What do you think?
Rate this book
1000 dana ljeta
Jedan čovjek. Jedan svijet. Tisuću dana.
- GenresTravel
360 pages, Paperback
Published December 12, 2016
8 people are currently reading
138 people want to read
About the author
Tomislav Perko
4 books139 followersTomislav Perko was born in Zagreb, Croatia on April 6th, 1985. During his university years he worked as a stock-broker, but one day went broke. Then he started traveling around the world, with almost no money.
Five years, five continents and many many kilometres later, he wrote his first book - "1000 Days of Spring".
The second one, "1000 Days of Summer", came out two years after the first one.
Five years, five continents and many many kilometres later, he wrote his first book - "1000 Days of Spring".
The second one, "1000 Days of Summer", came out two years after the first one.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 28 of 28 reviews
March 3, 2017
Milijuni ljudi svaki dan stavljaju ruksak na leđa i lutaju svijetom, ali Perko je jedan od rijetkih koji je svoja iskustva tako vjerno i jednostavno prenio na papir ispreplićući vlastite doživljaje s pričama i životima lokalaca.
Čovjek koji se usudio upustiti u ono o čemu mnogi maštaju i usput pronašao sebe ma koliko to otrcano zvuči. „1000 dana ljeta“ je puno više od pukog putopisa, to je priča o sazrijevanju prožeta emocijama. Knjiga koja nas uči da je naše vrijeme prolazno, da budemo zahvalni na onome što imamo i da zavolimo sebe i druge. Lekcija iz strpljivosti, poniznosti, zahvalnosti, ljubavi.
U isčekivanju Jeseni! :-)
Čovjek koji se usudio upustiti u ono o čemu mnogi maštaju i usput pronašao sebe ma koliko to otrcano zvuči. „1000 dana ljeta“ je puno više od pukog putopisa, to je priča o sazrijevanju prožeta emocijama. Knjiga koja nas uči da je naše vrijeme prolazno, da budemo zahvalni na onome što imamo i da zavolimo sebe i druge. Lekcija iz strpljivosti, poniznosti, zahvalnosti, ljubavi.
U isčekivanju Jeseni! :-)
December 13, 2016
Svaki put kada se sjetim dijelova knjiga prođu me trnci. Kad se sjetim izgubljene ljubavi. Kad se sjetim pronađene ljubavi. Kad se sjetim altruizma, ali i kad se sjetim rasizma. Kad se sjetim lopovluka, kad se sjetim darežljivosti. Kad se sjetim Tomislavove sreće i kad se sjetim Tomislavove tuge. Prođu me trnci.
Šta reći osim hvala, ali svoju zahvalu svijet ti je već udijelio s iskustvima i ljudima koji su ti ušli, ali i prošli u život u te 3 godine klošarenja. Ali ja kažem hvala još jednom "and keep calm and klošari".
Šta reći osim hvala, ali svoju zahvalu svijet ti je već udijelio s iskustvima i ljudima koji su ti ušli, ali i prošli u život u te 3 godine klošarenja. Ali ja kažem hvala još jednom "and keep calm and klošari".
December 7, 2016
I love books that take me on a travel without even leaving my room, that make me forget the setting in which I read them right after I dive into the text… Tomislav wrote a book that managed to do precisely that from the very start. I'm not much of a hitchhiker, but it made me hitchhike right away, to wherever. I rarely use Couchsurfing, but it made me reconsider that option for my future travels. The love story made me feel the heartache, the good times and the bad, the conversations with people made me want to grab my passport, take the book with me and finish reading it in some unknown corner of the world.. Well written, this interested read is meant not only for past and future travelers, but to all of us who keep searching for whatever it is that will make us feel good all over :)
December 5, 2016
Hvala za 1000 dana, hvala za ljeto, hvala za Balaševića, hvala za riječi. Knjiga koja se, koliko god izlizano zvučalo, čita u dahu, bez preskakanja redova, s pomnim proučavanjem slika. Red tuge, red smijeha, red suza, red sreće. Knjiga koja popunjava neke praznine koje žude za daljinama.
July 1, 2017
Ah, divna knjiga! :)
Dobila sam je kao nagradu baš od Tomislava na jednom njegovom predavanju.
Strašno sam uživala čitajući je. U njoj Tomislav opisuje svoje putovanje po svijetu, različite države koje je posjetio, običaje u tim državama, različite turističke atrakcije ili samo neka lijepa mjesta te ono najvažnije, ljude koje je tamo sretao. Putovanjem kroz recimo Iran i pričanjem o ljudima koji tamo žive pokušava smanjiti predrasude čitatelja o tim mjestima. Nije sve ispričao idealno, nego ono što mu se zapravo dogodilo, opisuje sve svoje osjećaje vezane za neki problem koji je doživio na putu. Propituje sebe, svoje predrasude i svoj život. Zbog svega toga mi je knjiga odlična!
Ali ono što mi je ipak bilo najdraže od svega su opisi putovanja i zemalja... pretrpani vlakovi u Indiji, spavanje ispod prikolice kamiona u Africi, putovanje kroz australski outback i posjet Uluruu, jedrenje Indijskim oceanom, druženje s Masaijima, posjet Machu Pichu, divna mjesta i ljudi u Iranu i Iraku te zabavne crtice o pokušajima stopiranja u nekim od tih zemalja. Puno puta sam se onako baš od srca naglas nasmijala.
Odlično mi je bilo i to što se u knjizi nalazi stotinjak fotografija s Tomislavovih putovanja pa sam stalno listala knjigu tražeći kako izgleda to neko određeno mjesto o kojem upravo čitam.
Baš sam uživala čitajući ovu knjigu i preporučila bih ju svim ljubiteljima putopisa. :)
Dobila sam je kao nagradu baš od Tomislava na jednom njegovom predavanju.
Strašno sam uživala čitajući je. U njoj Tomislav opisuje svoje putovanje po svijetu, različite države koje je posjetio, običaje u tim državama, različite turističke atrakcije ili samo neka lijepa mjesta te ono najvažnije, ljude koje je tamo sretao. Putovanjem kroz recimo Iran i pričanjem o ljudima koji tamo žive pokušava smanjiti predrasude čitatelja o tim mjestima. Nije sve ispričao idealno, nego ono što mu se zapravo dogodilo, opisuje sve svoje osjećaje vezane za neki problem koji je doživio na putu. Propituje sebe, svoje predrasude i svoj život. Zbog svega toga mi je knjiga odlična!
Ali ono što mi je ipak bilo najdraže od svega su opisi putovanja i zemalja... pretrpani vlakovi u Indiji, spavanje ispod prikolice kamiona u Africi, putovanje kroz australski outback i posjet Uluruu, jedrenje Indijskim oceanom, druženje s Masaijima, posjet Machu Pichu, divna mjesta i ljudi u Iranu i Iraku te zabavne crtice o pokušajima stopiranja u nekim od tih zemalja. Puno puta sam se onako baš od srca naglas nasmijala.
Odlično mi je bilo i to što se u knjizi nalazi stotinjak fotografija s Tomislavovih putovanja pa sam stalno listala knjigu tražeći kako izgleda to neko određeno mjesto o kojem upravo čitam.
Baš sam uživala čitajući ovu knjigu i preporučila bih ju svim ljubiteljima putopisa. :)
November 18, 2024
Nakon 1000 dana proljeća, Perko nas u 1000 dana ljeta 'teleportira' svuda po svijetu; od Turske, Pakistana, Indije, Tajlanda, preko Australije i Afrike do Južne Amerike i nazad u Europu.
Nesebično dijeli svoje savjete i iskustva, kroz fotografije nam dočarava dogodovštine i predočava živote lokalaca...
Posebno me se dojmila njegova hrabrost; samostalno stopiranje po svijetu, spavanje na 'svakojakim' mjestima, druženje sa nepoznatim ljudima, da ne govorim o plovidbi jedrilicom Indijskim oceanom.
Perko 'otvara' svoju intimu, emotivno progovara o izgubljenim ljubavima i novoj ljubavi, dijeli svoju sreću i tugu...
U iščekivanju nekih novih 1000 dana; jeseni, zime ili nečeg trećeg, citiram Nevena: " Keep calm i klošari i dalje! "
Veliko hvala i preporuka od mene! 🙂💖👍
Nesebično dijeli svoje savjete i iskustva, kroz fotografije nam dočarava dogodovštine i predočava živote lokalaca...
Posebno me se dojmila njegova hrabrost; samostalno stopiranje po svijetu, spavanje na 'svakojakim' mjestima, druženje sa nepoznatim ljudima, da ne govorim o plovidbi jedrilicom Indijskim oceanom.
Perko 'otvara' svoju intimu, emotivno progovara o izgubljenim ljubavima i novoj ljubavi, dijeli svoju sreću i tugu...
U iščekivanju nekih novih 1000 dana; jeseni, zime ili nečeg trećeg, citiram Nevena: " Keep calm i klošari i dalje! "
Veliko hvala i preporuka od mene! 🙂💖👍
May 7, 2017
Putopisi su mi jedan od dražih žanrova posljednjih godina. Kada me uhvati travel-kriza, posegnem za njima i na kratko primirim svoj nemir. Tisuću dana proljeća i Tisuću dana ljeta nisu knjige koje bi stavila u kategoriju putopisa. Njihvo mjesto pod suncem bi prije svrstala u kategoriju autobiografija, ljubavnih priča i sl. objedinjenih pod okriljem obilaska svijeta.
Već će i sama prva poglavlja otkriti kako se ovdje radi o knjizi u kojoj nećete pronalaziti pretjerane opise mjesta, suhoparnih činjenica tipičnih za putopise već će to biti čitanje ispunjeno anegdotama, osjećajima, krizama, neizvjesnočću događa i situacija u kojima se glavni junak T. našao… Tomislav piše jednostavnim stilom što držim kako i u potpunosti odražava njega. Iz njegovih rečenica proizlazi iskrenost i vjerujem kako je to prvobitni razlog zašto cijenim njega i njegova dva književna ostvarenja. Nije uvijek potrebno imati velike riječi kako bi ljudi mogli prepoznati vrijednost ispričanog i zapisanog sadržaja.
U rano nedjeljno jutro se budim u 6 ujutro kako bi dovršila knjigu do kraja i nakon posljednje stranice radim suma sumarum svega pročitanog. Tomislav je htio da njegove riječi dopru do čitatelja i to je i učinio. Ne na način da podignem palac i uputim se u nepoznato već da jasnije spoznam neke stvari o sebi. Tako mi Tomislav potvrđuje da putovanja nikada nisu na vrhu kojih životnih prioriteta. Onaj tko me zna, znat će da volim putovati, i ono Dalai Lamino da je potrebno otići barem jedanput godišnje negdje gdje nisi bio, ja volim prakticirati i nekoliko puta godišnje. Ali nikad mi to nije prioritet.
Previše volim svoj posao da bi mi on bio zamjenjen lutanjem po svijetu stoga je to na primjer jedan od prioriteta koji će mi uvijek biti iznad putovanja. Razmišljajući o prioritetima u vlastitom životu neminovno mi u misli dolazi i obitelj, bez pretjeranog objašnjavanja samo želim istaknuti njezinu važnost za mene. Ali upravo o tome T. i govori kada želi da svakog čitatelja zapita o tome što je bitno u njegovom životu, da postavi svoju listu prioriteta i da sukladno tome i usmjei svoje djelovanje.
Što sam još naučila iz Tomislavove knjige? Ako i ignoriram nekonvencionalnost njegovih putovanja, uvidjela sam da je moj način otkrivanja novih mjesta, gradova isto drugačiji. Uz druženje s mještanima, odsjedanje u njihovim domovima, pikiranje manjih mjesta, kod neme je ipak zastupljeno i ono upoznavanje znamenitosti, kulture, građevina … T. također čitatelju nudi i niz savjeta za putovanja koje će mi vjerojatno jednom prilikom i poslužiti. Ono najbitnije što od sada usvojam je jedna_poruka_na_dan_poslana_majki. Nije mi do sada bila praksa, stalno smo se svađale oko toga, ali ako Tomislav Perko može poslati svaki dan mami poruku, nemam izgovora.
Ono u čemu se najdalje pronalazim s Tomislavom je samodostatnost o kojoj na kraju knjige piše. Ne vjerujem kako čovjek treba otići na drugi kraj svijeta da bi pronašao nešto za čim traga i ne mogu razumjeti to da ‘to nešto’ pronalazi u samome sebi. Ne mogu se oteti ne promatrati sve to s vjerske perspektive, stoga je samodostatnost nešto popriličnos strano u mom životu.
I dok Balševićev koncert u Novom Sadu iz 2005. svira na youtubu dok pišem ostvrt i promišljam o knjizi, koristim i priliku zahvaliti Tomislavu na inspiraciji, motivaciji, odvažnosti i žaru s kojim slijedi svoje snove. I da sam totalni junfer kada je riječ o putovanjima opet bi mi bilo drago čitati ovaj književni uradak jer mi je uvijek drago prepoznati ovakvu ambicioznost u mladoj osobi i sljeđenje svojih snova. Koji god oni bili. Hvala ti Tomislave na tome.
Već će i sama prva poglavlja otkriti kako se ovdje radi o knjizi u kojoj nećete pronalaziti pretjerane opise mjesta, suhoparnih činjenica tipičnih za putopise već će to biti čitanje ispunjeno anegdotama, osjećajima, krizama, neizvjesnočću događa i situacija u kojima se glavni junak T. našao… Tomislav piše jednostavnim stilom što držim kako i u potpunosti odražava njega. Iz njegovih rečenica proizlazi iskrenost i vjerujem kako je to prvobitni razlog zašto cijenim njega i njegova dva književna ostvarenja. Nije uvijek potrebno imati velike riječi kako bi ljudi mogli prepoznati vrijednost ispričanog i zapisanog sadržaja.
U rano nedjeljno jutro se budim u 6 ujutro kako bi dovršila knjigu do kraja i nakon posljednje stranice radim suma sumarum svega pročitanog. Tomislav je htio da njegove riječi dopru do čitatelja i to je i učinio. Ne na način da podignem palac i uputim se u nepoznato već da jasnije spoznam neke stvari o sebi. Tako mi Tomislav potvrđuje da putovanja nikada nisu na vrhu kojih životnih prioriteta. Onaj tko me zna, znat će da volim putovati, i ono Dalai Lamino da je potrebno otići barem jedanput godišnje negdje gdje nisi bio, ja volim prakticirati i nekoliko puta godišnje. Ali nikad mi to nije prioritet.
Previše volim svoj posao da bi mi on bio zamjenjen lutanjem po svijetu stoga je to na primjer jedan od prioriteta koji će mi uvijek biti iznad putovanja. Razmišljajući o prioritetima u vlastitom životu neminovno mi u misli dolazi i obitelj, bez pretjeranog objašnjavanja samo želim istaknuti njezinu važnost za mene. Ali upravo o tome T. i govori kada želi da svakog čitatelja zapita o tome što je bitno u njegovom životu, da postavi svoju listu prioriteta i da sukladno tome i usmjei svoje djelovanje.
Što sam još naučila iz Tomislavove knjige? Ako i ignoriram nekonvencionalnost njegovih putovanja, uvidjela sam da je moj način otkrivanja novih mjesta, gradova isto drugačiji. Uz druženje s mještanima, odsjedanje u njihovim domovima, pikiranje manjih mjesta, kod neme je ipak zastupljeno i ono upoznavanje znamenitosti, kulture, građevina … T. također čitatelju nudi i niz savjeta za putovanja koje će mi vjerojatno jednom prilikom i poslužiti. Ono najbitnije što od sada usvojam je jedna_poruka_na_dan_poslana_majki. Nije mi do sada bila praksa, stalno smo se svađale oko toga, ali ako Tomislav Perko može poslati svaki dan mami poruku, nemam izgovora.
Ono u čemu se najdalje pronalazim s Tomislavom je samodostatnost o kojoj na kraju knjige piše. Ne vjerujem kako čovjek treba otići na drugi kraj svijeta da bi pronašao nešto za čim traga i ne mogu razumjeti to da ‘to nešto’ pronalazi u samome sebi. Ne mogu se oteti ne promatrati sve to s vjerske perspektive, stoga je samodostatnost nešto popriličnos strano u mom životu.
I dok Balševićev koncert u Novom Sadu iz 2005. svira na youtubu dok pišem ostvrt i promišljam o knjizi, koristim i priliku zahvaliti Tomislavu na inspiraciji, motivaciji, odvažnosti i žaru s kojim slijedi svoje snove. I da sam totalni junfer kada je riječ o putovanjima opet bi mi bilo drago čitati ovaj književni uradak jer mi je uvijek drago prepoznati ovakvu ambicioznost u mladoj osobi i sljeđenje svojih snova. Koji god oni bili. Hvala ti Tomislave na tome.
October 10, 2017
A book that you won't be able to stop reading! Being a traveler myself I could indentify myself with many situations and people on a personal level.
August 21, 2017
Odakle krenuti? Izuzev činjenice da ovo pišem u 3 ujutro. Hm, možda od prve knjige koju mi je posudila prijateljica na prvoj godini faksa. Tu smo knjigu "odmilja" prozvali -ku*vom-, jer je išla od ruke do ruke i sva se jadna izlizala (kolekcija jesen/zima zaslužuje debele korice!). Uglavnom, nisam bila oduševljena prvom knjigom, jer sam pratila povremeno fb stranicu i išla na jedno predavanje, vidjela pokoji video i osjećala da se doživljaji nisu dovoljno dobro prenijeli, s obzirom da je uživo puno zanimljivije, dinamičnije sve skupa zvučalo. Ipak, zajedničke stvari objema knjigama su iskrenost i duhovitost, koje sve, pa i najbanalnije ljudske osjećaje pripovjedača čine privlačnim, svježim. Pripovjedač je ostao pristupačan, ali očigledan je razvoj, kako stila tako i priče. Sviđa mi se nepretenciozan opis mjesta i građevina, na kojem se na zadržava... Iako su me zabrinjavale reference na Balaševićevu poetiku i patetiku, u čitanje su me vraćale zanimljive epizode zbog kojih bih se zamislila nad vlastitim životom (jedna od najupečatljivijih -priča o susjedi na stanici). Moje jedine zamjerke su korištenje engleskih toponima kad je moglo i bez njih(npr. Kabak Valley), hindu? jezik (studiram ga i zove se hindski), i izjava o Pakistancima kao graditeljima Taj Mahala... Ali, tko radi, taj i griješi! U svakom slučaju, pripovjedač ne mistificira svoje iskustvo i put, dapače, približava ga. I to je velika aura i vrijednost čitanja ove zanimljive knjige!
Ugodno čitanje!
p.s. Perko zaslužuje neku dokumentarnu emisiju alla Anthony Bourdain, ali u njegovom stilu!
Ugodno čitanje!
p.s. Perko zaslužuje neku dokumentarnu emisiju alla Anthony Bourdain, ali u njegovom stilu!
June 24, 2017
Thank you Tomislav for taking me to a long journey of 1000 days of summer with your brilliant writing and a gripping adventurous story of yours.
December 6, 2017
Dvije Perkove knjige u tjedan dana bile su sasvim dovoljan poticaj da odgovorim na neka pitanja koja su me mučila oko vlastite budućnosti. Njegova nevjerojatna lakoća pripovjedanja i prenošenja osjećaja, situacija i dalekih mjesta, u glavi mi je stvarala slike koje su bile drugačije od njegovih fotografija. Zapitala sam se kakav bi tek onda bio moj doživljaj svega toga. Samo je jedan način da to otkrijem. Uz ruksak na leđima!
February 1, 2017
Dragi Tom, još jednom si nas sve ostavio bez riječi. Pokazao si na svom nevjerojatno zabavnom i dirljivom putovanju za što smo sve sposobni kad bismo samo na trenutak napustili taj neki naš "comfort zone" i učinili taj prvi korak ka svojim snovima. Nisi tipičan putopisac, a baš je to dalo neki poseban začin cijeloj knjizi, jer ne pilaš povijesnim činjenicama niti dosadnim brojkama, već vjerno prenosiš ono što je doista važno: duh ljudi i mjesta, njihove priče, snove i poglede na svijet. Naklon do poda.
Preporučam ovu knjigu svima koji se bore s predrasudama, koji žele nešto, a ne znaju kako to postići, ili koje jednostavno zanima kako je to u jednom primjerice Iraku ili Tajlandu, i to iz prve ruke- bez uvijanja i 100% iskreno, s uvijek prisutnom dozom inteligentnog humora.
1000 dana ljeta je bez sumnje OKO I DUŠOOTVARAJUĆA. :)) Jedva čekam nastavke i nove pustolovine male MJ.
Preporučam ovu knjigu svima koji se bore s predrasudama, koji žele nešto, a ne znaju kako to postići, ili koje jednostavno zanima kako je to u jednom primjerice Iraku ili Tajlandu, i to iz prve ruke- bez uvijanja i 100% iskreno, s uvijek prisutnom dozom inteligentnog humora.
1000 dana ljeta je bez sumnje OKO I DUŠOOTVARAJUĆA. :)) Jedva čekam nastavke i nove pustolovine male MJ.
October 26, 2017
Osvojila sam ovu predivnu knjižicu na jednom od brojih Perkovih natječaja na njegovom FB profilu. Mojoj sreći nije bilo kraja kad sam je primila u ruke jer sam znala da će biti instant hit ko i 'njegovo prvo dijete'. Opet sam je progutala u par dana. To je ona vrsta knjige koju čitaš i jednostavno ne želiš da ide kraju. Ona vrsta knjige koja te tjera da napraviš nešto sa sobom, promijeniš nešto, odeš nekamo.
Hvala ti, Tomo! Veličanstveno kao i uvijek!
Hvala ti, Tomo! Veličanstveno kao i uvijek!
October 22, 2017
Hi Tom, thank you for another great book! You keep your writing style like your first book (my review appears in this book, yay!) and I still enjoy your stories. I truly admire your bravery to try new things and I wish that I could also try someday. Looking forward to your next stories!
December 8, 2016
Sve što sam i očekivao od knjige plus još nešto što nisam. Fotke su odlične i lijepo nadopunjuju priču. Nema se tu što puno više reći, odlična knjiga, preporuka svakome ...
November 6, 2019
Took this book just to have something easy to read these days because I didn't have much free time and I needed something 'easy' to read. I didn't expect it to be this engaging. While I was reading I visualized everything and I have felt like I was with Tom and his friends the whole time. It gave me feeling like I was experiencing everything on my own, even though I didn't travel much in real life. Thank you Tom for making us laugh and cry at the same time. I enoyed seeing you progress throughout these '1000 days of summer'.
November 6, 2019
Took this book just to have something easy to read these days because I didn't have much free time and I needed something 'easy' to read. I didn't expect it to be this engaging. While I was reading I visualized everything and I have felt like I was with Tom and his friends the whole time. It gave me feeling like I was experiencing everything on my own, even though I didn't travel much in real life. Thank you Tom for making us laugh and cry at the same time. I enoyed seeing you progress throughout these '1000 days of summer'.
May 8, 2017
I like books that leave me with something, and what I got now is full inspiration, which I am sure is Tom's intention. I must admit it, I loved this book specially because I know the person behind it, and every page I read, just reminded me the good vibe he transmits on his speech. I'm very happy to run into you Tom. I really liked your book :)
September 14, 2023
“I bez karte ćemo stići tamo gdje želimo, bez srca ne vrijedi ni krenuti” - ova rečenica u predgovoru je po meni sažela bit knjige. Čitajući ju osjećao sam se kao njegov suputnik često uspoređujući njegove misli i strahove sa vlastitima. U današnjem svijetu hiperkonzumerizma i površnosti, jedna vrlo osvježavajuća ljudska priča. Čudim se da mi ranije nije pala u ruke. Topla preporuka!
February 18, 2022
Još jedan super nastavak Tomislavovih putovanja. Nema se tu što dodati: pitko, tečno, super opisana putovanja, prekrasne slike. Jedna od najboljih putopisnih knjiga koje sam imala priliku čitati. Sve bi morale biti ovako napisane.
May 26, 2017
Great book!
Read
October 18, 2023🎶 if I were a boy 🎶
Read
August 8, 2024koliko sam puta pomislila 'ma lik laaaaaaaaaze', toliko sam puta dobila dokaz da ipak ne laze. slay
February 12, 2017
Inspirational and awesome book.
April 4, 2017
S vremena na vrijeme udari po klišejiziranim inspiracijskim quote-ovima, pogotovo pred kraj knjige kako bi se zaokružila neka završna misao, što je moglo biti izbjegnuto - knjiga bi i dalje ostala u duhu kontinuiteta i pristupačnosti (putovanja/života). Stilski detalji na stranu, preporučam ovu knjigu svima, a pogotovo onim lijenim guzama koje ne izlaze iz ugode jednosmjernog gledanja na svijet.
April 5, 2017
pod dojmom 'putovanja' i brojanja kilometara do Aguas calientes jos uvijek....i narednih dana vjerovatno...stvarno?mislim stvarno.... to samo po sebi zasluzuje knjigu....jos uvijek cujem lavez pasa..odakle samo dolaze j.....
January 12, 2018
"Sve na kraju bude dobro. Ako nije dobro, očito nije kraj."
Displaying 1 - 28 of 28 reviews