U ovom izdanju priređivač se prihvatio nimalo lake zadaće da učenicima osnovne škole, uz pjesme i novele, približi i ono najosebujnije u Matoševu stvaralaštvu -njegove putopise. Matoš ovdje književno oblikuje sadržaje iz hrvatske prošlosti i njegove sadašnjosti.
Matoš was born in Tovarnik in the region of Syrmia, today's Croatian Vukovar-Syrmia County. He went to primary and secondary school in Zagreb. His attempt to study at the Military Veterinary College in Vienna ended in failure. He was conscripted in 1893, but he deserted in 1894, fleeing from Croatia to Šabac and then to Belgrade. He spent the next three years in Belgrade, living in his own words as a "cello player, journalist, and man of letters". In January 1898 he traveled to Vienna and Munich, stayed for a while in Geneva, and then moved to Paris in 1899, where he would stay for five years. During his stay in Paris, he wrote his greatest stories. In 1904 he returned to Belgrade, visiting Zagreb in secret (as he was still a deserter) in 1905, 1906 and 1907. Finally, in 1908, after thirteen years abroad, he was pardoned. He finally settled in Zagreb, where he died of throat cancer. He wrote two dozen published or unpublished works: poems, short stories, articles, travelogues, criticisms and disputes.
Ideju krajolika Antun Gustav Matoš izgradio je na rousseauovskim tradicijama u susretu s idejama Henri-Frédérica Amiela i Mauricea Barrèsa. Iz vizure teorija nacije s kraja 20. i početka 21. stoljeća Matoševa je ideja krajolika najbliža pojmu »etnolika« (ethnoscape) američkoga antropologa Anthonyja Smitha. Etnolik je po Smithu tradicijom posvećeni, sakralizirani poetski krajolik ispunjen sjećanjima na važne događaje i osobe iz povijesti etničke zajednice. To je simbolični konstrukt domovine/zavičaja koji svojom prirodnom ljepotom i upisanim povijesnim sadržajima osigurava dugotrajnost i opstojnost određenoga naroda. Kao simbolična tvorba krajolik/etnolik nastaje na dva načina: »historizacijom prirode i teritorijalizacijom etničkih sjećanja« (Smith, 1999: 16). Tako je i u Matoša. Krajolik je s jedne strane kulturni etnolik (»teritorijalizacija etničkih sjećanja«), a s druge prirodni etnolik (»historizacija prirode«). U oba smisla krajolik je u Matoša istodobno ideja, osobno putopisno iskustvo i poetička praksa. Uz nekoliko antologijskih pejzažističkih pjesama idealno žanrovsko mjesto za tako složenu simboličnu tvorbu bila je Matoševa multimedijska putopisno-feljtonistička proza. Matoševa ideja i umjetnička praksa krajolika, Dubravka Oraić Tolić
Je li ovo uopće putopis? Tehnički je, no razlog zašto se ovaj putopis iščitava i izdvaja od ostalih njegovih putopisnih formi jest konstantno kompariranje Srba i Hrvata, što je uvijek atraktivna i zahvalna tematika
"Oko Lobora" je zanimljiv putopis (krajnje neuobičajen) koji se fokusira na kritiku hrvatskim plemićima koji su izgubili svoju srž i smisao. Uspoređuje ih sa Srbima koji su poduzetniji, bez umjetničke note i visokog staleža, no sa puno više novca i prihoda zbog svojih agrarnih zanimanja. Opis pejzaža takoreć pada u drugi plan.