Možda i najbolja Andrićeva zbirka iz ove serije tematskih zbirki. Knjiga sadrži ukupno 11 pripovetki iz različitih perioda Andrićevog života(od ranih priča poput "Put Alije Đerzeleza" do onih objavljenih posthumno, kao što je "Alipaša").
Andrićev pripovedački stil je, kao i uvek, fascinantan. Rečenice su tako pitke, a duboke; ideje koje teraju na razmišljanje javljaju se u naizgled "običnim" pasusima, a inteligentne i maštovite metafore za različita životna iskustva inspirišu čitaoca na svakoj stranici. Ovu zbirku pripovetki čitao sam u pauzama između čitanja fantastike i triler romana - kao oštar kontrast tim uzbudljivim ali često nevešto napisanim radnjama, svaka Andrićeva priča pisana je prelepim stilom i vodi čitaoca u neko sporije i drugačije vreme - vreme turske vladavine na Balkanu. Čini mi se da je ovo idealna postavka za svevremenske teme koje njegove priče, bez žurbe, predstavljaju autoru.
Zbirka ima 11 pripovetki. Meni se lično, više sviđaju priče iz kasnijeg Andrićevog stvaralaštva. Priče su vrlo raznolike. Zabave radi, ovako bi ih rangirao: od meni lično najbolje pa nadalje:
1. Most na Žepi
2. Priča o vezirovom slonu
3. Alipaša
4. Priča
5. Trup
6. Za logorovanja
7. Mustafa Madžar
8. Put Alije Đerzeleza
9. Ruđanski begovi
10. Smrt u Sinanovoj tekiji
11. San Bega Karčića