Šesta knjiga koju sam pročitala ove (2023.) godine je „Beograde, dobro jutro“ – I dio, Dušana Duška Radovića. Drago mi je da je čitam toliko mnogo godina nakon što je prvi put objavljena, pa da vidim da su, iako je prošlo toliko decenija, iako se promijenilo mnogo toga, iako se bivša država raspala, iako je nauka dosta napredovala i imamo tehnološki napredak, ipak su mnoge stvari ostale iste, tako da su Duletovi aforizmi i danas jednako savršeni kao što su to bili onda. Nekada davno se stanovnicima Beograda svako jutro distribuirala, kako oni to kažu – dnevna doza Duška Radovića. Beograđani su ga godinama pažljivo slušali, a on bi im svako jutro podijelio po pet komada, pa bi onda ljudi komentarisali i prepričavali onima koji ih nisu čuli. Okupljeni zajedno, u knjigama „Beograde, dobro jutro“ mogu da se gustiraju lagano, ne samo u 7.15 ujutru i ne samo u Beogradu, kao što je to nekada bilo... Ima ih baš duhovitih, ima ih koji su i danas, nekad nažalost, nekad ipak na sreću aktuelni, ima ih takvih u koje su sadržane mudrosti. I treba ih čitati polagano, uživati, guštati, ćejfiti, kako god vi to zvali. Ako vam s vremena na vrijeme treba i godi „sagovornik“, da vam popravi raspoloženje, da vas podsjeti na neke stvari, preporučujem da čitate ovu knjigu, kao i nastavke. Nije baš da je svaka zlatna, ima nekih koje će vam možda biti onako – osrednje, ali takvi smo svi ljudi, nije nam baš svaka zlatna, ali baš zato više cijenimo kada naiđemo i na te „zlatne“ Puno toga rečeno u jednoj ili dvije rečenice... Ocjena – vrlodobar, četiri ⭐⭐⭐⭐.