What do you think?
Rate this book
Bojno polje Istra
Nekoliko desetaka godina u budućnosti, Hrvatska još uvijek uzaludno kuca na vrata Europske unije. Mafija gotovo legalno gospodari državom, većina stanovništva osiromašena je do krajnjih granica iako je društvo već poprilično tehnologizirano, a virtualna stvarnost kojom je premrežen čitav planet ne služi samo dokolici, nego je i poprište nemilosrdnih obračuna hakera u službi najmoćnijih mafijaških šefova. Jednog od najsposobnijih svjetskih hakera, Olivera Riemera, sudbinske okolnosti bacit će u žarište istarskog rata za osamostaljenje od Hrvatske, države straha i kriminala, kojom gospodari jedan od najmoćnijih europskih mafijaša Martin Korajzl. Prisilno mobilizirani Oliver nakon zarobljavanja mijenja stranu, i svojim hakerskim vještinama pridonosi konačnom ishodu sukoba koji će mnogima, pa i njemu osobno, donijeti samo gubitak.
- GenresScience Fiction
140 pages, Paperback
First published January 1, 2007
2 people are currently reading
4 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
May 3, 2017
Naklada Zoro
Zagreb, 2007.
Pogovor: Davor Šišović
Pogovor je jako kul. Otkrio mi je par knjiških bisera, za koje nikad prije ne čuh, a ti biseri imaju veze s distopijama u vezi istarske nezavisnosti. Za otkriće navedenih knjiških bisera bilo bi najbolje da pročitate ovu knjigu, ili nastavite pratiti moje goodreads kratkosvrte, ili i jedno i drugo. A ako ste seronje onda nećete niti jednu niti drugu opciju.
Jezik je jako kvalitetan. Britak, dinamičan, posjeduje pristojne doze aktualizacije. Super mi je sljedeći, grafički inovativan, način tkanja rečenice;
"Oliver osjeti: a) bol, b) tupost, c) nešto mokro, toplo i ljepljivo što se slijeva niz njegovu sljepoočnicu."
Tkanje s vezom u obliku a), b) i c) mi je baš kul u svojoj jednostavnoj inovativnosti.
Jezik je urban, prepun anglizama te se ponavlja germanizam "švajze";
"- Vremena se mijenjaju, Riemeru- reče na odlasku - Unija i Njemačka također. A i ja. Sorry, but jebi ga. Čujemo se.- I ode."
Pripovjedač baca cjelokupni roman kroz treće lice.
Roman često bljeska retrospekcijama te se time, dakako, gubi linearnost radnje.
Lik predsjednika, i mafijaša, Martina Korajzla me podjseća na lik diktatora Barutanskog, iz Krležinog "Banketa u Blitvi".
Radnja je zanimljiva, što nisam očekivao, niti sam očekivao kvalitetno tkan jezik, ali me roman ugodno iznenadio. O radnji neću ni slova izustiti.
Ovaj roman ću svakako bacati omladini, ako ću raditi kao profesor, jer će privući omladinu da čita, i da zavoli knjigu. Bogami, kakvu sam rečenicu sad bacio, nisam više mlad uistinu.
Roman započinje citatom pjesme "Minority" gej grupe Green Day, koju moram priznati ponekad i danas pustim.
Mislim da bi Danilo Brozović trebao pisati i nešto ozbiljno, u old skul smislu ozbiljno, ne toliko u vezi radnje već da psihološki produbi likove, da se bavi više odnosima muškarca i žene, emocionalnim odnosima.
Ovaj roman je vrijedan čitanja! Baš je kul i simpatičan!
Uz puno nostalgije bacam sljedeću pjesmu;
https://www.youtube.com/watch?v=FG8Mz...
Prava je istarska, internacionalna.
Di su nestali dani mog grafitiranja po Zagrebu? Otišli u tri pixke materine!
Šteta da nisam otkrio ovaj roman u srednjoj.
Pozdrav 2007. kada je ovaj roman nastao!
Zagreb, 2007.
Pogovor: Davor Šišović
Pogovor je jako kul. Otkrio mi je par knjiških bisera, za koje nikad prije ne čuh, a ti biseri imaju veze s distopijama u vezi istarske nezavisnosti. Za otkriće navedenih knjiških bisera bilo bi najbolje da pročitate ovu knjigu, ili nastavite pratiti moje goodreads kratkosvrte, ili i jedno i drugo. A ako ste seronje onda nećete niti jednu niti drugu opciju.
Jezik je jako kvalitetan. Britak, dinamičan, posjeduje pristojne doze aktualizacije. Super mi je sljedeći, grafički inovativan, način tkanja rečenice;
"Oliver osjeti: a) bol, b) tupost, c) nešto mokro, toplo i ljepljivo što se slijeva niz njegovu sljepoočnicu."
Tkanje s vezom u obliku a), b) i c) mi je baš kul u svojoj jednostavnoj inovativnosti.
Jezik je urban, prepun anglizama te se ponavlja germanizam "švajze";
"- Vremena se mijenjaju, Riemeru- reče na odlasku - Unija i Njemačka također. A i ja. Sorry, but jebi ga. Čujemo se.- I ode."
Pripovjedač baca cjelokupni roman kroz treće lice.
Roman često bljeska retrospekcijama te se time, dakako, gubi linearnost radnje.
Lik predsjednika, i mafijaša, Martina Korajzla me podjseća na lik diktatora Barutanskog, iz Krležinog "Banketa u Blitvi".
Radnja je zanimljiva, što nisam očekivao, niti sam očekivao kvalitetno tkan jezik, ali me roman ugodno iznenadio. O radnji neću ni slova izustiti.
Ovaj roman ću svakako bacati omladini, ako ću raditi kao profesor, jer će privući omladinu da čita, i da zavoli knjigu. Bogami, kakvu sam rečenicu sad bacio, nisam više mlad uistinu.
Roman započinje citatom pjesme "Minority" gej grupe Green Day, koju moram priznati ponekad i danas pustim.
Mislim da bi Danilo Brozović trebao pisati i nešto ozbiljno, u old skul smislu ozbiljno, ne toliko u vezi radnje već da psihološki produbi likove, da se bavi više odnosima muškarca i žene, emocionalnim odnosima.
Ovaj roman je vrijedan čitanja! Baš je kul i simpatičan!
Uz puno nostalgije bacam sljedeću pjesmu;
https://www.youtube.com/watch?v=FG8Mz...
Prava je istarska, internacionalna.
Di su nestali dani mog grafitiranja po Zagrebu? Otišli u tri pixke materine!
Šteta da nisam otkrio ovaj roman u srednjoj.
Pozdrav 2007. kada je ovaj roman nastao!
May 14, 2016
Zaželio sam se malo SF treša (izraz ovdje upotrebljavam u pozitivnom smislu), a "Bojno polje Istra" činio se kao dobar izbor.
Autor Danilo Brozović piše distopijsku military sci-fi/cyberpunk priču gdje se sudbina cijele jedne regije (pa i kontinenta) vrti oko Istre koja traži samostalnost od mafijaški vođene Hrvatske. Jadnu Istru bombardiraju i ugnjetavaju sa svih strana, ali Istrijani se ne predaju i na kraju svima ispraše guzicu. Trešerski do kraja, nema što.
Roman je prilično kratak, i točnije bi bilo kategorizirati ga kao novelu. Likovi su donekle razrađeni, a cijela premisa je zabavno apsurdna. Čita se brzo, premda u mom slučaju i ne toliko pitko. Autor ima definitivno prepoznatljiv stil, no meni nije baš sjeo. Sastoji je od kratkih rečenica ispucanih u rafalu, sa točkom gdje bi trebao doći zarez. Rezultat je iskrzana proza, koja naglo staje i naglo kreće, i naposljetku postaje zamorna - bilo u mirnim trenucima, bilo u opisima akcije.
Glede strukture, roman počinje dobro, usred eksplozija i pucnjave. I to je sasvim lijepo napisano. No kvaliteta mi je naglo opala u središnjem dijelu radnje gdje umjesto da se radnja odvija, ona se prepričava, i tako sve do završnice koja se opet penje na razinu uvoda.
Rezultat je priča s oscilacijama za koju na kraju krajeva samo mogu reći da je "okej". Međutim, ima nešto u Brozovićevom pisanju i idejama što me zaintrigiralo, tako da vjerujem da ću uzeti još pokoji autorov naslov u budućnosti...
Autor Danilo Brozović piše distopijsku military sci-fi/cyberpunk priču gdje se sudbina cijele jedne regije (pa i kontinenta) vrti oko Istre koja traži samostalnost od mafijaški vođene Hrvatske. Jadnu Istru bombardiraju i ugnjetavaju sa svih strana, ali Istrijani se ne predaju i na kraju svima ispraše guzicu. Trešerski do kraja, nema što.
Roman je prilično kratak, i točnije bi bilo kategorizirati ga kao novelu. Likovi su donekle razrađeni, a cijela premisa je zabavno apsurdna. Čita se brzo, premda u mom slučaju i ne toliko pitko. Autor ima definitivno prepoznatljiv stil, no meni nije baš sjeo. Sastoji je od kratkih rečenica ispucanih u rafalu, sa točkom gdje bi trebao doći zarez. Rezultat je iskrzana proza, koja naglo staje i naglo kreće, i naposljetku postaje zamorna - bilo u mirnim trenucima, bilo u opisima akcije.
Glede strukture, roman počinje dobro, usred eksplozija i pucnjave. I to je sasvim lijepo napisano. No kvaliteta mi je naglo opala u središnjem dijelu radnje gdje umjesto da se radnja odvija, ona se prepričava, i tako sve do završnice koja se opet penje na razinu uvoda.
Rezultat je priča s oscilacijama za koju na kraju krajeva samo mogu reći da je "okej". Međutim, ima nešto u Brozovićevom pisanju i idejama što me zaintrigiralo, tako da vjerujem da ću uzeti još pokoji autorov naslov u budućnosti...
Displaying 1 - 2 of 2 reviews