bi njihova razrada pomogla da se dani volumen knjige bolje iskoristi ili da se njihovim izbacivanjem sažme. Ovako sam se nakon polovice knjige uhvatio kako razmišljam što ću iduće čitati.
Moj prvi procitani hrvatski sf i moram rec da sam odusevljen! Prvih 150 stranica je dosta sporo, no sluzi da citatelja uvuce u radnju, te moram rec da izvrsno sluzi toj svrsi. Drugi dio knjige je naprosto fantastican. Prije ove knjige sam citao Abadonova vrata, i iako je i to dobar, zabavan sf, nema dubinu koju ima ova knjiga. Pogotovo sam uzivao u autorovu stilu pisanja te likovima cije sudbine se isprepletu na toliko mnogo nacina. Moram za kraj spomenuti i brojne preokrete u radnji koji drze tempo drugog dijela knjige. Moram rec da nisam mogao pogoditi sto ce se dogoditi s radnjom, a posebno ne sa likovima. Najvece moguce preporuke!
A great sf novel with interesting plot, genuine characters and authentic writing. Truly smart setup of the world in the future offers a wide range of possibilities to expand even further. As the story resolves, it questions not only the morality and choices of characters in play, but also matters of collective accountability, interracial genetic modifications, fair nurture and how it influences behaviour of an individual, increased longevity and its worth, etc. Hoping this is just a first part of something bigger, a trilogy, perhaps?