Mihalić mi je super lik još od srednje. Postmodernist, depresivac i melankolist i još pjesnik. Predstavnik Krugovaša i slobodnog stiha u hrvatskoj književnosti. Ova zbirka donosi njegove najbolje pjesme iz kojih bih ja izdvojila ''Metamorfoze'' i ''Kantata o kavi''. Mihalićeva poezija donosi nekakvu sjetnu smirenost, laganu melankolijicu koja se osjeti nejdeljom predvečer. Svakako vrijedno čitanja.