Vragoljanka s Trešnjevke

by Marija Jurić Zagorka

"Vragoljanka s Trešnjevke" netipičan je roman najčitanije hrvatske spisateljice Marije Jurić Zagorke, koja se proslavila svojim povijesnim ciklusima. Glavna junakinja Štefica dovitljiva je ambiciozna mlada žena koja se pokušava izboriti za ravnopravno mjesto u muškom poslovnom svijetu. Ova humoristična ljubavna priča koja se događa u modernom Zagrebu izlazila je u nastavcima u dnevnom listu „Večer“ 1940. i 1941. godine i pravi je primjer Zagorkina angažmana u borbi za ravnopravnost žena. "Vragoljanka s Trešnjevke" nikad dosad nije izašla kao knjiga.

Genres: Romance, Historical

336 pages, Paperback

First published May 1, 2015

About the author

Marija Jurić Zagorka was a Croatian journalist, novelist and dramatist, the first female journalist and second in the list of most popular Croatian writers of all time (by the 2005 poll compiled by Vjesnik, a Zagreb daily newspaper). Many of her works have been adapted to film.

She was born in the village of Negovec near Vrbovec, to a well-standing family, which allowed her a good education, but in spite of her talent and many gifts, her parents decided to end her education early and, soon after leaving school, married her off to a man whom she barely knew, a Hungarian railway clerk 18 years her senior. The marriage ended abruptly with her escape from the house, first to Sremska Mitrovica and then to Zagreb, due to her husband's and mother-in-law's abuse.

It was in Zagreb that she began her career as a journalist, which was a highly unusual career for a woman in those days, and because of that, she was frowned upon, humiliated and prejudiced against her entire life. She was forced to write anonymously, under pseudonyms that hid her gender, and hide herself at work so nobody would notice there was a woman writing for (and later running) a newspaper. This didn't stop her from being politically involved, fighting against the Germanization and Magyarization of Croatia, and fighting for the rights of women, which caused her considerable problems in life, both professionally and privately.

Urged by Bishop Strossmayer, Zagorka began writing historic novels, usually set in 16th, 17th and 18th century Croatia. She instantly became popular amongst the people, who endearingly called her "The Fairy of Zagorje" (upon publishing Grička vještica) and "Queen of Croatians" (upon publishing Gordana: Kraljica Hrvata). The critics and her colleagues, however, constantly put her down, ridiculed her work, slurred her as a person and as a writer, and deliberately ignored her in literary magazines and almanacs. Still, she kept on writing and published her works as a part of her newspaper so they would be affordable to the general public, adapted her own and the works of August Šenoa for theater, ran two magazines "Ženski list" (1925- 1938) and "Hrvatica" (1938-1940) addressed to the female public, and with her young female colleagues formed the Society of Croatian Female Writers.

Upon the formation of Independent State of Croatia, the magazine "Hrvatica" was forcibly canceled and her entire estate is taken from her, leaving her without means to support herself. Desperate, Zagorka attempted suicide, but luckily survived. Living in Zagreb, she saw the end of WWII thanks to the financial help and care of her loyal public. Despite her age and weak health, she continued fighting for the rights of women, even though it earned her the ridicule and animosity of her male colleagues, who repeatedly called her "a madwoman" and "mannish old hag", until the day of her death.

None of her novels have been translated into English, but two are available in German: Grička vještica and Malleus maleficarum. 11 of her novels, published in Croatian, are found in the Library of Congress. The exact number of the novels she has written is unknown, but it is presumed that she wrote around 35, some of which are lost forever.

Reviews

[Jelen'ko · Rating 4 out of 5]

Ovo je moja prvo djelo Marije Jurić Zagrorke koje sam pročitala i drago mi je što je to baš ovaj roman. "Vragoljanka s Trešnjevke" kao knjiga objavljena je tek sredinom prošle godine, inače je ova "Šarmantna ljubavna komedija iz modernog zagrebačkog života (1940.-41.)" izlazila u nastavcima u dnevnom listu Večer 1940. i 1941. godine i kako navode to je pravi primjer Zagorkina angažmana u borbi za ravnopravnost žena. I to je ono što mi se najviše svidjelo!

Dosta mi je "damsel in distress" ženskih likova u romanima kojima je uvijek potreban netko drugi da ih spasi, da im (po)kaže što zapravo trebaju raditi...ko da same nemaju mozga. Zato je Štefica prava puca! :) Štefica zna što želi, zna kako da dobije to što želi, zapravo je veoma svjesna okoline i to je iskoristila za svoju dobrobit. Držala je te svoje pinče sa modrim vrpcama oko vrata na uzici od samog početka.

[Bruna · Rating 5 out of 5]

Ovakve priče je s početka prošloga stoljeća mogla pisati jedino Marija Jurić Zagorka koja je ovim romanom opet pokazala da je bila daleko ispred svoga vremena. Vragoljanka s Trešnjevke je roman prepun humora, napetosti, neizvjesnosti i zabave. Likovi strastveni i potpuno realni. Radnja vrlo zanimljiva,humoristična te obiluje neočekivanim zapletima.Uživala sam čitajući o dogodovštinama tako originalne nam glavne junakinje Štefice koja vam se svojom pojavom, ponašanjem i razmišljanjem potpuno uvuče pod kožu.

[Petra · Rating 3 out of 5]

Da je završila s daddy direktorom, bilo bi 5 zvjezdica

[Goga (Gogina knjižnica) · Rating 3 out of 5]

Netipična Zagorka... očekivala sam više.

[Tamara · Rating 3 out of 5]

Lako je Štefici bit mastermind kad su svi oko nje ispodprosječne inteligencije, a što se tiče ljubavnog aspekta romana, oni su doslovno enemies to lovers jer u međuvremenu nema nikakve naznake da ijedno gaji ikakve osjećaje prema drugome osim prijezira, kad ono zadnjih pet stranica i zaručeni su! Sve me ovo navodi na zaključak da ovo nije ni u kojem pogledu loša priča, već čeka svoju kazališnu adaptaciju jer su ovakve karikirane ličnosti idealne za pozornicu, a može nekad i ženskoj junakinji poći sve za rukom. I generalnog sam zamišljala ko Gorana Višnjića.

[Josipa]

Zanimljiv i duhovit roman o ženskoj sposobnosti da zavlada muškim umom. :)

[Petra]

starinski pisano, relativno očekivan kraj, sve u svemu - korektno, sviđa mi se dijalekt! :D

[Diana · Rating 5 out of 5]

Roman je moderniji od Zagorkinih ranih romana, odgovaralo mi je njezin stav s komedijom.

[Demoness Tenebrae · Rating 3 out of 5]

Razočarana !


Što reći... to nije moja Zagorka koju već znam u dušu jer sam odrasla uz njene romane i nebrojeno sam puta pročitala Gordanu, Gričku vješticu i ostalo. To je samo sjena žene koju smatram idolom.

Za samu priču dala bih joj 2*, no pošto ima nekih dovitljivih situacija i ipak se slavi žena koja može parirati muškarcima u svemu, to joj ipak donosi 3*.


Priča, po mom mišljenju, uopće ne spada u domenu romantične komedije već bi više mogla biti nazvanom 'kako žena može motat muškarce oko malog prsta'. Meni to nije bilo previše smiješno, a niti sam baš doživjela kakvu romantiku. Definitivno nije bilo snažnih trenutaka i velike emotivnosti kao kod ostalih Zagorkinih djela.

Ovo mi se čini kao da je Zagorka pisala u nekim tinejdžerskim danima samo da joj prođe vrijeme. Slažem se da su likovi karikature i služe svrsi utoliko što prikazuju muškarce priglupima, ignorantnima i lako smotljivima kao što su nekada prikazivali žene, pogotovo u Zagorkino vrijeme.

Ono što me se dojmilo jest naš lijepi "staro-zagrebački" govor koji je uvelike kajkavski i daje dodatan šarm knjizi.

Štefica je glavna junakinja, prava puca odnosno vragoljanka s Trešnjevke koja je lagala da je plemenitog roda kako bi se mogla zaposliti u toj poznatoj tvrtci. Naravno, ona je moderna žena, žena koja zna da su žene jednake muškarcima i sposobne raditi baš kao i oni, a da ne pričamo uopće o pameti jel. Nije previše omiljena među šefovima iako radi dobar posao jer nije laka cura odnosno ne flerta i ne izlazi sa šefovima koji su joj se pokušali odmah prvi tjedan umiliti. Nakon što se direktorov sin vrati iz Amerike, a veliki je ženomrzac, susretne se sa Šteficom i između njih padne oklada. Ona će mu dokazati kako žena može lako smotati muškarce romantičnim i umiljatim pričanjem baš kao što on misli da svi muškarci mogu smotati žene. I tada nastupaju mnoge scene gdje Štefica u svemu dokazuje superiornost žena nad muškarcima.

Kao prvo, Zagorka puno previše odugovlači, iskreno, ova knjiga bi bila puno bolja da ima na pola stranica koliko ima sada. Ovako se sve te situacije razvlače u nedogled i sva ta Štefičina spretnost, dovitljivost i lukavost jednostavno ispare.

Drugo, nekonzistentnost. Likovi su pobrkani. Tri šefa Štefica na početku predstavi i opiše. Kasnije dva od ta tri šefa su zamijenjena.


Na strani 17, šefovi su ovako opisani:

"Ne znam je li taj prokleti debeli tajnik Tumpić - koji se navek bedasto smije, ili Kralj, koji navek žmiri kak šišmiš po danu, ili je onaj komarac Belović koji popeva kak maček kad mu staneju na rep, a utvara si da ima krasni tenor."

A kasnije na strani 99 piše da je Belović šišmiš, a Kralj popeva.


I kao treće, mislim da ovo jednostavno nije Zagorkin žanr u kojem se ona osjeća ugodno.

Sve u svemu, lako štivo koje slavi žene, no po mom mišljenju je dosadnjikavo.


Primjer Štefičinog nadmetanja s direktorovim sinom ženomrscem, Tomicom:


"- Velim, ljubav je kao kijavica. Kad te pograbi, ne možeš ju sakriti - moraš kihati!
- Da, to je istina - veli on - ali kijavica i ljubav zaražuju samo slabunjave, kržljavce, a ne jake muževe. Zato...
- Nahladiti se može i snažni divlji vranac.
- Onda bi bio samo ždrebić.
- A ja vam velim da je krasni snažni vranac, a kiše kao mačkica."

[Dafne Flego · Rating 2 out of 5]

Hmmm... Iako inače zaista volim Zagorkina djela, od ovog sam u startu očekivala tek lagano ljetno štivo. I moram reći da nisam oduševljena. Likovi su bili poprilično plošni, a romantični je sretni završetak po mom mišljenju neopravdan - između junakinje i junaka ni u jednom trenu nisu frcale iskrice, i nije pokazano u što su se jedno kod drugoga imali zaljubiti. Samo su odjednom na kraju završili skupa?!
Ono što bi moglo biti zanimljivo u romanu (barem uže određenoj skupini čitatelja zainteresiranih za feminističke studije) jest rani, blago, prikriveno agresivan oblik feminizma prisutan u djelu. Kako bi muškarcu dokazala ravnopravnost muškaraca i žena, glavna junakinja odlučuje smotati tri muškarca oko malog prsta.

[Tena · Rating 4 out of 5]

So fun!