Tko može iskreno reći da nije, u nekom trenutku u svome životu, osjetio blagi osjećaj da nešto možda nije u redu dok se približavao bankomatu krajem mjeseca? Koji muškarac među nama može staviti ruku na svoje hlače i reći da mu se zjenice nisu nikad razrogačile zbog prve uskomešanosti koja vodi subturofobiji? Čak sam i ja, sa svim svojim godinama lažnog medicinskog iskustva, bio poznat po tome što sam liječio određene umišljene pacijente na različit način zbog svojih ilenomofobnih sklonosti. Jeste li jučer otišli s posla i je li vas obuzeo napadaj straha kako ste zaboravili stisnuti "pohraniti" prije nego što ste isključili računalo? Jeste li nakon toga otišli u kafić, jako se napili te se sljedeće jutro probudili ne mogavši se sjetiti koje ste strašne stvari možda rekli ili učinili...? Niste paranoični (većinu vremena), ali patite od modernih fobija. Poput antefamafobije, straha da su ljudi pričali o vama, ali prestali upravo u trenutku kad ste ušli u sobu, ili agmenofobije, straha da će red u koji ćete naposljetku stati ispasti sporiji od onog drugog. Moderne fobije će potvrditi svaku prikirvenu sumnju koju ste imali da bolujete od neke otkačene i čudesne bolesti te će vas upoznati s drugima za koje nikada niste ni znali da ih možete imati!
Tim Lihoreau is the presenter of the biggest breakfast show on commercial radio: Classic FM's More Music Breakfast. Tim has won a multitude of awards for his radio writing and production on both sides of the Atlantic, as well as being the author of eleven books. His Modern Phobias has been translated into eleven languages. With a degree in music from the University of Leeds, he was a professional pianist before moving into radio. Along with his wife, he runs three amateur choirs in his home village in Cambridgeshire and regularly plays the organ at his local church.
Iako sam zapocela ovu knjigu poprilicno optimisticno, smijuci se salama u kojima sam se mogla prepoznati, sama kolicina sadrzaja me natjerala da se predomislim. Ovakav tip humora mi je primjereniji straznjoj stranici kakvog magazina, nego u obliku knjige i iako sam je citala polako, fobiju ili dvije po otvaranju knjige, umorila me. Poprilicno sam sigurna da je do mene, da imam granicu do koje mi je apsurdni humor uistinu humoristican.
Mislim da je ova knjiga jedna od onih koje je dobro posjedovati na polici, da je zainteresirani gosti mogu potegnuti dok cekaju da donesete caj, nasmijati se sali na koju se otvorila, da bi je po vasem dolasku s pladnjem vratili na policu i bez puno truda zaboravili.
I found the book Modern Phobias to be unfunny, boring and apsurd. I think that there will be people who will apreciete the humor but sadly im not one of them.
Gdyby poczytywać dwa-trzy opisy na raz, to jeszcze jakoś by uszło. W końcu humor brytyjski jest specyficzny i raz potrafi przygnieść zakalcem skondensowanej satyry społecznej, a raz doprowadzić do nieprzyzwoitego rechotu zdrowym spojrzeniem na dziwne sytuacje. Czytanie tego jednak ciurkiem jest drogą przez mękę. Tym bardziej, że nie do końca wiadomo, czy niektóre z fobii przypadkiem nie istnieją naprawdę, bo w ostatnich latach trochę się ich namnożyło. Czy więc śmiejemy się z absurdu, czy może jednak z czyjejś faktycznej przypadłości, skatalogowanej w którejś z medycznych instytucji?
Jak by nie było - zawartość bywa zabawna, tyle że należy ją czytać to tu, to tam, po malutkim kawałeczku. Żeby nie dostać niestrawności.
PS. Śmiesznie wyglądają podziękowania na końcu książki, gdy wśród różnych osób jest wymieniony autor rysunków. Bo w polskiej edycji żadnych rysunków nie ma...
One of those books to be left on the toilet, (no, it is not that bad that one should use it for toilet paper) but it is one of those that you do not want to read in a single sitting (so to speak). Basically it is one of those 'gag' books, like an encyclopedia, full of entries that can not be read one after the other... but I guess that even as a gag book I have read better ones... still beats reading the depressing newspapers on the toilet..
It certainly makes you smile, but not laugh. I enjoyed it although I didn't understand all the references as it requires to know a lot about the United Kingdom culture, but I hope to re-read it in the future and know some more :)
One of those booklets you'd read while taking a dump. And if you aren't british you might as well forget about understanding the numerous cultural references, even with footnotes.