Dobitnik književne nagrade V.B.Z. - Večernji list za najbolji neobjavljeni roman u 2006.
Nagrađeni roman ''Pravi se da ovo nisi vidio'' Hrvoja Šalkovića (Zagreb, 1973.) mnogo što duguje on the road poetici, tradiciji pustolovnog romana, newagerskim ideologijama i hedonističko-zapadnjačkim ritualima urbane svakodnevice u najširem smislu. Premda se u podnaslovu neobuzdano poziva na to, doktrini turističkih agencija ipak izrazito nenaklonjeno, zapravo antiturističko štivo za svoj cilj ima putovanje kao strategiju kojoj valja podčiniti svako stajanje na mjestu, dok život prolazi mimo nas.
Domagoj Krugman, glavni lik romana, tipičan je luzer - on taksira bogate bezveznjake u Melbourneu (ili bilo kojem gradu na svijetu) i trati svoj život naoko ni prema čemu upravljen, pati od kroničnog socijalnog nepovjerenja i rutinske životne inercije. Sve dok u njegov život ne uleti Charlie, guba frajer koji ga vodi na putovanje Zapadom. Jedini orijentir koji imaju na tom putu jest bijeg od dosade i obračun s njom kada pokuša zagospodariti.
Energizam ovog romana ceste, neobuzdani rock ritmovi, literarne i glazbene asocijacije, stav da život uglavnom nema smisla čekaš li ga da dođe, te uspjeli mudrosni podteksti mitologiziraju i hrabre čovjekove pokušaje da otkrije ono uspavano ja koje čuči u njemu dok ga nešto ne pokrene. Kilometri koji ostaju za njim, otvaraju mu one koje su ispred njega. Životna filozofija Šalkovićevih likova neosporno će privući čitatelje, kao i, uostalom, neosporni autorovi literarni dometi.
Hrvoje Šalković was born on 29 September 1973, at the Petrova Hospital in Zagreb.
He was conceived nine months before, on Christmas Eve 1972. The story tells that as Mrs. Mom was decorating the Christmas tree, she dropped one ornament. She bent over to pick it up...
Šalković has received a degree in Journalism from the College of Political Science at the University of Zagreb, after which he left for London for a few weeks, hoping to improve his English. He stayed for three years.
He enrolled into a postgraduate course at the University of Westminster, where he published a number of papers, receiving his Master's Degree in 2000.
Šalković then returned to Zagreb, dedicating himself to writing and travelling.
During his studies, both in Zagreb and London, he amassed a solid collection of previous jobs. He polled for the Institute of Applied Research, he travelled as a salesman for a firm named Opremanje, professionally raced cars for the Delta and Siget Autoclubs, he washed carpets, drove generals (Petković, Šlopar), edited the transportation division bulletin, bounced at concerts, helped run a warehouse at London's East End, drove a supply truck for the Army & Navy company, sold hardware at London's Elephant & Castle market with a partner (a Turk), and worked as a journalist, a London correspondent, a representative of the Canadian telecom company TIW in Croatia, and the PR manager of the Status Grupa marketing agency, a CEO of the Vulkan d.o.o. iron casting company. Today he is employed by the Institute for Action, where he holds the position of authority as The Gonzo Issues Chairman.
From 1997, Šalković has changed many addresses, from Mikulići, to Gredice, Hrgovići, Knežija, Poljanice, Chiswick, Seven Sisters Road, Stamford Hill, Masarykova street... He moved fifteen times. In case that he finally writes something good, and the city fathers decide to put commemorative plaques on the buildings in which Šalković has lived, all this could seriously damage the city budget.
Šalković has been to seventy-two countries, visiting some in the conventional way, and some in a peculiar, gonzo way.
He rode Greyhounds from coast to coast of the United States. He rode trains from end to end of Australia. He travelled through all internationally recognised European countries (alongside two defected territories - Transdniester and Northern Cyprus) from Russia, Belarus and Ukraine in the east to Lisbon in the west; from Scotland, Norway and Finland in the north all the way down to the south of Greece. He did it all by bus, train, boat, driving on his own, or hitch-hiking.
He fired RPGs and bombed the jungles of Cambodia. He gambled in Vegas. He wandered the beaches of Brasil. He emptied bars in Miami and New York. He dove with dolphins in Mexico. He skied down the slopes of the Rocky Mountains. He debauched at the New Orleans carnival.
He speed-boated down Vietnam. He rode elephants in the jungles of Laos. He danced with Cuban girls in Havana. He run with bulls in Pamplona. He got into trouble... got arrested at the Melbourne airport. A hostel owner in New Orleans banished him into the night at gunpoint... He has travelled across South America, from Caracas in the North all the way to Patagonia at the Southern tip. He entered the ranchos of Caracas, rode around Bolivia and Peru by bus, climbed the ancient walls of Machu Picchu, visited the national parks of Patagonia. He danced tango in Buenos Aires, and basked in the sun on the piers of Uruguay. In India he rode with the bedouin across the desert of Rajasthan, celebrated New Year's Eve in the town of Jaipur, crashed weddings in Varanasi, attended a ritual cremation on the banks of the Ganges. In Nepal he partied with musicians, in Bangladesh he wandered around the local markets. In his car, he zipped through Syria, Jordan, and Lebanon, wandered through Damascus, climbed the ancient town of Petra, watched the sun setting in the Wadi Rum desert. H
Sjećam se dana kada sam upecao ovu knjigu. U to doba bio sam samo žgoljavi srednjoškolac koji je zurio u knjižnici u zid pun knjiga. Tada mi je pala ideja na pamet da zatvorim očim i pustio da knjiga "odabere" mene. Tako sam počeo kružiti prstom i zaustavio se u jednom trenutku. Odlučno sam krenuo naprijed još zatvorenih očiju i otvorio ih tek kada sam osjetio korice knjige. Prst mi je bio uperen u "Pravi se da ovo nisi vidio". Rekoh sebi: "E, bome neću". U meni se javila drska pobuna, neće meni jedna knjiga govoriti šta da ja radim. Osim, toga naslov me privukao, jer u to vrijeme sam tragao za snovima. Tako sam ju uzeo i ponio kući.
Razumijem ljude koji nisu fascinirani ovom knjigom, njihovi snovi su zastarili. Mislim da postoji vremenski rok za čitanje ove knjige. Meni je došla pod ruku u savršeno vrijeme, kao veslo unesrećenom avijatičaru na otvorenom moru, hrana gladnom, kompas izgubljenom. U jednom trenutku našao sam se u taksiju na drugom kraju svijeta, ubacio u prvu i krenuo na zapad sa suputnikom i bocom whiskeya na zadnjem sjedištu. Na radiju je sviralo 'Don't think twice it's alright' koju i danas još znam svirati.
Shale nije Bukowski ni Kerouac (iako ih obojicu obožavam), ali dodirnuo je u žilu onoga što je meni bilo važno u to vrijeme, dotakao je u srce nekom kome užasno treba njegov "Charlie".
Narrative style ** Originality *** The characters ** The story *** Overall impression ***
"Samoća je dobra stvar, mali moj. Slušaj glazbu, čitaj knjige. Nemoj čitati samo ono čime te kljukaju na predavanjima, probaj s nečim pomaknutijim. Odgovori će doći sami od sebe." (p. 232)
"Ti si sam svoja generacija, skupio si svu svoju energiju u dugotrajan bljesak, i ako pogledaš unazad, i ako promotriš na određen način, vidjet ćeš da niti u jednom kutku svemira nikada nije moglo biti bolje." (p. 245)
"Jer onda kada čovjek ostari i legne u krevet slušajući kako vani vjetar luduje u krošnjama, to ga dotuče. Shvaćaš, mali moj?" (p. 246)
"Uostalom, ne postoji jedinstveni recept za ljudsku sreću. Ali pokušati ugoditi svima osim sebi samome, to je najlakši put ka zemlji tuge i razočaranja." (p. 249)
Is he really trying to convince us that he's the new Bukowski? Because he failed. Or guys dig this book more than girls do. Anyway, it's not really readable. Too much of him in this book, and supposedly it's fiction. Šalković, stick to globetrotting.
Honestly, the book does not deserve 5*, or by style or by readability, or by anything .. But this is the first book that made me really want to travel, and rating is totally subjective :)
Nisam fan on the road stila al bilo je ok i zabavno štivo. Malo baca na Jedi, moli, voli ali naravno na cool i pankerski način. Najbolje poglavlje je definitivno bilo u engleskoj za mene, ostatak mi je toliko opscen da ne znam gdje započeti. Dvoumila sam se između 3 ili 4, ali ipak ova knjiga bila je samo ok.
Knjiga je bila odlicna za ljetni djir, radnja je dinamicna i likovi prirastu srcu zacas. Unutarnji monolozi su mi se cinili malo "out of place", no svakako preporucujem za dozu avanturisticnog duha i prepustanja trenutku.
Potpuno, neprobavljivo smeće. Razina zadaćnice mentalno oštećenog dvanaestogodišnjaka koji očajnički pokušava biti cool, kao uostalom i ostatak Šalkovićevih knjiga, tužno.
I expected nothing but an easy reading with a pinch of fun, which was pretty much all that I got from this novel. I get the general idea, that we should allow ourselves more freedom and spontaneity so we could enjoy our lives and live them to the fullest, but unfortunately I was put off by the style of writing and the structure of the novel. Each chapter is basically a variation on the theme; a repetition of the same scheme in various settings and with a different set of characters. A good idea is ruined by poor realization - I soon got bored because every time the two main characters arrived to a new destination, I could easily predict not only their actions, but also their conversations and, in the end, the whole course of events. Not to mention the absurdity of coincidences and good luck that got annoying very quickly. "Pravi se da ovo nisi vidio" feels like an unfortunate mishmash of road novel and comedy: not serious enough and too plain to be either.
Prvi put pročitano još davne 2007. kao rođendanski poklon, a sada ponovljeno kao 's malo više soli u glavi'. Preporuka za sve spavalice kojima treba malo uzdrmati perspektivu!