In this book, Erika Fischer-Lichte traces the emergence of performance as an art event in its own right. In setting performance art on an equal footing with the traditional art object, she heralds a new aesthetics.
این کتاب نه تنها به تمامی کسانی که به حوزهی مطالعات اجرا و تئاتر علاقه دارند توصیه میشه، بلکه برای علاقهمندان مباحث به فلسفه_زیبایی شناسی و مفهوم "رخداد" اجتماعی هم میتونه بسیار جذاب باشه.
Analize i zaključci u knjizi baziraju se na nekoliko performansa 60-ih i 70-ih godina, a autorica se posebno voli osvrtati na performanse Marine Abramović i Lips of Thomas. Performanse tih godina karakterizira ne samo estetski doživljaj i transformacija, nego i fizička promjena performera, koja u gotovo svim navedenim slučajevima uključuje nanošenje boli sebi. Autorica se fokusirala upravo na takav tip performansa kako bi razvila teoriju performativnoga okreta koji se u umjetnosti dogodio nakon 60-ih godina. Postavljeno je nekoliko bitnih i zanimljivih pitanja poput: postoji li razlika između umjetničke i ne-umjetničke predstave, što to točno određuje kada je neka predstava umjetnost, a kada ritual ili spektakl, koja je razlika između inscenacije i predstave itd. Meni je osobno najviše pomoglo posljednje poglavlje u knjizi, što ne znači da prethodna nisu bila zanimljiva, no po mojem su mišljenju više predmet filozofske rasprave pa mi nisu toliko značajna. U odnosu na autoričinu Semiotiku kazališta ova mi se knjiga ne čini toliko dobro strukturiranom, a također smatram da je s obzirom na naslov, u knjigu trebalo uključiti puno više Austina, Searla i ostalih koji su se bavili performativnošću i performativnom snagom jezika. Prijevod je kriminalan, no za to nije kriva autorica. :)
Fischer-Lichte, Erika. (2009). Estetika performativne umjetnosti. Biblioteka Diskursi : Sarajevo – Zagreb. S njemačkog preveo: Sulejman Bosto
Sagledavanje predstave u kontekstu događajnosti čini se najprimjerenijim s obzirom da se kroz cijelu knjigu nastoji održati čvrst odnos između pojma predstave i performativnosti. Filozofske implikacije su učestale, no njih je nemoguće izbjeći zbog promišljanja kroz filtere estetike (poglavito one hermeneutičke, i naslov sugerira na potrebu uvriježenosti tog pojma). Estetika zahtjeva filozofske implikacije. Autorica učestalo svojim pristupom podcrtava pitanje autonomije umjetnosti, a njezini ekvilibristički primjeri (u ovoj knjizi je učestala referenca M. Abramovič) poznati su i u svijetu teatrologije.
É bom revisitar esta história da performance, mas não me trouxe nada de muito novo. Pequeno lembrete histórico-teórico. Mas pronto, já chega de (norte-)europeus a escrever sobre performance. There’s more to life than this. Se tivesse lido com 15, tenho a certeza que teria adorado.
Świetna książka - dość przystępnie wyjaśnia wiele naprawdę skomplikowanych zagadnień. Niestety, autorka ma trochę za dużą skłonność do teorii ogólnych, przez co momentami naciąga rzeczywistość - przykładowo, opisując zwrot performatywny w sztuce, który miał miejsce w drugiej połowie XX wieku, rozciąga go również na literaturę, powołując się na zmiany w strukturze pojedynczych dzieł (powieści-labirynty) i publiczne odczytania tekstów. Mimo wszystko zdecydowanie warto.
Great descriptions of performances! Great translation from German! Still not sure what she means by the reenchantment of the world, but it's a lovely phrase, isn't it?