Fritz Fischer was a German historian best known for his analysis of the causes of World War I. Fischer has been described by The Encyclopedia of Historians and Historical Writing as the most important German historian of the 20th century.
U kratkim, ali izuzetno jasnim crtama, autor objašnjava da je nemačka agrarna i industrijska elita, koja vodi poreklo od brandenburško-pruske države, sa militarističkim državnim vrhom čija su stremljenja bila smanjivanje demokratije unutar Nemačke kao i širenje po Evropi i preko okeana, zapravo kriva za izbijanje oba svetska rata
Fantastično i može se reći klasično delo istoriografije, krajnje osvežavajuće tokom epohe srbofobnog (čitaj rusofobnog) istorijskog revizionizma.
Hocu na pocetku da pribelezim teoriju mog dragog i prepametnog kolege – inace, naucnog novinara i filozofa koji, za razliku od mene, visoko ceni humor i koji sa mnom deli postovanje prema Sioranu – koji, usput, Nemcima zeli sve najgore iz potpuno srpskih i jos vise nesrpskih razloga koje bi trebalo da u mali prst znaju svi koji imaju ikakav antikolonijalni stav na ovome svetu, ali ipak donekle razume i oprasta mi moju fascinaciju Nemackom, i koji nije (jos uvek) citao Fišerova dela da bi znao njegove teze, a koji je u jednoj intelektualnoj prepisci jer samo tako i umemo rekao da ima teoriju kako su Nemci izgubili rat jer su sebe shvatali previse ozbiljno. I sad je potpuno suvisno i glupo da se ja hvalim na sva zvona kako se druzim sa genijalnim umovima, i kako mi je on uzor, i kako hocu da mi bude intelektualni guru od sada pa do 4. nemackog rajha, i ...shvatili ste vec, nastavite ovaj panegiricki niz sami.
Ispravila sam nepravdu sto nisam procitala ovaj klasik jos na faksu, tako da mi je sada srce na mestu. Ok je knjizica za laike, za strucnu javnost nista specijalno jer ovakvo misljenje danas je sasvim uobicajeno i opsteprihvaceno – da ne kazem prevazidjeno, ali imam respekta prema Fiserovim dostignucima u tadasnjoj istoriografiji i dalekoseznim posledicama tzv. Fiserove kontroverze. Licno, volela bih da je ovo malo sistematicnije napisano, sto bi zahtevalo i vecu opsirnost. Ono sto zameram jeste gotovi nasumicna struktura rada, poglavlja su nazvana tematski, a posto je rec o kontuitetu koji autor zeli da dokaze, smatram da bi primereniji i laksi citaocima za pracenje bio hronoloski pristup i drugacija organizacija teksta. Na stranu to, Fiserove osnovne postavke u ovom, obimom skromnom, radu i te kako stoje na snazi: sam drzavni i privredni vrh imao je nerealne predstave o vlastitoj moci spram drugih susednih i relevantnih suparnickih sila, sto on naziva "kontinuitetom zabluda" i "kontinuitetom iluzija". Ipak, druzicemo se Fiser i ja u nekoj detaljnijoj i obimnijoj varijanti. 😉
Continuity of a country's political tradition across apparently disparate regimes is a recurrent theme in history. In the particular case of modern German history, the German historian Fritz Fischer took on the thorny and sensitive issue of German strategy from 1871 to 1945, a period that encompasses the Kaiser Reich through world war I, the Weimar Republic and the rise and ultimate demise of Nazi Germany. With lucid narration, he demonstrates cohesiveness of Germany's strategic goals across these different periods. These aims include the push towards the East (Ukraine, Baltic states), with an explicit policy of Lebensraum that preceded the Nazis by decades, dominance over a European zone that was to form a future common market centered around Germany, and a quest for world hegemony versus England and later the US. The critical element that Fischer has demonstrated in this slim volume and his much longer Germany's Aims in World War I, is relating the internal German politics to its external ambitions. Tensions between German elites (Industrialist, Junkers, labor, petite Bourgeoisie etc) were defused by following an aggressive foreign policy that united those factions. By the same token, racial policies of anti-slavism and anti-semitism found their roots in the very early period of the Kaiser Reich. The first was used to justify imperial expansion to the East (and by extension to other racial groups, also overseas), and the second to blame an internal group for difficulties with those projects.
From Kaiserreich to Third Reich is best read either in conjunction with or as a sequel to his Magnum Opus Germany's Aims in World War I. This is no ancient history, for much the same dynamics are now on display in the Ukraine, with the tug of war between NATO and Russia over the buffer states between the two powers. This is deep political history, written by a master, with every page bringing in an insight or a new idea. It was a pleasure to read, and is highly recommended.
Fišer, iako sažeto, uverljivo prikazuje kontinuitet nemačke agresivne spoljne politike od 1871. do 1945. godine. Na ovu temu sada već postoje kvalitetnija i obimnija dela, međutim, nije zgoreg vratiti se Fišeru koji je prvi uvideo da kajzer Vilhelm II i firer Hitler su dva lica istog novčića.
Ovu kratku knjižicu preporučio bih svima koji se interesuju za nemačku istoriju ili za istoriju dva svetska rata. Takođe, Čigojino izdanje iz 2o23. godine sadrži dobar predgovor u kojem je objašnen značaj tzv. Fišerove kontraverze.