Colleen Margaretta McCullough was an Australian author known for her novels, her most well-known being The Thorn Birds and Tim.
Raised by her mother in Wellington and then Sydney, McCullough began writing stories at age 5. She flourished at Catholic schools and earned a physiology degree from the University of New South Wales in 1963. Planning become a doctor, she found that she had a violent allergy to hospital soap and turned instead to neurophysiology – the study of the nervous system's functions. She found jobs first in London and then at Yale University in New Haven, Connecticut.
After her beloved younger brother Carl died in 1965 at age 25 while rescuing two drowning women in the waters off Crete, a shattered McCullough quit writing. She finally returned to her craft in 1974 with Tim, a critically acclaimed novel about the romance between a female executive and a younger, mentally disabled gardener. As always, the author proved her toughest critic: "Actually," she said, "it was an icky book, saccharine sweet."
A year later, while on a paltry $10,000 annual salary as a Yale researcher, McCullough – just "Col" to her friends – began work on the sprawling The Thorn Birds, about the lives and loves of three generations of an Australian family. Many of its details were drawn from her mother's family's experience as migrant workers, and one character, Dane, was based on brother Carl.
Though some reviews were scathing, millions of readers worldwide got caught up in her tales of doomed love and other natural calamities. The paperback rights sold for an astonishing $1.9 million.
🌸 Radnja priče I toma počinje 1915. godine, kada je Megi imala svega četiri godine, a završava se u drugom tomu 1969. godine. S toga, autorka nam ne pripoveda samo priču o Megi i Ralfu, već i o celoj porodici Kliri, a kasnije i O'Nil. Smenjivanje generacija počinje na početku drugog toma kada Megi rađa prvo Džastin, a zatim i Dejna. Tako je i drugi tom više posvećen njenoj deci, a po strani je ljubavna priča o Megi i Ralfu.
🌸 Ovaj deo krije jednu veliku tajnu koja spaja Megi i Ralfa, ono jedino što Bog ne može da joj uzme, jedino što ima od Ralfa. Megina ćerka Džastin je izrasla u pravu buntovnicu, ćudljive naravi, kose boje šargarepe, pegama i očima čudne boje. A Dejn je bio pravi blagoslov, sa plavim očima, mio, drag. Premda je Megi volela oba deteta, Dejn je njenom srcu pričanjavao posebnu radost, ali i njenoj ćerki Džastin, obe žene su imale ogromnu naklonost, jedna u svojstvu majke, druga u svojstvu sestre. Iako je mislila da će njena oba deteta živeti i raditi na imanju Drogeda, ipak je Bog imao druge planove za njih...
🌸 Kao i u prvom tomu i u ovom je ista priča što se tiče prihvatanja smrti i kako se junaci ovog romana lako mire sa tim (to mi se nije dopalo). Ali ovde sam se možda još više povezala sa likovima, Megi mi je posebno prirasla srvu kao majka, Ralf me je i dalje oduševljavao svojom blagošću, smirenošću. Voleo je Megi onako istinski, s divljenjem, posebno nežnim osećajem, ali nije mogao protiv sebe, on je ipak pripadao Gospodu. Megi je pokušavala da ide protiv Boga, ali ipak je njegova volja ona koja će na kraju biti sprovedena, a kaznu za svoj zločin platila je sa kamatom. Ali to je život, ne biramo koga ćemo voleti, a kada volimo ne zaboravljamo olako. Kao i za prvi tom, ni ovaj nije razočarao, dugo ću pamtiti ovo delo. Od mene 5⭐ i naravno ogromna preporuka.
"I dakle, kad i mi odemo, neće više biti nikog. Više neće biti Drogede. O, posvetiće joj koji red u istorijskim knjigama, neki mladi entuzijasta doći će u Gili da zabeleži razgovore sa svakim ko je pamti, za knjigu koju hoće da napiše o Drogedi. O poslednjem moćnom imanju Novog Južnog Velsa. Ali nijedan njegov čitalac neće znati kako je zapravo bilo, jer i ne može znati. To zna samo onaj koji je bio njen sastavni deo."
Ja sam se, zaista, kroz ova dva toma, osećala kao da sam sastavni deo Drogede, neko ko je iz prve ruke, tokom pola veka, pratio muke ove nesrećne australijanske porodice. I za to imam da se zahvalim samo Mekalou, na svim osećanjima koje su njene reči u meni ovom knjigom probudile. Toliko sam bila skeptična prema njoj pre nego što sam je prvi put uzela u ruke! Mislila sam da je posredi krajnje bizarna priča o pedofiliji, a otkrila sam nešto mnogo, mnogo više.
I trebaće mi mnogo da se oporavim od ove knjige (ili da ubedim sebe da je ona samo fikcija, jer definitivno nije tako delovala).