Vrlo dobar priručnik , međutim treba reći da se bavi isključivo britanskim imperijalizmom i postkolonijalizmom. Autorica se posebno osvrće na književnike/ce s Novog Zelanda, iz Australije (aboriđinska knjizevnost), Iz Indije, Jamajke i određenih afričkih zemalja koje su bile britanske kolonije. U knjizi nalazimo najvažnije postkolonijalne kritičare i ukratko njihovo aktivističko/sociološko ili političko djelovanje, odnosno njihove teorije. Tako da nailazimo na Bhabhu, Spivak, Saida, Fanona..., a od poznatijih književnika tu su M. Atwood, Cooetze, Achebe, Rushdie, Forster... Najvažnija djela za postkolonijalnu knjizevnost su Shakespearova Oluja, zatim Robinson Crusoe i Conradovo Srce tame. Knjiga je podijeljena na 3 dijela. Prvi dio se bavi područjima kojima se bavi postkolonijalna teorija. Drugi dio se bavi primjerima na tekstu, a treći dio govori o samim postkolonijalnim teoreticarima i njihovom značaju. Na kraju knjige nalazi se (što je jebeno dobro) kronološki slijed i popis svih važnih događaja i godina za postkolonijanizam, počevši od otkrića Amerike do 2005 i situacije u Libanonu u odnosu na Siriju. Knjiga je vrlo pristupačna i sasvim razumljiva. Autorica je sklona, ponekad i nepotrebno, ponavljati misli. Sve u svemu nije lose, ali za šire znanje ipak je potrebno uzeti osobno u ruke neke od navedenih teoretičara.