Kameni spavač sabire i asimilira svekoliko književno iskustvo Maka Dizdara. U njemu se zrcali i zbira čitav jedan stvaralački put i pjesnička sudbina i ukazuje u raznovrsnosti i bogastvo preobražaja i mijena, ali obasjanih novim, drukčijim ozračjem, svedenim na neponovljiv zajednički imenitelj cjelovite pjesničke sinteze. Sve što se zbivalo u poeziji Maka Dizdara u 35 godina stvaranja i nosilo oznaku i atmosferu boju i aromu vremena u kojem je nastajala, pojavljuje se iznova u kamenom spavaču, ali estetski dozrelo, lišeno slabosti i naplavina trenutka.
Poezija se piše kao što se i živi - dugo i mučno - isaknuo je Dizdar u jednom intervjuu.
Zbirka pjesama sadrži oko 250 pjesama ovog izvrsnog autora. Neke od pjesama su: - Gorčin - Svatovska - Ruike - Zapis o vremenu - ...
His full name is: Mehmedalija Dizdar. He was born in Stolac and died in Sarajevo. During his life he worked as a writer for the local newspapers (Oslobođenje and Narodna prosvjeta).
Zbilja ne mogu više ni reći o Maku Dizdaru, sinu Bosne.
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki : A kto je ta šta je ta da prostiš Gdje li je ta Odakle je Kuda je Ta Bosna Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prostiš jedna zemlja imade I posna I bosa da prostiš I hladna i gladna I k tomu još Da prostiš Prkosna Od Sna
Went back to poetry for World Poetry Day which was on the 21st of March and decided to finally read Mak Dizdar's poetry collections in their entirety. His Zapis o izvoru is to this day one of my favourite poems and has such a special place in my heart even though it's rather short so I wanted to take a look into some of this other work.
Stone Sleeper is truly great, offering a unique look into past, tradition and everything that comes with it. I adore the way his words just seem to naturally flow, sometimes taking even a few pages for a single poem and sometimes showcasing it through just a few lines. Nevertheless, the emotion, the combination of the past and the universal values and emotions really left a great impression on me.
Moj omiljeni pjesnik i najljepša knjiga poezije sa kojom sam se susrela. Moguće da se ne svidi neupućenim i nezainteresovanim za problematiku stećaka, srednjovjekovnu Bosnu i njenog čovjeka.
Neko je jednom rekao da ukoliko želite stranca upoznati sa Bosnom, na čitanje mu morate dati Kamenog spavača.
Dosta neveselo i mračno, ako se ikad poželim uvjeriti da je smrt svuda oko nas, samo ću uzeti ovu zbirku i otvoriti bilo koju stranicu. Prolaznost kao lajtmotiv.
Definitivno nešto najneobičnije što sam u zadnje vrijeme pročitala.
Mak se majstorski igra riječima, ritmom i atmosferom. Sviđa mi se.
"Ni život ni smrt ne pripada meni Ja sam samo onaj koji je u sjeni Onog što mu smrt ne mogaše ništa Onog što pretoči se u stub Sunčani"
"Kad se smijah tim se grijah Sve u svemu kad se smijah tad i bijah"
nije slučajno da je na tlu Bosne zabiljezen i najveći broj lirskih narodnih stihova, najveće književne vrijednosti - imena autor IZGUBLJENA su u tami vijekova, ali njihova rijec živi medju nama do danas
Čuli smo riječi o hljebu nasušnom Da hljeba valja dati svakome koji ga treba No neka se od sada zna da nije sve u hljebu ovome
Jer pravo od travničke Lašve, pa preko Rame i Neretve, do travunjske Lastve, Lete te laste, na Lastovo plavo
Bez svog jedinog grada mrtav sam mrtav Ali sa smrću mojom nije umro i svijet Opet se u nekim očima svjetlost zanavijek gasi U nekim mehkim tek počinju da plamte snovi
Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu Jer je vrijeme blizu
Sve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zadjoše Pa kto čini nepravdu neka i dalje nepravdom prijeti Kto pogan jest neka se još pogani I svet kto je neka se još sveti Jer je vrijeme blizu
Ali to nije sve, ti ne znaš zakon raskrsnice, izmedju svjetlila i tmice, Najteža hrvanja su i ratovi pravi u sanmome biću
Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje izmedju mnogih mojih velikih zala Ti ne znaš s kim imaš posla
Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova Ti ne znaš da put od tebe do mene nije isto što i put od mene do tebe Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu Skrivenom za tvoje moćne oči Ti ne znaš da meni je mnogo više nego što misliš sudbina namrijela i dala Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš Ali nikako da nadješ istinski put do mene
katunar - predstavnik vlaških i ostalih polunomadskih plemena i skupina stnovništva
I javljanje zvijezda, dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja I žalio padanje lišća Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope Živjet ćeš u tvojoj djeci i u djeci njihove djece Znaće se da smo bili trenuci kajanja zrnce u pijesku na sprudu varnica u ognju vlat u travi vječnosti
Kako si nježan i krhak a treba da živiš medju ljudima a riječi nemaš treba da živiš medju vucima a zuba nemaš a kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka vuka i čovjeka ruke su tvoje plavi dozivi zore
U životu treba mudro da šutiš al riječ ako rekneš neka bude teška kao svaka istina neka bude rečena za čovjeka došao si ovdje gdje je najnezahvalnije bilo doći Ovdje gdje je najludje bilo stići Ovdje gdje je ipak bilo najjunačkije naići Jer ovdje se ne živi da bi se živilo... Sada je moje slovo cijelo...
Bosni je bilo sudjeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu, i da na nju čeka, ali da je ne dočeka.
sunce, mjesec, sunčani krst, loza, štit, svastika, arkade - vrata itd.
Dominikanski red je osnovao Dominikus de Gucman u Tuluzi 1215 godine, u središtu katarskog otpora protiv feudalističke oficijelne države i u vremenu progona katara.
Španski sanjar Migel de Unamun: Pustite me da sanjam, ako je taj san moj život ne budite me.
Pred usudnim pomračenjem spasonosnih staza povratka, u Dizdarevim stihovima uvijek ostaje barem iskra ljudskog otpora besmislenosti življenja, maker se pristalo Na svjesnu poetsku iluziju I san o mogućnosti spasa.
Ta drama je nagoviještena u uvodnoj pjesmi Putovi u kojoj se progonjeni heretik obraća progonitelju bez straha od smrti, koja ma kada I kako došla donosi uvijek isto pitanje o tajni nebeskih vrata.
Heretička misao samospoznaje ostvaruje se ovdje gradacijski, od punog povjerenja u istinitost religijske poruke, preko prvih tragova sumnje pred nijemim protokom vremena, do konačnog saznanja o praznini transcendencije.
Pjesma Brotnjice - prosvijetlit će stamena snaga čovjeka kojom se pristaje na paradoksalnost života. ..heretička pobuna čovjeka protiv religijskog autoriteta.
Dizdareva pjesma se humanistički rastvara u radosnoj spoznaji o vječnom obnavljanju i pobjedi života
U ovakvom pjesničkom planetariju Dizdara središnje mjesto pripada čovjeku, njegovoj neiscrpnoj snazi otpora i stvaranja.
“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.”
“Treba da živiš međ ljudima a riječi nemaš. Treba da živiš međ vucima a zuba nemaš. A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka i vuka i čovjeka”
“U životu treba mudro da šutiš, al’ riječ ako rekneš neka bude teška kao svaka istina, neka bude rečena za čovjeka.”
“Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj jer smrti zapravo i nema. I nema kraja. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda.”
“Došao si ovdje gdje je najnezahvalnije bilo doći. Ovdje gdje je najluđe bilo stići. Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići, jer ovdje se ne živi samo da bi se umrlo, ovdje se i umire da bi se živjelo.”
"Došao si ovdje Gdje je najnezahvalnije bilo doći Ovdje gdje je najludje bilo stići Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo naići Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo Ovdje se umire da bi se živjelo" (Uspavanka)
"You came here Where the most ungrateful was to come This is where it was craziest to get to This is where it was most heroic to come across Because you don't live here just to live You don't live here just to die Here one dies to live" (Lullaby)
Life changing book! Mak Dizdar became my favourite writer since I read this book. He still is and just a few days ago I had a chance to visit The Mak House in Stolac, it was a wish coming true 😍😍
"Ni život ni smrt ne pripada meni Ja sam tek onaj koji je u sjeni Onog što u vremenu se Ovremeni."
"Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Al smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema I nema kraja Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do gnijezda."
"Ti ne znaš da put od tebe do mene Nije isto što i put Od mene Do tebe."
DOĆI ĆEŠ JEDNOG DANA NA ČELU OKLOPNIKA SA SJEVERA, I SRUŠITI DO TEMELJA MOJ GRAD. BLAŽEN U SEBI VELEĆI,UNIŠTEN JE ON SAD,I UNIŠTENA JE NEVJERNA NJEGOVA VJERA.PA DOĐI NAVIKAO SAM DAVNO NA TVOJE POHODE,KAO NA NEKE VELIKE BOLESTI,ŠTO STIŽU IZ DALEKA
Hard to review this one because most of the poems are specific to Bosnia and its medieval period. Although I still enjoy the ambience Dizdar presented; and some that I do understand, I love. Will read Rusmir's book Across the River later, which explores Dizdar's poetry in detail - that might help.
I have read this most important work of Mak Dizdar in first slovenian translation by slovene poet Ines Cergol. It is wonderful to enter Dizdar’s poetry through such a good translation: Mak Dizdar, Kamniti spalec, KUD Logos, Ljubljana 2023 (ISBN 978-961-7155-18-1
Okay, Amazon says this title has not been released, but when it's released, you gotta buy it. I'm sad it's not a facing- page edition (Bosnian/English) available only in the Balkans and now sorely out of print. It's one of my favorite -- hell, my favorite Bosnian book of poetry. Medieval tombstone inscriptions of a possibly heretical group come to life. Dizdar's language comes very close to sacred language, to me it sounds like (the best translations of) the Bible and the Qur'an, it's that powerful. Francis R. Jones did a terrific job translating it.
This book was a double-whammy of trouble. First off, poetry. And not Ellen Hopkins prose-in-verse, but straight-up symbolism short verse poetry. Second, international - specifically, Bosnia. I have way more trouble than I can handle with either of those whammies. Poetry frequently eludes me as I'm a very surface reader. And international works that require a knowledge of the history, or even more difficult, the culture, befuddle me. So a book filled with symbolism about a culture that I know next to nothing about? Just a series of words jumbled together on the page.