Lars Saabye Christensen (1953) jedan je od vodećih pisaca savremene norveške i skandinavske književnosti. Svestran je i plodan stvaralac, novelist i romansijer, pjesnik i dramski pisac, autor filmskih scenarija, pisac za djecu i mlade… Spada u red najčitanijih i omiljenih norveških pisaca. Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući i najveće skandinavsko književno priznanje, nagradu Nordijskoga vijeća za književnost. Njegove su knjige prevedene na brojne jezike.
U knjizi novelā Osjećaj mjesta devet je proznih radova kojima je zajedničko to što su svi likovi učinili nešto što nisu trebali učiniti, nešto iz čega su proizašla neočekivana događanja i čudni zaokreti. Glavni su likovi muškarci, uglavnom muževi čiji su brakovi na klimavim nogama i koji, da bi spasili bračnu vezu, pokušavaju udovoljiti svojim suprugama (“ako je bračni život plovidba, šta činimo kad je bezvjetrica”, pita se jedan od njegovih likova). Svi su oni naglavačke bačeni u krajnje neugodne, često komične i katkad izravno bolne situacije.
Lars Saabye Christensen is a gifted storyteller, a narrator who is imaginative, but equally down to earth. His realism alternates between poetic image and ingenious incident, conveyed in supple metropolitan language and slang that never smacks of the artificial or forced. His heroes possess a good deal of self-irony. Indeed, critics have drawn parallels with the black humour of Woody Allen. But beneath the liveliness of his portrayal melancholy always lurks in the books. Since his début in 1976 Saabye Christensen has written ten collections of poetry, five collections of short stories and twelve novels. His great break through came with the novel Beatles in 1984. The book store sale of over 200,000 copies of the Norwegian edition has made this one of the greatest commercial successes in Norway, and it was voted the best novel of the last 25 years by Dagbladet's readers in 2006.
Bezmjesnost ili o vlastitom mjestu u svijetu (Osvrt na knjigu novela Osjećaj mjesta Larsa Saabye Christensena)
Još od upoznavanja s književnim djelom Knuta Hamsuna, zaražen sam skandinavskom književnošću koja u sebi nosi neku osobitu nujnost, neki dašak svježine i fatalno dobru sentencu. U takvom ozračju čitao sam i Moju borbu Karla Uve Knausgora koja je za mene bilo otkrovenje a sam Knausgor kasnije će biti označen kao pop-kulturni fenomen. Naravno, nije zaboraviti ni glasovitog Henrika Ibzena, zatim Josteina Gaardera koji su, svaki ponaosob, ostavili svojstven i značajan trag u književnom vremenskom kontinuumu. Posljednje čitanje kojem je i posvećen ovaj osvrt, čitanje je knjige Osjećaj mjesta Larsa Saabye Christensena, zbirke novela i priča koja je obimom neopširna ali je snagom i nabijenošću itekako velika.
Da bismo razumjeli snagu te rečenice, osmotrimo primjerice samo jednu:
„Ako je brak plovidba, šta činimo kad je bezvjetrica?“
Ili pak drugu: „Kao cipele smo. Iako je vrh neočišćen (prljav), peta ipak može blistati.“
Izdvojio sam baš ove citate iz mirijade dobrih rečenica koje bi se mogle navoditi kako bih oslikao primarni temat koji ova knjiga oslovljava a to su situacije u kojima se likovi nisu trebali naći, odnosno, u njima se nalaze jer su učinili nešto što nisu trebali. U tom smislu je jako zanimljivo da svaka od ovih novela i priča počinje sa uvodnom rečenicom koja ustvrđuje da neko nešto nije trebao učiniti a potom slijedi cijeli narativ kako bi nas uveo u svijet te rečenice. Christensenov svijet je začudan, neobičan, prepun je zaokreta i neočekivanih raspleta; no likove i nit priče uglavnom uvezuje to što su svi oni muževi čiji brakovi su vrlo labavi pri čemu oni pokušavaju učiniti nešto da taj brak spasu.
Međutim, u tim pokušajima da učine nešto contra sebe, da ulože napor kako bi njihov život dobio smisao a oni zadobili svoju pripadnost ili osjećaj mjesta u svijetu, njihovi se životi preokreću i odlaze u drugi ekstrem. No, nije to sve. Baš kao u Borhesovim Maštarijama java se miješa sa nestvarnim elementima, pa otuda čitalac ne može da nasluti da li je zagazio u uobrazilju ili je pak i dalje u domenu stvarnog. Ko bi rekao da se od sinhronog plivanja može načiniti tako začinjena, tako spicy priča koja čitaoca provodi kroz lavirint znakova da bi na kraju naprosto ostao zatečen i u nedoumici da li je dobro čitao jer sam kraj niti sluti na zbilju, niti na san, niti je koherentan niti protivan cijelom sižejnom toku.
Da bi stvari bile još interesantnije, mnogi likovi u parovima, dakle supružnici iz jedne priče, pojavljuju se u nekoj drugoj kao sporedni likovi čiji životi, tako može djelovati, su nastavili dalje i mi ih ponovno vidimo sa vremenskim odmakom. To može biti samo varka, naravno, ali ako jeste – vraški je dobra varka!
Na mnogo se mjesta pomalja, katkad latentno, katkad bjelodano, misao o mjestu i osjećaju mjesta, nada da se negdje pripada. Sve priče su protkane zajedničkim nitima koje od ove knjige čine pletivo povezano upravo naslovnom sintagmom – osjećaj mjesta.
U posljednjoj priči u ovoj knjizi se sva bezmjesnost knjige povezuje u jednom liku koji onda izgovara rečenice koje elaboriraju filozofiju osjećaja mjesta. Ono što čovjek kao dio identiteta nosi jeste upravo osjećaj pripadnosti ili mjesnosti, osjećaj mira koji ne traži nagle promjene. Veliko pitanje uvijek je: šta se desi kada učinimo nešto što osjećamo da nismo trebali? Ova se knjiga igra sa tim pitanjem a ta igra je sjajna lektira.
"Stedsans" mangler retningssans, dessverre. Novellene bærer på historier med stort potensial, men som i dette tilfelle føles som en gjeng menn med munndiaré. Det er en slitsom fortellerstil.
[4.25/5.0] En svært så Saabye Christensensk novellesamling med en velkjent fortellerstemme. Mye humor, absurditeter og finurlige setninger. Jeg foretrekker vel kanskje at han brer mer seriøse historier utover hundrevis av sider, men kortere humre-historier fungerer også.
Teater Fin blanding av fjas og alvor. [4.0/5.0]
Australia Kanskje litt i overkant mye fjas. [3.75/5.0]
Dådyrene Flott novelle som rommer mange av Saabye Christensens tilbakevendende temaer. [4.25/5.0]
Duett Samlingas lengste novelle og høydepunkt. Nydelige tvister og kompleks handling, med en god porsjon humor som krydder. [4.5/5.0]
Karneval Litt for mye tilbake til fjaseland, men med en nydelig . [4.0/5.0]
Seilas Jeg kjenner meg veldig igjen i hovedpersonens store problem… En litt ubestemmelig
Ni noveller fra den eventyrlig skriveføre Lars Saabye Christensen. Egentlig et fint avbrekk etter å ha lest Byens spor-trilogien på senvinteren, da pandemien lammet samfunnet som verst. Disse ni novellene har en sedvanlig Saabye Christensen-snert. Tidvis tørrvittig, tidvis morsomt, tidvis rørende. I stor grad sosialt dysfunksjonelle mennesker som sliter på ulike måter. Den beste novellen er kanskje "Duett" som med 85 sider kan karakteriseres som en kortroman. "Australia" og "Julaften hovedfag" er adskillig kortere, men fabelaktig morsomme noveller. Dermed er nok mine personlige høydepunkter nevnt.
Hver novelle i denne samlingen starter med "Jeg skulle aldri ha ..." og omhandler ting folk ikke burde ha gjort. Én av karakterene setter f.eks. igang med synkronsvømming. En annen bestemmer seg for å sykle fra Amsterdam til Paris. En tredje bestemmer seg i et øyeblikk av total dumhet for å banke opp en tilfeldig julenisse. Det går ikke så bra.
Som alltid, skriver Saabye Christensen om folk som ikke helt får ting til. Spesielt dette med kommunikasjon er vanskelig.
"Stedsans" er underholdende men etter min mening ikke like god som "Oscar Wildes Heis", så hvis du leter etter en novellesamling å begynne med, anbefaler jeg heller den.
Spritnye noveller af Saabye, der alle har temaet "det skulle jeg aldrig have gjort"... Forfatteren A går igen i flere af novellerne, og det var dem jeg syntes mindst om. Ellers som altid tankevækkende noveller om hverdagen, livet og med 'manden på gaden'.
Leste den ferdig fordi jeg er sta. Første forsøk på Saabye Christensen, usikker på om jeg valgte feil bok, eller om jeg ikke liker skrivestilen hans. Jeg likte utgangspunktet med historier om ting man ikke burde ha gjort, men gjennomføringen var ikke for meg.