Knjiga sadrži 26 kratkih priča različitih autora. Sva ostvarenja zastupljena u knjizi se po svojoj tematici, književnom metodu i atmosferi, u širem smislu žanrovski mogu odrediti kao horor priče.
„Slučaj ledi Sanoks“ istražuje mračne teme ljubavi, izdaje i intrige. U njoj pratimo neočekivan obrt događaja kroz zagonetnu sudbinu glavne junakinje, ledi Sanoks, u mističnoj atmosferi i sa dosta elemenata strave. Priča „Predmet broj 249“ i njena provokativna tema, okultizam, govori o studentu medicinskog fakulteta koji se susreće sa tajanstvenim egipatskim mumijama i okultnim ritualima, što stvara uzbudljiv zaplet... Priča „Grob bez dna” na jeziv način opisuje poremećene odnose u jednoj porodici, kroz naraciju glavnog lika, dok „Put osvetljen mesečinom”, priča istog autora, Embrouza Birsa, istražuje teme duhova i zagonetnih smrti. Autor u njoj vešto kombinuje naraciju različitih likova kako bi prikazao mračnu prošlost i njene posledice. Tu je i Mopasanova „Horla”, priča koja maestralnim stvaralačkim postupkom prati dnevnik pisca opsednutog idejom postojanja natprirodnog bića poznatog kao Horla, koje zaposeda ljude. Kroz dnevničke zapise, priča istražuje teme ludila i gubitka kontrole nad svojim životom i postupcima. Lavkraftova priča „Pikmenov model” prati naratora koji otkriva mračne tajne i šokantne slike stvaralaca užasa, posebno Ričarda Pikmena, saznajući da stvarnost može nadići njegove najgore noćne more. Gilmanova „Žuta tapeta“ bavi se temama ženskog zatvaranja, duševnih bolesti i ženske potlačenosti u društvu. Kroz naraciju glavne junakinje, koja je smeštena u izolovanu kuću, priča prikazuje postupan gubitak razuma i konflikt sa sopstvenim stvarnim i imaginarnim strahovima. Pored navedenih, tu je još dosta majstorski napisanih klasičnih horor priča, te izbor nije nimalo lak. Dakle, koja je vaša omiljena?